29. prosinca: SV. OBITELJ ISUSA MARIJE I JOSIPA

86

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad mudraci odoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.” On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: “Iz Egipta dozvah Sina svoga.”

Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.” On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret, da se ispuni što je rečeno po po prorocima: Zvat će se Nazarećanin (Mt 2, 13-15. 19-23).

 ________

Jednom mi je jedan dečkić rekao: „Lako Isusu kad je njemu bio poočim sv. Josip, da je njemu bio ‘moj stari’ otac, vidio bih ja njega!“

Sveti pisci nisu uhvatili nijednu Josipovu riječ na koju bi se mogli osloniti, nekoliko Marijinih i dosta Isusovih. S druge strane poznavaoci dinamike duhovnoga života sa sigurnošću mogu ustvrditi da sv. Josip u nijednoj situaciji svoga obiteljskog zivota nije pogriješio.

Prihvatio je biti djevičanski zaručnik i muž, prihvatio je brigu za djevičansku majku Mariju, majku Božjega Sina i na taj je način zaštitio nju i sina od dodatnih problema koje bi inače imala u društvu i među rodbinom. Kako im rastumačiti što se je s njom dogodilo, što joj je i kako anđeo Gabrijel obećao i što je ona sve na to rekle i zašto je prihvatila takovu zadaću i poslanje… Ovako se je ono najsvetije i najvažnije za Zoru spasenja odigravalo u njezinu srcu, između Boga i nje i između nje i Josipa. Josip je prihvatio i zadatak učiti Božjeg Sina Isusa ljudskom životom. Koje povjerenje od strane Božje i koje pouzdanje u Boga i njegovu pomoć u toj prevažnoj stvari gdje zaista nije smjelo biti greške.

I taj dvanajstgodišnji Isus koji ostaje u Hramu a da nisu znali njegovi roditelji. Ljudski gledano, čisti neposluh; pa kako se nije sjetio pitati, reći im što kani učiniti… Pitanje majke Marije: „Sinko, zašto si nam to učinio! Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili?“ I odgovor jednako zanimljiv: „Zašto se me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?!“ Marija i Josip nisu razumjeli tog govora i prebirali su u svome srcu što im je time kanio reći. Evađelist zaključuje kako je iza toga otišao s njima u Nazaret i bio im je poslušan…

Koliko će se puta i otac i majka spotaknuti na odgovore i ponašanje, današnjih sinova i kćeri… Kako bi danas ta sveta Obitelj preživjela preseljenje ne iz Izraela u Egipat nego izbjeglištvo u Njemačku, Švicarsku, Kanadu ili Australiju… Koliko puta moraju pitati roditelji, “Sinko, zašto si nam to učinio?” I opet i opet ostaju bez pravog odgovora, bez pravog razloga takovog ludog ponašanja… Što ima čovjek tražiti u noći? Što će naći u disku ili nekom zadimljenom baru do 5, 6 sati ujutro…

Sve mi se čini da smo pravi odgovor čuli ovih dana “Svjetlost dođe na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlost jer im djela bijahu zla…” Ovi su dani dani Svjetla koje svijetli iz betlehemske štalice… Neka nam pomognu da dobro promislimo o sebi i svojem obiteljskom životu i potaknu nas na ljubav, milosrđe, zajedništvo i vjeru u onoga koji je došao da bude “S nama Bog” na našem životnom putu…