5. siječnja: DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

90

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog -koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Iv 1, 1-18)

_______________

U jednoj anketi u Njemačkoj postavljeno je pitanje: što Vam još znači Božić?

Pitalo se tisuću odabranih: što vam prvo padne na pamet kad pomislite na Božić? Unaprijed se prognoziralo da će ih samo 14% misliti na rođenje betlehemskog djeteta. Svi drugi su mislili na poklone, potrošeni novac, vrevu, jelo, piće ili na zimski sport. 2% su se tužili na usamljenost, dosadu ili na obiteljsku svađu koja se baš na Božić rasplamsa.

Što Božić nama znači i što bi Božić mogao značiti i što bi mogao pokloniti svakom čovjeku upravo smo slušali u prvom poglavlju Ivanova Evanđelja. Promislimo još jednom ovu trajnu božićnu poruku! Možda će nam uspjeti, budući da su prošle sve vanjske priprave, bolje vidjeti među mnogim svjetlima “istinsko svjetlo” što je došlo na svijet da rasvijetli svakoga čovjeka i među mnogim poklonima otkriti istinski božićni poklon: Riječ koja bijaše u početku i koja je u našem vremenu postala tijelom da nama svima dadne moć kako bismo postali djecom Božjom i kako u smrtnom tijelu vidjesmo njegovu slavu puno milosti i istine. Onda ćemo tek shvatiti da Božić nije samo prolazna svetkovina nego zbilja što ostaje; koja ima moć našemu životu dati trajnu nadu.

U početku bijaše Riječ. Nije istina da bi na početku našega svijeta stajao slijepi i besciljni slučaj ili bešćutna sudbina kojoj smo nehotično izručeni. Silna Riječ ljubavi stoji na početku svega nastajanja i poziva u život prema svome planu svijeta i čovjeka. Bog tako ozbiljno shvaća ovaj svijet da u njemu očituje svoju silnu Riječ, svoga vječnoga Sina jer “Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

U određenom trenutku povijesti, na jednom mjestu ovoga svijeta Bog postade čovjekom, jedan od nas, “nama u svemu jednak osim u grijehu”. Dogodilo se u Betlehemu, u zemlji Judinoj, da se Bog, koji “stanuje u nedostupnom svjetlu” pojavio u našoj sredini. To je normalno božićno čudo. Dakle, od sada ne vrijedi više: Bog je na nebu a čovjek na zemlji; Bog je daleko i ne možemo ga naći. Odsada vrijedi: “Evo Boga vašega!” (Iz 35,4). I “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20).

Bog je u našoj sredini, nosi naš život, plače našim suzama, umire našom smrću i savladava je. Budući da je Riječ postala tijelom u ovom svijetu, može i ova zemlja postati nebom, Božjim, prostorom. Jer, odsada beskrajni Bog nije više samo svemogući Stvoritelj koji, kao njegov upravitelj i gospodar, stoluje nad svijetom, nego je on postao srcem svijeta, njegovo središte i smisao. Odsada se Boga može tražiti i naći u svijetu. Siromašni pastiri će sad reći: “Pođimo onamo u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo!” (Lk 2, 15). Mudraci s istoka žure da se poklone jer su vidjeli njegovu zvijezdu kao znak mjesta gdje će ga naći i pokloniti mu se. Odsada Ivan Krstitelj može pokazati prstom i reći: “Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijeh svijeta!” (Iv 1,29). I Toma apostol može reći: “Idimo i mi da umiremo s njim!” (Iv 11, 16), da bismo s njime mogli živjeti.

Božić nije prošao. On se, naime, nije dogodio samo u betlehemskoj štali. Događa se posvuda gdje Bog koji traži naiđe na čovjeka koji će mu otvoriti vrata i dati mu svratište, te je spreman primiti svjetlo koje je došlo na ovaj svijet i pustiti ga da ono obasja.

“A svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.” Svi koji su imali hrabrosti primiti Krista doživjeli su ga kao svjetlo, život, put i istinu.

Molimo Krista koji bijaše u početku i koji je došao na ovaj svijet kao naš brat da bi nas osposobio da čujemo njegovo kucanje i otvorimo mu vrata našega srca. Tada će se i na nama ostvariti božićno obećanje: “Vidjesmo ga u slavi, puna milosti i istine!”