10. ožujka: 1. korizmena nedjelja

168
  1. ožujka: 1. korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana, i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao davao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A davao mu reče: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.“ Isus mu odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.“

I povede ga davao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: „Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“

Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: „ko si Sin Božji, baci se odavle dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“ Odgovori mu Isus: „Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike (L 4,1-13).
________

 

Krist nam je bio sličan u svemu, osim u grijehu. Dakle, i u tome, da je bio iskušavan, da je mogao i morao odabrati između dobra i zla. Razlika između nas i Njega je u tome, da se On nikada nije odlučio za zlo, nego uvijek samo za dobro.

Iskusio je, da zlo uzima masku dobroga. Čak se i na Sveto Pismo poziva napasnik s namjerom, da odvrati Isusa od Njegova nacrta. Umjesto napornog rada za naše spasenje, u kojem je uključeno i trpljenje i smrt, nudi mu i predlaže lagani put. Bit će sit, slavan i bogat. “Reci, neka ovo kamenje postane kruh… Sve ću ti dati…”

Napasniku, naravno, nije do Svetoga Pisma, niti do toga, da Isus ne bi trpio glad. Stalo mu je, da Krist ne bi postao Spasitelj, Emanuel, Bog s nama, već da bi bio on, đavao s nama, s čovječanstvom.

Zaista su bili potrebni post i molitva u pustinji, zaista je bila potrebna mudrost i ljubav samoga Sina Božjega, da je prozreo napast i da ju je svladao.

Tko od nas nema slične napasti? Svi bismo htjeli postići nešto veliko. Ali htjeli bismo to postići bez truda; bez napora i bez odricanja, bez posta i bez molitve. Ali život ima svoje zakonitosti. Za pošteno zarađeni kruh treba pošteno raditi. Za pošteno sagrađenu kuću treba pošteno pljunuti u ruke. Za pošteno stečenu pobjedu treba se pošteno boriti.

Najgore je iskušenje, ako je netko spreman za veći komad kruha ili za bolji položaj – „anđeli će te nositi“ – mijenjati svoje uvjerenje, zatajiti svoju osobnost, pogaziti u sebi čovjeka, po načelu: sve ću učiniti, ako mi sve date. “Što ćete mi dati i ja ću vam ga izdati?“

I danas neki ljudi podliježu takvim napastima. Ako velimo, da je na svijetu mnogo zla, prvenstveno ga ima radi takvih ljudi.

Zato Isusova pobjeda znači u posljednjim posljedicama pobjedu vjere, poštenja, istine, dobrote, ukratko svega, što je u čovjeku ljudsko i Božje, nad onim, što je u njemu nečovječno i sotonsko.