15. prosinca: 3. NEDJELJA DOŠAŠĆA A

106

Čitanje svetog evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Isus im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.” Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! (Mt 11,2-11).

______

Jesi li ti koji mora doći ili drugog da čekamo?

Neki se protive tome, da uopće netko dođe. Dovoljni smo sami sebi i nikome ne dozvoljavaju, da se uplete u njihov život. To su razni vlastodršci. Herodi koji služe svojim strastima, žive u neurednim odnosima, prema sebi su mekušci, a prema drugima su okrutni i ne skanjivaju se nekoga nedužnog baciti u tamnicu.

Ovamo spadaju i veliki svećenici raznih uvjerenja. Uvjereni u svoje pravo, ponašaju se, kao da je sva istina i pravda samu na njihovoj strani. Ako se pojavi netko s drugačijim nazorima; sposobni su, ne samo da ga odbace, već da ga uistinu i razapnu.

Drugima je svejedno, hoće li netko doći ili ne. O takvim čitamo da su trstika koju vjetar ljulja. Nemaju kičmu i zato se saginju sad ovamo, sad onamo. Ravnaju se po onome, što rade drugi. U nedjelju su za Isusa, a u petak za Barabu. Zadovoljavaju svoje potrošačke želje, a drugih ciljeva nemaju.

Nikoga ne očekuju ni oni naši suvremenici koji se oduševljavaju za čovjeka. Vele da mi ljudi moramo međusobno biti dobri, jer tako dolikuje. Po njihovu, Boga je nemoguće spoznati i zato je vjera suvišna. Čak je i štetna, jer odvraća ljude od nastojanja, da urede bolji svijet.

Mi čekamo. Čekamo, jer osjećamo vlastitu nemoć i nemoć cijele zajednice. Ponizuje nas da živimo za stvari, jer bi time bili u službi nečega, što je manje od nas samih. Ne zadovoljava nas živjeti samo za sebe, jer smo usmjereni prema van. Živjeti za druge je lijepo i plemenito, ali svakodnevno iskustvo nas uči, kako je malo ljudi koji su sposobni i spremni biti dobri samo zato, jer se to dolikuje.

Znamo, da je Onaj koji mora doći, već došao. On je među nama. Primili smo Ga. Postali smo Njegovi propovjednici. U adventu se mora svaki pojedinac, kao i cijela Crkva još posebno zapitati, da li je naše propovijedanje dovoljno prisno. Krstitelj je imao riječ opomene i za svećenike i njihove poslanike. – Amen.