19. travnja: VELIKI PETAK

142

Krist Gospodin je umro na križu. Tko je za to kriv? Ana? Kajfa? Pilat? Nipošto! Prorok Izaija piše: “Sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince”(53,12) Zašto? Kao Adam u raju svi su ljudi kršili Božju volju. Stoga dolazi Isus da Očevu volju potpuno ostvari. Ljudi su neposlušnošću vrijeđali Božje dostojanstvo, a Isus svojom poslušnošću želi dati Bogu potpunu zadovoljštinu. “Bio je poslušan sve do smrti, smrti na križu.”

Ta žrtva na križu trajala je nekoliko sati. A Isus je “svećenik do vijeka.” (Ps 110,4) Što to znači? Hoće li Isus uvijek prolijevati svoju krv na Kalvariji? Pribijen na križ hoće li uvijek umirati u strahovitoj agoniji?

Vratimo se u dvoranu posljednje večere! Isus uze u svoje ruke kruh i vino pa reče: “Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv… činite to na moju uspomenu.” Učenici trebaju ponavljati njegovu žrtvu sve do svršetka svijeta kao spomen – čin, to znači pretvarati kruh u njegovo tijelo a vino u njegovu krv te prinositi nebeskom Ocu na slavu i spasenje grešnika. Sve to treba činiti sve do svršetka svijeta jer je Isus “svećenik do vijeka.”

Evo, na taj je način nastala sveta misa, nedokučivo čudo koje se ponavlja na svim oltarima svijeta.

Kako se može usporediti sveta misa s Isusovom žrtvom na križu?

Na križu je Isus žrtvovao svoje vlastito tijelo i krv. I pod sv. misom On prikazuje svoje tijelo i krv nebeskom Ocu na slavu i za spasenje ljudi. Stoga što se tiče biti žrtva sv. mise je ista žrtva koju je Isus prikazao na križu. Ovdje na oltaru i na Kalvariji isti je svećenik koji prikazuje žrtvu: Isus Krist; ovdje i na križu isti je žrtveni dar: tijelo i krv Isusova. Stoga sv. misa je ponavljanje i produžetak kalvarijske žrtve.

Ima pak i razlika koje treba naglasiti: one se odnose samo na način prikazivanja žrtve, koja je u svojoj biti jedna te ista:

Žrtva na križu bila je krvna, ujedinjena s trpljenjem i smrću-uništenjem žrtve: Isusa Krista. Žrtva svete mise je beskrvna – nema prolijevanja krvi. Krist ne umire kao na Kalvariji. Postoji samo simboličan spomen njegove smrti u odvojenoj pretvorbi tijela i krvi njegove.

Žrtva na križu izvršila se samo jedanput i na jednom mjestu – na Kalvariji. Misa se prikazuje neprestance, na svakom mjestu zemlje i trajat će sve do svršetka svijeta.

Na križu svećenik, koji je prinosio žrtvu, bio je sam Isus Krist, koji je istodobno bio svećenik i žrtva, bez ikakvog zamjenika odnosno posrednika. Pod svetom misom – Isus prvobitni svećenik – služi se posredstvom svećenika-čovjeka i u njegove ruke ulaže neshvatljivu vlast nad svojim tijelom i krvlju. Taj svećenik-čovjek zastupa Isusa u svetoj misi sve do tog stupnja da za vrijeme pre­tvorbe ne govori: “Ovo je Isusovo tijelo” – nego: “Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja.”

Možemo si zamisliti da za vrijeme pretvorbe iščezava svećenik-čovjek, a njegovo mjesto zauzima svećenik – Isus Krist. Neshvatljivo i tajanstveno čudo na našim oltarima!

S pravom napisa sv. Bonaventura: “Koliko se kaplja nalazi u moru, koliko cvijeća ukrašava zemlju, koliko je zvijezda na nebu – toliko tajni i milosti sadrži u sebi jedna sveta misa.” Među svim ostalim bogoslužjima sveta je misa time što je okvir prema dragocjenoj slici!

Možemo si zamisliti da Majka Božja, svi anđeli i sveci prinose Bogu svoje žarke molitve, pobožnosti i pokore. Slava i čast koju Bog od toga dobiva manja je od časti i slave koju mu prinosi jedna sv. misa prikazivana na zemlji.

Znamo razlog. Ona čast dolazi od stvorenja, a svaka sv. Misa čin je Boga-čovjeka, Isusa Krista: stoga ima beskrajnu vrijednost.

Mislimo li na to da trebamo biti zahvalni Bogu za žrtvu na križu i za žrtvu na našim oltarima?

Može li čovjek plemenita srca to zaboraviti? Sv. Ambrozije piše: “Sve imamo u Isusu Kristu, a Krist je sve za nas.” Sv. Pavao neće znati ništa drugo osim Isusa Krista i to raspetoga. (1 Kor 2,3) To je jedino znanje – potrebno i nužno!

Presveta hostija mora privući naš um, našu pažnju, maštu, volju, pamćenje i srce! Crkva nije rastresena kad nam naređuje stalno klicati: “Ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste!” – na križu i na našim oltarima! Kao žrtva!