Bijeljina je grad u sjeveroistočnoj Bosni, smješten u žitnici Semberiji, 8 km zapadno od Drine i 20 km južno od Save. U povijesti se spominje pod nazivima Bibtina, Belina, Biljena, Bjelina i Četvrtkovište (sjedište nahije 1533. godine). U 17. st. ustaljuje se ime Bijeljina, a 1623. godine sjedište je kadiluka. S uspostavom osmanlijske vlasti Bijeljina i okolica počinju gubiti katoličko pučanstvo.
Iseljavanje i progon hrvatskoga puka naročito je bio intenzivan za osmanlijske vladavine (1463.-1878.), a isto se dogodilo i tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata, te u posljednjem, između 1992. i 1995., tako da je krajem 2001. godine na tom području živio samo 171 Hrvat katolik.
U dijelu naselja zvanom Varoš (Janja), a i u toponimiji, sačuvana je uspomena na srednjovjekovnu crkvu. Na Crkvištu, u selu Obrijež, istočno od groblja, bila je “madžarska” crkva. Kada se 1882. godine u Janji gradila pravoslavna crkva, vlasnik zemljišta Hadžibeg Hurembegović dopustio je da se zidovi spomenute crkve sruše i kamen uzida u temelje nove pravoslavne crkve. Oni se i danas mogu prepoznati.
Crkva i franjevački samostan u Bijeljini postojali su još od davnina. Bartol Pizanski 1389. na drugom mjestu u Mačvanskoj kustodiji bilježi: Locum de Bilina. Bijeljina je bila u sastavu Srebreničke banovine, a pala je pod Osmanlije 1512. god. i tada je samostan vjerojatno uništen.
U nahiji Bijeljini koja je pripadala sandžaku Zvorniku, prema turskom popisu provedenom između 16. i 25. travnja 1533., bila su svega 4 sela (Mirkovac, Čukovići, Grm Selište i Četvrkovište), s 13 muslimanskih kuća (7 neoženjenih) i 42 hrišćanske kuće (10 neoženjenih).
Prema istraživanjima nekih povjesničara na području današnje župe Bijeljina u 14. i 15. stoljeću spominje se franjevački samostan Sv. Marije u Polju, a 1623. godine spominje se župa Balatun.
U izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Balatino pripada samostanu Olovo.
U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650. godine) poslanom Svetom zboru za promidžbu vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da grad Bijeljina ima 150 turskih kuća i 3 džamije.
Prema Imeniku klera i župa za 1885. godinu, a prema podacima iz 1884., u župi Brčki između ostalih spominje se i naselje Bjelina, s 406 katolika.
Današnja župa Bijeljina utemeljena je 1885. godine odvajanjem od župe Brčko. Od te godine vode se matične knjige. Zidana crkva obnavljana je više puta. Prvi zaštitnik župe bio je Sv. Stjepan Kralj, a od 8. prosinca 1952. zaštitnik je Prečisto Srce Marijino.
Tijekom rata 1992.-1995. katoličku crkvu i župni stan u Bijeljini ekstremni su Srbi oštetili i opljačkali, a Hrvate katolike protjerali. U župnoj kući Srbi su otvorili školu pod nazivom “Vuk Karadžić”.
Župi Prečistoga Srca Marijina danas pripadaju sljedeća naselja: Bijeljina, Modran, Sapna i filijalna ispostava Zvornik.
Župa Prečistoga Srca Marijina
Vojvode Stepe 3
BiH 76300 BIJELJINA
