10. studenoga: 32. NEDJELJA KROZ GODINU C

22

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe k Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće.

Upitaše ga: “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.”

Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.”

“A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive” (Lk 20,27-38).

___________

U Evanđelju današnje nedjelje prefrigani saduceji su postavili Isusu dobro smišljenu zamku. Isus će s u nju uhvatiti, što će biti očita potvrda da je njihovo učenje o besmrnosti ispravno, a farizejsko i Isusovo pogrešno.

Saduceji su bili pripadnii svećeničkih obitelji i visoki službenici u židovskom narodu. U stvarima religije nisu poštivali pravila o obrednoj čistoći. Odbacivali su vjeru u duhove, anđele, život poslije smrti, očekivanje Isusa Mesije. Zamršen slučaj o ženi koja se udaje za sedmoricu braće za redom smislili su na temelju odredbe u Starom Zavjetu gdje je određeno da se udovica kojoj muž umre, a da s njom nije imao djece, treba udati za muževa brata. Nakana je toga propisa bila da se preko eventualnog rođenja djeteta u takvom baku osigura održavanje pokojnikove obiteljske loze. Smišljanjem ovakvog slučaja o udaji iste žene za sedmoricu braće saduceji su htjeli ismijati Isusa kao Mesiju i njegovu vjeru u uskrsnuće mrtvih.

Oni koji danas opvrgavaju nauku o uskrsnuću mrtvi, navode druge prigovore: Hoćemo li uskrsnuti kao djeca, kao odrasli, kao starci,kao takvi, kakvi smo bili u trenutku smrti, ispijeni od bolesti, ranjeni od nesreće?

Više od toga muči nas pitanje o besmrtnom životu. To pitanje je od presudnog značenja od pitanja, da li Bog postoji. Ako naime, Bog postoji, a nakon smrti nas ne probudi u novi život, nije nam zanimljiv. Što da počnem s takovim Bogom. Ali ako nas Bog nakon smrti probudi, naša sadašnjost dobiva ogromno značenje. Ako budemo, naime, nakon smrti uskrsnuli, stupit ćemo pred Božje lice i pred Božjim očima sve će biti očito, što se ovdje događalo, tada ćemo morati mnogu riječ drugačije razmisliti, mnogo djelo drugačije zamisliti, mnoge odnose prema Bogu i ljudima drugačije srediti. Drugačije se treba moliti, drugačije se vladati u iskušenjima, drugačije trpjeti i drugačije umirati…

Isus nije saducejima ostao dužan odgovora. Nije se uhvatio u njihovu zamku. Sami su se uhvatili, jer im je uzvratio istim, čime su došli pred njega: Svetim Pismom. Ne Ja, veli Isus, Mojsije, na koga se pozivate, odgovara na vaše pitanje. Bog je Bog živih i kod njega već žive Abaham, Izak i Jakov.

Unatoč tome, Isus na pitanje o vječnosti odgova tadašnjim i današnjim sumnjivcim. Njegov odgovor je dvostruk i nesumnjiv.

Najprije: Uskrsnut ćemo i živjeti. Naš Bog je Bog živih, a ne mrtvih.

Zatim: U vječnosti vrijede drugačije zakonitosi, nego u ovom životu. Tu se ljudi žene i udaju, jer se i rađaju i umiru. Tamo se ne rađaju i ne miru, zatim se ni ne žene, ne ne udaju. Žive vječnost koja je dostojna Boga. – Amen.