16. lipnja: PRESVETO TROJSTVO

101

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama” (Iv 16, 12-15).

________

Prijatelj, koji se nešto razumije u elektroniku, tumačio mi je, da je djelovanje elektronskih kompjutera izgrađeno na temelju dvaju principa, koje obično nazivama jedan i nula. Treba još imati samo kompjuter. Tko posjeduje to troje, može izraziti sve vrijednosti i doći do svih podataka.

Tajna Presvetog Trojstva je daleko preduboka, da bi je smjeli uspoređivati bilo s kakvom stvari. A konstatacija o kompjuteru je svakako zanimljiva. Do mnogih sličnih otkrivajućih trojstva u jedinstvu mogli bismo još doći. Govore nam da onaj, koji stvarima daje postojanje i koji im određuje vrijednost, ostavlja na njima svoje otiske.

O čovjeku je rečeno još više. Ne nosi na sebi samo otiske svoga Stvoritelja, nego je načinjen po Njegovoj slici. Ima dušu, po kojoj je osoba, svjestan je samoga sebe i sam o sebi odlučuje.

Sliku Presvetog Trojstva možemo u čovjeku slijediti i po drugom putu. Svaki je od nas ili muškarac, ili žena, ili dijete. Svatko od te trojice je čovjek, a ipak svaki na svoj način. Drugačiji je čovjek muškarac, drugačija je žena i drugačije je dijete. Slično, kao što su Otac, Sin i Duh jedan Bog, a ipak je svaki od njih osoba za sebe i posjeduje Božanstvo na svoj način.

Otac, majka i dijete su obitelj. U obitelji ih povezuje ljubav. Toliko su više obrtelj, ,koliko se više vole. Ako bi se moli beskonačno ljubiti, potpuno bi se mogli sliti jedan u drugoga. Postali bi potpuno jedno, iako bi svaki od njih ostao ono, što je bio i ranije.

Ljudska ljubav nije beskonačna, zato ni ne može povezivati u potupno jedno. A Bog je beskonačan i zato je i ljubav u Njemu beskonačna. Budući da se, dakle, Otac, Sin i Duh u vječnosti beskonačno ljube, ta ih ljubav povezuje u jednog samog Boga.

U Bogu je sve to neusporedivo ljepše, nego što mi zamišljamo i izražavamo u svojim bijednim riječima. Te bijedne riječi i blijede predodžbe neka na svoj način govore, kako nam je rekao Isus u Evanđelju: “Još vam imam mnogo reći, ali sada još ne biste mogli nositi.”