GAREVAČKA CRKVA MARIJA MAJKA CRKVE

460

 

Blagoslov kamena-temeljca

Nekoliko tjedana nakon svoga ustoličenja za petoga Vrhbosanskog nadbiskupa, dr. Smiljan Franjo Čekada pohodio je na Gospu Lurdsku 11. veljače 1968. Garevac. U razgovoru sa svojim nadpastirom Garevljani su izrazili želju da bi u svome mjestu željeli imati crkvu, te da Garevac postane samostalna župa. Neumorni župnik Mijo Thon dao se na posao! U osobnom razgovoru i na nedjeljnim misnim slavljima sa župljanima i na koncu nedjeljnog bogoslužja nastojao je pridobiti župljane za planiranu gradnju; uz to je obilazio dobrotvore po zapadnoj Europi moleći iz za financijsku pomoć. Jedan od prvih dobrotvora bio je arhitekt Albert Marija Lehr iz Freiburga. Dvije godine kasnije, u jesen 1970. godine počeli su radovi na podizanju župne kuće koja je u kratkom roku bila sagrađena. U jesen 1972. otpočeli su zemljani radovi na podizanju temelja župne crkve. Nadbiskup Smiljan Čekada blagoslovio je nove temelje garevačke župne crkve u nedjelju 12. kolovoza 1973. godine.

Domaći je kroničar o toj svečanosti zapisao da je slavlje posvete tada okupilo oko pet tisuća vjernika, desetke svećenika i časnih sestara i jednog nadbiskupa, dr. Smiljana Fr. Čekadu. Misno slavlje i sam obred blagoslova predvodio je nadbiskup s još dva svećenika. Najprije je blagoslovljen veliki drveni križ, zatim mramorna ploča na koju je uklesan natpis:

MAJKA CRKVE, Alfa i Omega, Anno 1973, te ime sarajevskog nadbiskupa.

Euharistijski žrtvenik je bio postavljen na terasi iznad glavnog ulaza.“

Nakon mise slavlje je nastavljeno u hladovini za dugim stolovima. Oko nadbiskupa našli su se svećenici iz mnogih posavskih župa i svećenici rodom iz Garevca, a uz njih župnik-domaćin Mijo Thon, kapelan Josip Janjić, suorganizator i voditelj proslave, projektant crkve ing. Maria Albert Lehr iz Freiburga (Z. Njemačka), te kum temelja Niko Marić, sestre milosrdnice iz Untermarchtala (Njemačka), prior njihova samostana, i Anto Križić, veliki dobrotvor ove crkve.

Posveta crkve

Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu kojega je 15. rujna 1975. potpisao nadbiskup Smiljan Čekada Garevac je proglašen samostalnom župom 28. rujna 1975. godine. Istim dekretom su određene granice između novoosnovane župe i susjednih župa Odžaka, Modriče i Čardaka. Župnik i graditelj preč. Mijo Thon se prije toga dogovorio s garevačkim pukom da će patron njihove župe biti Marija, Majka Crkve, a slavit će se svake godine na Duhovski ponedjeljak.

U petak 13. kolovoza 1976. biskup – kapitularni vikar Vrhbosanski dr. Tomislav Jablanović obavio je posvetu garevačke crkve. Obredi posvete crkve počeli su u 10 sati uz nazočnost velikog broja svećenika i mnoštvo vjerničkog puka. Biskup Jablanović je ju svojoj prigodnoj homiliji podsjetio vjernike da svaka nova crkva u životu Božjega naroda znači novi rast zajednice u vjeri, nadi i ljubavi. Podsjetio je na ulogu starozavjetnog hrama u životu izabranog naroda, te Marijinu ulogu u životu vjernika i opće Crkve, nje koja je Majka Crkve.

Priprava za ovaj veliki dan počela je trodnevnicom koju je vodio preč. Ladislav Buljan, koji je nekoliko mjeseci god. 1931. bio duhovni pomoćnik u Modriči. On je za tri večeri u svojim tematskim propovijedima govorio o ulozi roditelja i mladeži u životu i poslanju Crkve kao naroda Božjega u njezinom hodu do konačnoga susreta s nebeskom Crkvom.

