15. rujna: 24. NEDJELJA KROZ GODINU C

16

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada: I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika:

Usta i pode svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim: A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimojer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.

A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka: A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele: Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje-tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nade se'” (Lk 15,1-3;11-32).

____________

Današnja evanđeoska zgoda nam je poznata. Rastumačili smo je već na 4. korizmenu nedjelju. Pogledajmo je još i s druge strane.

Sinovi, koje u zgodi susrećemo, predstavljaju različitost djece istoga oca. Ta različitost je izvanjska, po stasu, pasu i kosi, ali i unutrašnja, po srcu i značenju. Netko je veseljak, a drugi hoda kao utjelovljeni veliki petak; ovaj je brz, onaj polagan; ovaj je šutljiv, onaj razgovorljiv; ovaj je zatvoren; onaj sa pet talenata, onaj jedan…

I spomenuta braća bila su različita. Stariji se držao kuće i marljivo je radio, a mlađeg je privlačio široki svijet. Ako bi nam bilo naređeno, da se za jednog od njih odlučimo bili bismo u neprilici. Nijedan, naime, nije samo dobar ili loš, svaki ima nešto što zavrjeđuje hvalu i nešto, što zavrjeđuje karanje, kod obojice nešto nam se sviđa, a nešto ne.

To vrijedi za sve ljude. Imamo anđeoske i demonske sklonosti, a nijedan od nas nije ni anđeo, ni demon. Poslovica veli, da i sat koji stoji, dva puta dnevno ispravno pokazuje. I najbolji ima nešto lošega i najlošiji nešto dobroga. Ako se sami u sebi borimo protiv zla i znamo, da nam uvijek ne uspijeva pobijediti, moramo znati, da se upravo to događa i drugima. Kada to nećemo razumjeti, slični smo starijem bratu, koji je sebe smatrao pravednim, dok je prema mlađemu bio grub. Upravo je time dokazao, da nije bolji od njega.

Sve, što je moje, tvoje je, rekao je otac starijem sinu. Time je pokazao očinsku darežljivost, koja sva dobra dijeli s djecom. Ova tvrdnja ima i suprotno značenje: sve što je naše, je očevo od njega smo sve primili, sve moramo dobro upotrijebiti, očinskoj darežljivosti mora odgovarati sinovska velikodušnost.

Ali očevu misao možemo tumačiti i drugačije: Gledaj, sine, kako je tvoj otac bogat. Svega imamo i ništa nam ne nedostaje. Ali jedno postoji, što vam ja ne mogu dati, nego to mora biti naša zajednička briga: volimo se. Različitost nas ne smije otuđiti, nego nas mora povezivati, jer smo jedna obitelj i pripadamo zajedno. Toliko će nam biti lijepo i toliko će nas Bog ljubiti, koliko budemo mi jedan drugoga razumjeli, prihvaćali i ljubili. – Amen.