Poginuli u domovinskom ratu iz Garevca

411

Kronologija pripreme i provedbe agresije srpskih snaga na općinu Modriča 1990.–1995.g.

Prema službenim rezultatima višestranačkih izbora na području općine Modriča u studenom 1990. ukupnu pobjedu odnosi Hrvatska Demokratska zajednica.

Koncem 1991. i početkom 1992. godine pripreme i aktivnosti JNA za napad na Modriču, a u sklopu sveopćeg napada na Bosansku Posavinu, odvijale su se pripreme u dva pravca:

Prvi se odvijao prvog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Pelagićevu (općina Gradačac), pravcem Pelagićevo – Obudovac – Gornja Slatina – Bosanski Miloševac.

Drugi pravac je iz drugog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Podnovlju (općina Doboj); jednim krakom preko sela Dugog Polja i Botajice, a drugim krakom preko sela Vranjaka, Koprivne i Osječana.

Već koncem 1991. godine JNA je u općini Modriči među mještanima srpske nacionalnosti osnovala vojnu postrojbu na razini brigade, kojom je zapovijedao stožer aktivnih oficira JNA na čelu s potpukovnikom Radosavljevićem i bojnikom Milom Stankovićem. U svim selima modričke općine sa znatnijim udijelom srpskog življa JNA je, za sastav navedene brigade, osnovala postrojbe razine čete. Takve postrojbe su bile osnovane u selima: Skugriću, Vranjaku, Koprivni, Bosanskom Miloševcu i u samom gradu Modriči. Postrojbe iz Modriče i Miloševca činile su zajednički bataljun. Pored navedenog, JNA je u selu Miloševac početkom 1992. godine ojačala lokalni vojni ustroj dovođenjem oklopnih postrojbi s tenkovima i višecjevnim bacačima raketa, te postrojbom za posebne namjene zvane Niški specijalci.

Krizni štab općine Modriča preustrojava se 09.04.1992. godine u HVO općine Modriča. Osnovana je 105. Modrička brigada HVO-a. Zapovjednik brigade je Perija Stanić – Džidžanov iz Garevca. Zadaća je bila obrana istočnog takozvanog dijela famoznog srpskog koridora kroz Posavinu. Počevši od 11. travnja 1992. godine pripadnici 1. hrvatske bojne odlučno ustaju u obranu i sprečavaju vojnu formaciju tzv. SK-PJ da pod zapovjedništvom pukovnika Nikolića okupira Modriču. Brigada se borila na crti obrane dužine 35 km i uspješno odbijala svakodnevne napade do zuba naoružanog agresora. Tek 27. lipnja 1992. godine združene neprijateljske snage ne birajući sredstva i uz upotrebu bojnih otrova, ipak su primorale brigadu da se povuče na odžačko bojište gdje sudjeluje u obrani sve do pada Odžaka. Nekopletna brigata odlazi na brodsko bojište, a poslije pada i tog područja uključuje se na 15. rujna 1992. godine na oraško-šamačku bojišnicu. Braneći ovaj dio Posavine izgubljeno je 12 najboljih sinova Modriče, dok je 56 bojovnika ranjeno. Na braniku rodne grude život je izgubilo 111 pripadnika brigade, a njih 260 je lakše i teže ranjeno.

Oružanom akcijom združenih srpskih snaga predvođenih pripadnicima JNA, kojima zapovjeda Gavro Dminić, nasilno preuzimaju vlast 11.04.1992. godine i u potpunosti okupiraju grad Modriču. Ipak, makar su zauzeli vitalne objekte u gradu, pripadnici srpskih snaga se nenadno povlače u sela nastanjena srpskim življem. U travnju djeci srpske nacionalnosti iz sela Miloševac, koja pohađaju osmogodišnju školu u selu Donjim Kladarima, roditelji zabranjuju daljnji odlazak u tu školu. Tu svoju odluku pravdaju navodnom ugroženošću i brigom za djecu.

Napad srpskih snaga na općinu Modriču otpočeo je u pet sati ujutro 03.05.1992. godine Jakom topničkom vatrom napadnut je grad i sva sela nastanjena Hrvatima i Muslimanima. S lokaliteta Majne na grad je ispaljeno mnoštvo minobacačkih granata. Srpske snage smještene u selu Miloševac otpočele su jak topnički napad na selo Garevac, nastanjeno Hrvatima. Oko 5,30 sati napadaju i hrvatsko selo Donje Riječane iz pravca Gornjih Riječana i Gornjeg Skugrića. Pripadnici srpskih snaga iskoristili su premoć u naoružanju te okupirali sela Dobrinju i Donje Riječane i veći dio grada Modriče.

Opći napad na hrvatsko selo Donje Kladare zbio se 05.05.1992. godine od strane pripadnika srpskih snaga raspoređeni u selu Miloševac.

