14. travnja: CVJETNICA C

158

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Išao je Isus pred svima uzlazeći u Jeruzalem. Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: »Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: ,Zašto driješite?’, ovako recite: ,Gospodinu treba.’« Oni koji bijahu poslani, otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: »Što driješite magare?« Oni odgovore: »Gospodinu treba.« I dovedoše ga k Isusu i staviše svoje haljine na magare te posadiše Isusa.

I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. A kad se već bio približio spustu Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika puno radosti poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!«

Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, prekori svoje učenike.« On odgovori: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati« (Lk 19, 28-40)!

________

Palme su počasni pobjednički znak. Carevi i veliki vojskovođe koji su se sa svojih ratnih pohoda vraćali u Rim, ulazili su u grad okićeni palmama – i s njima veliki lanac onih koje su pobijedili.

U ovom smislu Isusu ne odgovaraju palme. Evanđelist Marko ne govori o palmama, nego o strukovima trave koje su ljudi odrezali na poljima i prosipali putom kojim je išao Isus.

Isusu ne odgovara ni konj. Konj je statusni simbol, odgovara bogatstvu i moći. Isus ne dolazi na konju nego na jednom magarcu.

Mnogo ljudi ove godine dolazi u Rim da posjeti mjesta ranokršćanskih mučenika, bazilike i trgove, ostacima prošle moći i bogatstva. Ondje, u Rimu, otkrili su prije stotinu godinu jednu čudnu slikariju. Ovaj je zid pripadao prostoru u kojemu se zadržavala tjelesna straža rimskog cara. Ova slika prikazuje jednog čovjeka s glavom magarca koji visi na križu. Pred njim kleči jedan vojnik i klanja se čovjeku na križu. Ispod toga stoji potpis: “Aleksamen se klanja svome bogu.” – Jasno je što se time htjelo reći. Ovaj je Aleksamen vjerojatno bio član mlade kršćanske zajednice. To su doznali njegovi drugovi vojnici i htjeli mu se narugati: kakav bi to mogao biti bog koji dopušta da ga ljudi razapnu na križ? To može biti samo magarac! A onaj koji pred takvim bogom pada na koljena, također može biti samo magarac!

Magarac o kojemu se govori danas, na Cvjetnicu, on nam može pomoći da razumijemo što Isus svojim ulaskom u Jeruzalem želi pokazati. Ovaj ulazak uopće nije bio trijumfalan. Mnogi od ljudi koji su vikali “Hosana!” uskoro će poželjeti vidjeti novo čudo. U Betaniji, predgrađu Jeruzalema, Isus je uskrisio svoga prijatelja Lazara. O tome su već čuli. Možemo također zamisliti da mnogi ondje bili iz znatiželje i da je u tom mnoštvu bilo mnogo njih koji su bili ispunjeni mržnjom i zavišću.

Ne, ovaj ulazak nije bio trijumfalan. To nam već i magarac pokazuje. O njemu je Isus jednostavno rekao učenicima: “Gospodin ga treba” (Mk 11,3). Gospodinu je potreban magarac, jedna životinja koja u našem narodu važi kao glupa. Isus izabire jednog takvog magarac jer magarac označava siromaštvo, poniznost, posao i pokorenost. Magarac je životinja siromašnih ljudi. Veliki sjede na konju; Isus sjeda na magarca. Ulazi u Jeruzalem da bi bio ponižen i prezren, da bi doživio krajnje poniženje. Ali upravo u tome leži tajna našega otkupljenja. –

Amen.