8. prosinca 2. NEDJELJA DOŠAŠĆA A

119

Čitanje svetog evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: „Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama! Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ (Mt 3,1-12)

___________

Crkva ove 2. nedjelje došašća predlaže na čitanje i razmatranje odlomak iz Evanđelja po Mateju koji govori o poslanju sv. Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Sv. Ivan je posljednji od proroka, koji su navješćivali dolazak Spasitelja. On je zapravo već tu, te sv. Ivan viče: ”Obratite se!” i “pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”

Povik je to koji na današnju nedjelju odzvanja u našim crkvama, na našim liturgijskim sastancima. Stiže iz dalekih pustinjskih predjela Judeje, srca Božje objave. Iznosi najpotresnije stranice te Božje objave, sad kao prijedlog za spasenje, sad kao prijetnju, sad opet kao neposrednu mogućnost novoga života, sad kao posljednje sidro ljudske nade da bi se ponovno našla izgubljena ljubav. Povik je to zapravo samoga Boga koji ide u potražnju za čovjekom, svojim izgubljenim ali uvijek voljenim sinom.

Dok je Ivan Krstitelj krstio u rijeci Jordanu, dođoše i mnogi farizeji i saduceji. Obraća im se žestoko: “Leglo gujino!” Bijahu to oni s kojima se i Isus žestoko sukobio zbog njihove tvrdokornosti i nevjere. Smetao im je. Na kraju će ga i eliminirati, ne znajući da će upravo tako sudjelovati u Božjem planu spasenja po njegovoj smrti na križu. Kao i veliki svećenik kad je rekao: “Bolje da umre jedan čovjek, nego sav narod!” Bog, štono se kaže, i po krivim crtama piše ravno.

Što je Ivan Krstitelj tada govorio tiče se i nas, danas. Dolaskom Isusovim “sjekira je već položena na korijen stablima”, spremna da “sasiječe svako stablo koje ne donosi dobrog roda i u oganj baci”. Teške riječi! Za Isusa se, dakle, treba opredijeliti i donositi dobre plodove. Za to nema alternative! Sve drugo bila bi pljeva, za koju Ivan Krstitelj kaže da će se “spaliti ognjem neugasivim”.

Došašće je vrijeme da o tome ozbiljno razmišljamo. I da se pitamo nema li u nas nešto što ne donosi “dobre plodove” a donosi “pljevu” koja nije ni za što nego da se “ognjem spali”.

Zato je potreban dobar i sveobuhvatan ispit savjesti i ponizno priznanje grijeha pred Bogom. Došašće je za to na poseban način prikladno vrijeme. Ne može se stalno odgađati taj milosni trenutak susreta s Bogom, radikalno očišćenje i preobražaj srca. “Pripraviti put Gospodinu, poravnati mu staze” i “obratiti se” znači predati se Bogu, postati stvarni njegovim vlasništvom i osloboditi se svakoga drugog vlasništva nad sobom. Je li još išta, kad su u pitanju Božji interesi, vlada nad nama?

Došašće nije neka idila, kao što nije idila ni Božić na koji nas pripravlja. Vrijeme je to crkvene zajednice – i svakoga pojedinca u njoj – odrasle u vjeri, koja se želi suočiti s radikalnim zahtjevima riječi Onoga koji je postao Čovjekom za naše spasenje i koji će doći suditi naš život.

Sjekira je već stavljena na korijene toga našega života!

“Blago onima koji se, Bože, u svetoj volji tvojoj nađu, jer im druga smrt (osuda na vječnu propast) nauditi neće!” (Sv. Franjo)