Žeravac se nalazi u Bosanskoj Posavini nedaleko od magistralne prometnice Doboj – Derventa – Bosanski Brod. Udaljen je oko 10 km zračnom crtom od Dervente u smjeru sjeveroistoka.
Prema mišljenju nekih povjesničara na području današnja župe Žeravac nekada su bili dijelovi starih župa Vinske i Velike. Fra Tomo Ivković, skradinski biskup i adimnistrator Bosne, izvješćuje o krizmanim osobama i vizitiranim mjestima u Bosni i Slavoniji između 1626. i 1630. godine Između ostalih mjesta, biskup navod mjesto Vinsca, s 385 krizmanih osoba.
U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650.) poslane Svetom zboru za promidžbu vjere u Rimu biskup fra Marijan Maravić navodi da je u župi Vinska, koja je pripadala samostanu Male braće Sutjeska, 21. svibnja 164 krizmao 192 vjernika.
U izvješću apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u župi Velika pored ostalih mjesta navodi se i Xeravaz (Žeravac), s11 katoličkih kuća i 74 katolika, a od toga je bilo 50 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 24 djece (nepričešćenih).
Prema popisu biskupa fra Augusti Miletića iz 1813. godine u župi Koraće između ostalih navode se i mjesta Grk, s 22 katoličke kuće i 127 katolika, a od to je bilo 68 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 59 djece (nepričešćenih), te Vrela s 19 katoličkih kuća i 120 katolika, a od toga su bile 72 odrasle osobe i 48 djece. Prema istom popisu u župi Velika/Modran između ostalih navode se i sljedeća mjesta Bukovica (23 katoličke kuće i 157 katolika a od toga je bilo 87 odraslih osoba i djece) te Žeravac i Peratovci (47 katoličkih kuća i 322 katolika, a od toga su bile 192 odrasle osobe i 130 djece).
U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856., a prema podacima iz 1855. godine, u župi Plean između ostalih mjesta spominju se i Bukovica – 32 katoličke obitelji i 206 katolika, Grk (27, 164), Kulina (30, 208), Peratovci (25, 177), Vrila (26, 180) i Žeravac (25, 186).
Župa Žeravac kao mjesna kapelanija odvojena je od Plehana 1856. i od tada ima matice, a župom je proglašena 1862. godine. Prvotno je obuhvaćala područja današnjih župa Bukovica i Kulina te naselja Unka, Kolibe, Dobra voda i Polje, koja pripadaju različitim župama.
U Žeravcu je prvo za bogoslužje služila kapelica koja od 1880. godine ima zvono od 250 kg. Prvotno zvono oduzeto je 1916. godine za ratne potrebe, a novo zvono postavljeno 1923. godine bilo je teško 400 kg. Godine 1887. podignuta je crkva u neogotičkom stilu. Ona je s vremenom sve manje mogla zadovoljiti potrebe puka pa je od 1962. do 1964. izgrađena nova. Zaštitnik župe prvo je bio sv. Ivan Evanđelist. Od 1946. kao drugi zaštitnik počeo se slaviti sv. Franjo, koji je 1956. postao prvim zaštitnikom.
Prva župna kuća izgrađena je već 1862. godine, a na njezinu je mjestu od 1926. do 1928. izgrađena nova. Najnovija župna kuća građena je od 1980. do 1982. godine.
Tijekom rata 1992.-1995., tj. u drugoj polovini 1992. godine, srpski su ekstremisti župnu crkvu minirali, župnu kuću i vjeronaučnu dvoranu opljačkali i demolirali tako da su ostali samo zidovi, a filijalna crkva u Višnjiku opljačkana je i spaljena. Svi Hrvati katolici protjerani su.
Rat je na području župe Žeravac zapravo počeo 28. ožujka 1992., kada je minobacačka granata ispaljena sa srpskih položaja pogodila područnu crkvu u Donjim Vrelima.
U župi Žeravac djeluju Pokret za krunicu, Omladina sv. Ante, Caritas/Kruh sv. Ante, Nogometni klub Mladost 1960.
Župi sv. Franje Asiškoga u Žeravcu pripadaju sljedeća naselja: Žeravac, Bosanski Lužani, Donja Vrela (filijalna crkva), Gornja Vrela, Grk, Vinska i Višnjik (filijalna crkva).
Župa sv. Franje Asiškoga
Žeravac 134, p.p. 48
BiH 74400 DERVENTA
