4. kolovoza: 18. NEDJELJA KROZ GODINU C

54

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.“ Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.”

Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju Ijetinu: I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu” (Lk 12,13-21).

_____________

Iz današnjeg Evanđelja mogao bi netko zaključiti, da Isus želi ukinuti bogatstvo i bogataše. Na svijetu neka ostanu samo siromasi.

Ali Evanđelje to ne veli. Ako bogatstvu nije kumovala krivica, ako nisi nikoga iskoristio, ako si došao do imetka poštenim putem, marljivošću i poduzetnošću – zašto ne bi smio biti bogat? Nije svaki imetak nepravedno stečen i za svako siromaštvo ne smijemo teretiti iskorištavanja. Ako bi dandanas stanovnici nerazvijenih država pokazali toliko ustrajnosti, radinosti i smisla za gospodarenje, kao što to pokazuju razvijeni, ne bi se trebali boriti s takvim siromaštvom i zaostalošću.

Pogrešno bi bilo zaključiti iz Evanđelja, da će svakog bogataša snaći nagla smrt. Sigurno je samo, da će smrt doći, pa bila ona nagla ili polagana, u mladosti ili u kasnijim godinama. Za bogataša smrt dolazi u svakom slučaju prerano.

Isus ne kori čovjeka zbog imetka. Kori ga, zašto se zemaljskim bogatstvom, kojega ima, ne pobrine, da bude bogat u Bogu. Tu, u tom retku je osnovna misao i nauk Evanđelja. Bit je u tome, da je taj čovjek sav usmjeren samo na sebe i na svoj imetak, a ništa prema Bogu i bližnjemu.

Zašto nije, na primjer, mudrovao ovako: “Moja dušo, imaš mnogo bogatstva, spremljenog za dugi niz godina. Ne zaboravi zahvaliti Stvoritelju, koji ti je sve to dao. Što ćeš učiniti, da Mu se dostojno odužiš? Izračunaj, koliko ćeš vremena upotrijebiti za molitvu i duhovno čitanje, koliko ćeš novaca darovati za Božje svetište?”

Zašto nije nastavio: “Moja dušo, imaš mnogo bogatstva spremljenog za niz godina i sama ga ne možeš upotrijebiti. A na svijetu ima toliko gladnih. koji nemaju ni najsiromašniju hranu; toliko siromašnih bez krova nad glavom; toliko bolesnih, kojima su potrebni lijekovi, njega i opskrba – što ćeš učiniti da olakšaš barem nešto od te bijede?”

Nikakvih takvih riječi, usmjerenih prema Bogu i bližnjemu, ne čuje se iz bogataševih ustiju. Sav je zaljubljen u sebe: “Moja dušo, počivaj, jedi, pij i uživaj…”

Što bi nam koristilo Evanđelje, kada bi takvim ljudima dalo za pravo?