9. veljače: 5. NEDJELJA KROZ GODINU A

153

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,13-16).

_________

U nedjeljnom Evanđelju veli Isus: „Vi ste svjetlo svijeta!“ Vi, slušatelji Evanđelja, vi kršćani, vi Crkva, vi ste svjetlo svijeta.

To je velika riječ. Prevelika i, kad dobro razmislimo, kao da se ne odnosi na nas, kao da se ne može odnositi na nas. Jer, mi znamo svoje mogućnosti, znamo kako u stvarnosti izgledamo, i mi i naša Crkva. Mi da budemo svjetlo svijetu? Mi da budemo grad na gori? Kako mi to možemo biti?

Veliki njemački glumac, filmski komičar Heinz Rühman, imao je prigodom svoga 75. rođendana razgovor s novinarima. Pitali su ga, između ostalog, što za njega znači biti kršćanin: “Biti kršćanin za mene znači ne samo pojaviti se svake nedjelje točno u deset sati u crkvi. Za mene je biti kršćanin povezano s time kako se krećem u životu, u svakidašnjici. Da promatram samoga sebe; da stojim pokraj sebe i da jednostavno sebi ne dopustim stvari koje bih inače (da nisam kršćanin) učinio“. To je jednostavan i pravi odgovor: moje kršćanstvo je onakvo kako živim, kako se svaki dan ponašam i krećem.

Ima različitih načina ponašanja: Čovjek može upotrijebiti laktove da bi se probijao naprijed. Može druge ljude bezobzirno nogama gaziti. A može pokušati ići naprijed držeći se načela Evanđelja Kristova Govora na gori u koji spada i Kristov nalog njegovu učeniku da bude sol zemlje i svjetlo svijetu.

U Starom se zavjetu često naglašavalo kako će Jahve, Bog, dati da njegovo svjetlo zasvijetli nad Sionom, nad Jeruzalemom, i kako će tada svi narodi, privučeni ovim svjetlom, doći u Jeruzalem i pokloniti se Gospodinu. A Isus kaže: nemojte očekivati ovo daleko, nepoznato svjetlo! Vi sami ste svjetlo svijeta. I Bog će dati da ovo vaše svjetlo zasvijetli na sasvim jednostavan, običan način: u našem svakidašnjem životu. U onoj mjeri, u kojoj naši ukućani i susjedi na nama primijete da je Bog prisutan u svijetu, u toj će mjeri i oni povjerovati i početi Boga slaviti.

Koliko smo mi, ovakvi kakvi jesmo, sol zemlji i svjetlo svijetu, možemo uvidjeti i zaključiti razmišljajući o ovoj židovskoj priči:

Jednom je jedan stari rabin pitao svoje učenike, kako se određuje trenutak i sat kad noć završava a počinje dan. Je li to trenutak kad se izdaleka može razlikovati psa od ovce?, pitao je jedan učenik. Ne, rekao je rabin. Je li to trenutak kad se razlikuje stablo datule od stabla smokve, pitao je drugi učenik. Ne, odgovorio je rabin. Ali, kad je to? Pitali su učenici. To je onda kad budeš mogao pogledati u lice nekog čovjeka i kad budeš primijetio da je to tvoj brat ili sestra, sve dotle je noć u nama i oko nas.

Biti svjetlo svijeta znači osjetiti vrijeme i priliku gdje treba biti bližnji čovjeku, gdje mu treba pomoći bez mnogo takozvanih “pobožnih” riječi, a za to svaki dan ima prilike: u obitelji, u susjedstvu, u školi, na radnom mjestu, na ulici, u prometu…

Biti sol zemlji i svjetlo svijetu znači širiti nešto od svjetla i snage Evanđelja u životnoj svakidašnjici.

Biti sol zemlji i svjetlo svijetu znači također: imati povjerenja u moć molitve za sebe i za druge, koji ne znaju ili ne mogu moliti.

Uzor za našu zadaću, da budemo sol zemlji i svjetlo svijetu neka bude i ostane Isus Krist, koji je, kako svjedoči Ivan Krstitelj, bio “pravo svjetlo koje je došlo na ovaj svijet”. – Amen.