Združene srpske snage okupirale su selo Kornicu (općina Bosanski Šamac) 10.5.1992. godine i nastavili napredovati prema području općine Modriča. Pri ovom napadu na modričku općinu u jedinicama združenih srpskih snaga sudjelovali su pripadnici tzv. Valjevskog korpusa JNA, pripadnici postrojbe zvane Beli orlovi iz Srbije i lokalne srpske postrojbe s područja općina Bosanskog Šamca i Modriče. Pripadnike postrojbe Beli orlovi predvodio je Crnogorac Marko Miočević, koji je živio u Bajinoj Bašti u Srbiji. Oko 8,00 sati otpočeo je kombinirani topničko-pješački napad srpskih snaga na hrvatska sela Kladare Gornje i Donje i Garevac. Zbog dvomjesečnih napada srpskih snaga 27./28.06.1992. godine Hrvati modričkih sela Garevca, Kladara Gornjih i Donjih te Čardaka protjerani su u pravcu općine i grada Odžaka, a potom preko rijeke Save u Hrvatsku.Okupirana su mjesta modričke općine s desne strane rijeke Bosne. Pripadnici 105. brigade HVO-a, pred naletom nadmoćnijeg neprijatelja povlače se na područje lijeve strane rijeke Bosne braneći slobodne dijelove modričke općine prostor sela Pećnik, Jakeš i Modrički Lug. Nakon silovitog topničkog napada pripadnici srpskih snaga uspjeli su okupirati čitav prostor modričke općine 09.07.1992. godine.

Poginuli vojnici – pripadnici 105. Modričke brigade HVO-a iz Garevca

  1. Ferdo Cvitkušić , sin Marijana (Miše) rođen 25.11.1955. g. Hrvat, iz Garevca, općina Modriča. Pripadnik 105. modričke brigade HVO-a. Poginuo u domovinskom ratu kod Orašja braneći od srpskog agresora rodnu grudu 12.04.1993. godine.

  1. Anto Gagulić, sin Pave, rođen 5.10.1970. u Francuskoj, općina Modriča. Poginuo u domovinskom ratu kao pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac 10.5.1992. godine od srpskog agresora.

  1. Pavo Gagulić, sin Pere rođen 8.11.1941. godine u Garevcu, općina Modriča, pripadnik 105. modričke brigade HVO-a. Tijekom prvog napada na Garevac 27.6.1992. godine, ubijen je na kućnom pragu minobacačkom granatom ispaljenom od strane srpskih snaga s položaja iz sela Bosanski Miloševac. Pokopan je na mjesnom katolikom groblju u Garevcu.

 

  1. Duško Marković, rođen 24.5.1969. godine u Garevcu, sin Stjepana i Luce Marković. Pripadnik 105. modričke brigade. Poginuo u domovinskom ratu braneći rodni Garevac 13.06.1992. godine od srpskog agresora.

  1. Mato Marković, sin Pere, rođen 19.9.1968. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac 12.6.1992. godine od srpskog agresora.

  1. Jakov Ikač, sin Marka, rođen 15.11. 1970. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac 13.06.1992. godine od srpskog agresora.

 

  1. Mladen Perić, sin Joze, rođen 6.7. 1973. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao vojnik i pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac od srpskog agresora 25.5.1992. godine.

 

  1. Niko Perić, sin Ilije, rođen 13.5.1946. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao vojnik i pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac od srpskog agresora 22.05.1992. godine.

9, Alen Perković, sin Pere, rođen 18.10.1973. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao vojnik i pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac  25.06.1992. godine od srpskog agresora.

 

  1. Luka Perković, sin Joze, rođen 19.2.1954. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao pripadnik 105. modričke brigade braneći rodnu Posavinu 05.11.1992. godine od srpskog agresora. (Svjetlo riječi donosi ovaj podatak da je poginuo: 20.10.1992. u Orašju).

  1. Mato Stanić, sin Mijata, rođen 13.12.1963. godine u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu kao vojnik i pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac 07.04.1992. godine od srpskog agresora. (A Svjetlo riječi donosi datum smrti 18.6.1992. godine).

  1. Ivo (Ivica) Tokić, sin Tadije, rođen 14.3.1970. u Garevcu. Poginuo u domovinskom ratu od srpskog agresora kao vojnik i pripadnik 105. brigade HVO-a Modriča u borbi za Garevac 10.05.1992. godine. Sahranjen u Garevcu.

  1. Mato Tokić, sin Marka, rođen 7.3. 1932. godine u Garevcu, općina Modriča. Poginuo u domovinskom ratu od srpskog agresora kao vojnik i pripadnik 105. modričke brigade braneći rodni Garevac 24.06.1992. godine.

Ubijeni civili u Domovinskom ratu iz Garevca

  1. Blaž Bajić, rođen 3.2.1926. godine, sin Ive i iz zaseoka Baje, civil, iz sela Garevca, općina Modriča. Pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili 26.6. 1992. godine u selu Garevac.

 

  1. Anđa Cvitkušić, Anđuša, udovica pokojnog Joze, civil, iz sela Garevac, općina Modriča. Pripadnici srpskih snaga uhitili su je, a potom ubili 1.6. 1992. godine, u selu Garevac. Muž Jozo nestao 1945. godine..

 

  1. Marko Gagulić, civil, zvani Gusak, rođen 27.6.1935. godine u Garevcu. Oženjen bio Anom Jagustin Stjepana – Franića. Ostao u Garevcu, zarobljen 1992. godine od srpskih snaga i od tada gubi mu se svaki trag. Nije pronađen. Ubijen 1.6.1992. godine.

 

  1. Jozo Gagulić, civil, iz sela Garevac, općina Modriča. Jozo je bio gluhonijem. Pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili 1.6. 1992. godine u selu Garevac.

 

  1. Tomo Gagulić, Marka i Anđe r. Patljak, civil, iz sela Garevac. Tomo je bio gluh. Pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili 1.6.1992. godine u selu Garevac.

 

  1. Ana Jović, Hrvat, civil, iz sela Garevac, zaseok Baje.. Pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili tijekom lipnja 1992. godine u selu Garevac.