Obnova porušene crkve

Srpski su ekstremisti 27. lipnja 1992. zapalili župni dvor i crkvu a visoki toranj minirali. Očevidci su pričali da je drvena krovna konstrukcija crkve gorjela puna tri dana. Iza toga barbarskog čina ostale su gomile smeća i goli zidovi crkve i župne kuće koji su se punih šest godina sablasno dizali u plave visine. U srpnju 2000. imenovan je vlč. Ilija Matanović župnikom protjerane i raseljene garevačke župe. Nastanio se u podrumu porušene župne kuće.

U travnju 2001. postavljeno je ispred župne crkve na željeznoj konstrukciji zvono teško 1500 kg dar Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, a blagoslovio ga je tadašnji kancelar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Ivo Tomašević. Nakon nekoliko mjeseci radova na porušenoj župnoj kući župnik se mogao useliti u njezine prostorije. U Garevcu je tada stanovalo samo 17 povratnika. Radnici „Krivaje“ iz Zavidovića su za nepunih četiri mjeseca (kolovoz-studeni) iste godine postavili cjelokupno krovište. Potom je urađena fasada, a onda se prešlo na uređivanje unutrašnjosti crkve. Župniku Matanoviću je uspjelo još djelomično obnoviti i unutrašnjost crkve. Njegov nasljednik župnik Filip Brajinović priveo je unutrašnje uređenje kraju: postavljene su podne ploče i ozvučenje, uređeno svetište, i nabavljene klupa.

Posveta obnovljene crkve

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić predvodio je 17. srpnja 2005. u koncelebraciji dvadesetak svećenika i u nazočnosti preko 1700 vjernika svečano Euharistijsko slavlje u Garevcu pod kojim je posvećena obnovljena, tijekom rata od strane srpskih snaga porušena, crkva Marije Majke Crkve. Prije početka Euharistijskog slavlja ključeve obnovljene garevačke crkve kardinalu Puljiću je predao kum crkve Vlado Spajić. Vrhbosanski nadbiskup je ključeve potom predao garevačkom župniku Filipu Brajinoviću.

“Istim uljem, koji svaki vjernik prima na krštenju i krizmi, danas će biti posvećena i crkva u Garevcu. To nas ulje i pomazanje podsjeća da su i vjernici pomazani da budu hram Duha Svetoga, da budu Božji kao što je i crkva dom Božji”, kazao je vrhbosanski nadbiskup. Kardinal Puljić je dodao da na svijetu nikada više nije bilo učenih ljudi, ali i toliko zla. “To je zbog toga što je Bog gurnut u stranu i što je čovjek želio postati Bog.”

U svojoj homiliji kardinal Puljić je kazao da župa Garevac ima 12 živućih svećenika te se također prisjetio svih svećenika i vjernika koji su sudjelovali u obnovi crkve.

Na koncu propovijedi je kardinal Puljić je  izrazio nadu da će ovaj dan kod svih Garevljana pobuditi ljubav prema rodnom domu. Pozvao je sve žitelje Garevca da dođu i obnove svoje domove. “Gdje ćeš živjeti biraj, ali ne zaboravi staze gdje si rastao i dom gdje si vjeru dobio”, kazao je kardinal Puljić.

Potom je pristupljeno i samom obredu posvete crkve. Na kraju sv. Mise pročitana je i potpisana svečana povelja napisana prigodom posvete obnovljene crkve.

Na kraju Euharistijskog slavlja sve okupljene je pozdravio i vlč. Filip Brajinović, garevački župnik. On je ponovio poruku koja se nalazila nad ulazom u crkvu u Garevcu: “Garevljani, Garevac vas treba.” Zahvalio je kumu Vladi Spajiću, a također i kumu srušene crkve Niki Mariću. Kao dar Garevljana kardinalu je predan tradicionalni posavski ručnik i slika obnovljena župne crkve.

. Pored temelja staroga zvonika podignut je godine 2009./2010. novi crkveni toranj s kojega zvona svakodnevno pozivaju vjernički put Garevca na molitvu i slavljenje svetih tajni naše vjere.