22. rujna: 25. NEDJELJA KROZ GODINU C

73

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

“Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da’ mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Sto to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Sto da učinim kad mi

gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’

I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu:’Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu:’A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori:’Sto korä pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’

I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.

Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tudem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

_____________

U neku ustanovu pozvali su stručnjaka, da prisutnima protumači, kakve osobine su potrebne rukovodiocima poduzeća. Predavač je uzeo kredu i pisao po ploči: Rukovodeće mjesto zahtijeva čovjeka, koji je razuman, pravedan, odlučan, radin, pošten, poduzetan, zdrav, dobrog pamćenja, lijepog ponašanja ugodne vanjštine… i još i još. Kada je nabrajanjem završio, ispod svega je povukao crtu, a ispod napisao veliki upitnik. Okrenuo se općinstvu, govoreći: Što mislite, što znači taj upitnik? Nastala je tišina. Govornik se nasmiješio i rekao: Nađite mi takvog čovjeka!

Nije ga lako naći. I gospodar, o kojem govori današnje Evanđelje nije imao te sreće. Upravitelj njegova posjeda bio je lijenčina i varalica.

Ipak je imao jednu dobru osobinu. Radi te osobine je Isus ispričao zgodu i radi nje ju je evanđelist zapisao. Radi nje je i mi čitamo. A ta dobra upraviteljeva osobina bila je, da je mislio na budućnost. Poslije te zgode Isus nas pita, da li mi mislimo na našu budućnost, na onu, kada ćemo se tre­bati preseliti u vječna prebivališta.

A odlomak sadrži i drugu istinu. Govori o povjerenju, koje Bog ima u nas, kada nam predaje upravu. Predaje nam vrednote, koje dokazuju, da se u nas izvanredno pouzdaje.

Već to, da nas je stvorio kao ljude, da nam je dao razumnu i slobodnu ljudsku narav, znak je velikog povjerenja.

Nije li znak velikog povjerenja, da Bog daje roditeljima stvaralačku moć rađanja djece i da se pouzdaje u njihov odgoj?

Kakvo povjerenje pokazuje Bog time, da nekim ljudima izručuje vlast, da vladaju narodima, državama, Crkvom! Znak izvanrednog povjerenja je, da je Bog povjerio svećenicima vodstvo vjernika, jer s njima postižu čak u vječnost.

Sve to i još mnogo nam je Bog povjerio, iako je unaprijed znao, da nećemo biti svi dobri upravitelji. Sve naše nedostatke spreman je okrenuti na dobra, ako bude samo vidio, da se trudimo iskazano povjerenje opravdati.