24. studenoga: SVETKOVINA KRISTA KRALJA

51

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: „Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!“

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: „Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!“ A bijaše i natpis ponad njega: „Ovo je kralj židovski.”

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.” Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23,35-43).

_________

Na Kalvariji vise svaki na svom križu tri osuđenika. Zaustavimo se kraj njih.

Lijevoga bismo mogli smatrati predstavnikom ljudi, koji žele živjeti na račun drugih. Dok je mogao, krao je, a sada, kada ga je primila ruka pravde, želio bi bez kajanja, bez priznavanja krivnje, bez osjećaja za pravednost dostići spasenje. Budući da se svemu ruga, zaključujemo da je ubio u sebi osjećaj za lijepo, dobro i pošteno.

Desni priznaje krivnju, žali i moli za oproštenje. Poštuje sebe i druga, ispovijeda vjeru u Isusovo kraljevstvo i moli Ga, neka ga se tamo sjeti.

U sredini između obojice je Onaj, kojega Crkva proglašuje za svojega Kralja i Vladara. A Njegovo stanje je tako bijedno, da Mu ljudska pamet najboljom voljom ne može pripisati upravo ništa vladarskoga. Bez moći je („drugima je pomagao, sam sebi ne može pomoći“), bez časti je (izruguju Mu se vojnici, prvaci i razbojnici), bez sumišljenika je (šačica vjernih se raspršila i posakrivala) bez budućnosti je (anđeo je kod Njegova rođenja, istina, objavio, da Njegovu kraljevstvu neće biti kraja, a sada se kraj neodloživo približuje).

Nakon mnogo stoljeća, otkako se to dogodilo, ustanovljujemo, da je taj kraj bio početak nečeg drugog. Nitko u ljudskoj povijesti nije privukao toliko srdaca, doživio toliko časti, skupio toliko istomišljenika i tako neprisiljeno kraljevao, kako to možemo tvrditi o Tom raspetom između dva razbojnika. Crkva Ga je s pravom proglasila za svojega Kralja i Vladara.

Isus nije Kralj unatoč tome, što je doživio takav kraj nego upravo zato. Njegov poraz na Veliki petak ne znači trenutak slabosti, kojeg je nekako sretno prebrodio. Naprotiv, upravo je Veliki petak bio put u pobjedu i kraljevanje. Namjerno je htio biti poražen, da bi svim poraženima dao nadu; namjerno je htio biti ponižen, da bi svim poniženima vratio čast; namjerno je pošao u smrt, da bi sve smrtnike poveo u život. Namjerno je htio biti slab, da Ga se kao Vladara ne bismo bojali, već da bismo Ga ljubili. – Amen.