3. studenoga: 31. NEDJELJA KROZ GODINU C

28

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi? Danas m proboraviti u tvojoj kući.” On žurno siđe i primi ga radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!” A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.” Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti  izgubljeno!” (Lk 19,1-10).

_________

Ako uspoređujemo Evanđelje od nekoliko posljednjih nedjelja, ustanovljujemo da se Isus posvećivao ljudima, koji su bili na rubu društva i grešnici. Pred nama se redaju izgubljeni sin, siromašni Lazar, osamljena udovica, gubavci, carinik. A danas Ga vidimo, kako „se zaustavio kod grešnog čovjeka“ Zakeja.

Zašto se Isus kod njega zaustavio?

Zakej je bio bogat. Osjećao je, da ga bogatstvo ne usrećuje i ne zadovoljava. Što pomaže puna blagajna, ako je srce prazno. Novac Zakeju unutarnju prazninu nije mogao ispuniti. Osim, što je bilo prazno, bilo je i ranjeno. Ranjeno od svijesti, da novac. koji je u blagajni, nije dolazio uvijek po najboljem i najpoštenijem putu.

Saznao je, da se u zemlji pojavio izvanredan prorok. Živi skromno i jednostavno. Nije navezan na novac i na izvanjske stvari, a slušatelje usmjerava nutarnjim vrednotama. Ljude ne sudi po imetku, zvanju i ugledu, nego po srcu i djelima. Njegova nauka je zahtjevna. A Zakeju se upravo to događa. Osjeća, da bi ga susret s tim prorokom oslobodio navezanosti na stvari i u nutrini ga oslobodio. Želi, da taj prorok dođe i u njegov .kraj i da Ga barem vidi, ako vec: ne bi mogao s Njime govoriti.

Zakej nije bio samo čovjek želja, nego je bio i čovjek djela. To je dokazao činom, kojeg ne bi bio svaki sposoban. Da se djeca penju po drveću, razumljivo je. Ali da se na drvo penje odrasli čovjek, mora imati poseban razlog. Zakej ga je imao. Kada je saznao, da Isus putuje kroz domaće mjesto, popeo se na drvo, da Ga vidi. Bio je, naime malog rasta. Postigao je, što je dugo želio.

Isusu se ta prostodušnost dopala. Nagradio ju je. Pod drvetom se zaustavno, Zakeja oslovio i dao se pozvati u njegov dom. A ovaj je iznova pokazao, da je čovjek od djela. Isusa i Njegovu pratnju je pogostio, polovicu imetka razdijelio siromasima, a prevare i krađe podmirio.

Kada će naše želje postati djela? – Amen.