1. ožujka: PRVA KORIZMENA NEDJELJA A

96

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odvede Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.

Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”

Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu (Mt 4,1-11).

_________

„Odvede Duh Isusa u pustinju da ga đavao iskuša”. Riječ je o pripravi na mesijansko djelovanje u osami. Prilikom krštenja Isus je od Oca dobio znak da je vrijeme za mesijansko propovijedanje Kraljevstva, a sada pobliže razmatra kakav Mesija treba biti: po želji sunarodnjaka, koji očekuju čudotvorca i izgonitelja okupatorskih Rimljana iz njihove zemlje, ili po Očevu planu. Broj od četrdeset dana provedenih u pustinji podsjeća na Mojsija koji je boravio 40 dana na svetoj gori prije dobivanja ploča Saveza (usp. Izl 24, 18). Slično se prorok Ilija kroz 40 dana obnavljao u proročkom zvanju (usp. 1 Kr 19, 8).

Sve tri kušnje poticaji su da Isus bude Mesija po želji naroda: čudotvorac, oslonjen na izvanrednu Božju zaštitu, žedan političke slave. Sotona računa na objavu očitovanu prilikom krštenja: “Ako si Sin Božji…”, znači “Ako si zaista Mesija, ako želiš da te ljudi oduševljeno prihvate kao Mesiju svojih nacionalnih snova,” onda pretvori kamenje u kruh, baci se s Hrama, klekni na koljena pred Sotonu da bi dobio svu vlast svijeta. Isus svaki put odgovara novim navodom iz Ponovljenog zakona, jedne od starozavjetne biblijske knjige. To znači da je iz svete knjige svoga naroda, koju je smatrao obvezatnom riječju Božjom, tražio svjetlo za svoje mesijansko djelovanje. “Odlazi, Sotono” podsjeća na zgodu s Petrom, koji je odmah nakon obećanja primata i Isusove najave da odlazi u Jeruzalem, gdje ga čeka nasilna smrt, pokušao Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem. Bojao se za svoju vjeru u Isusa patničkog Mesiju: ako je Božji Pomazanik, ne smije završiti neuspjehom. Isus je i Petru rekao: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Mt 16, 23). Obje zgode pokazuju Isusovu spremnost da i uz žrtve ostane vjeran volji Očevoj.

Isus u kušnji ne podliježe napasti. Ne bira ono što mu izgleda lakše, nego ono na što ga Bog zove. A doznaje na što ga Bog zove molitvom, postom, razmišljanjem u osami, razmatranjem riječi Božje.

Draga vjernici! Neki nas žele uvjeriti, da čovjek živi samo od kruha i samo za kruh. Samo od tijela i samo za tijelo.

Tvornice hrane i pića se takmiče, koji će njihovi proizvodi biti ukusniji. Industrija pokućstva nudi opremu u kojoj ćemo se najudobnije osjećati. Modne trgovine s vale, da će u njihovoj odjeći naša osoba najprivlačnije djelovati. Putne agencije nas uvjeravaju, da ćemo u njihovim prevoznim sredstvima najudobnije putovati. Da ne spominjemo, koliko se novca troši za uljepšavanje.

Revije koje pokazuju i naglašavaju tjelesnost, nalaze put u sve naše stanove. Razni savjetnici i savjetnice koji u njima odgovaraju na pitanja čitalaca, uče izravno ili zobilazno, da je tjelesni užitak čovjekova vrhunska vrijednost.

Sportska igrališta postaju sve više rvališta. Geslo: zdravi duh u zdravom tijelu uzmiče pred drugim geslom: tko ide na pobjedu, ne bira sredstva.

U takvom ozračju je vrijeme koje smo započeli s pepelnicom, nesuvemeno. Riječi o postu i pokori, što postavljaju granice tjelesnim užicima, odjekuju čudno. Isusov poziv iz pustinje, da ne živimo samo od kruha, neugodno udara na naše uši.

Čovjekovo je tijelo nešto veliko. Tako smo tijesno s njime povezani, da smjelo reći: moje tijelo, to sam ja. Ali ja nisam samo tijelo, ja sam i duh. Postojala su stoljeća kada su ljudi tako njegovali duh, da su zaboravljali na tijelo. Takvo pretjerivanje ne možemo pohvaliti. A danas tako njegujemo tijelo, da zaboravljalo na duh. Predaleko idemo u veličanju tjelesne ljepote, gasimo duh i krnjimo sklad ljudske osobe. Isus dobro zna da samo molitva, razmatranje i post donose povezanost između duše i tijela, donose sklad ljudskoj osobi.

S Isusom i mi danas ulazimo u četrdesetodnevno vrijeme posta, molitve, razmišljanja. Od njega koji se u kušnji suprotstavio ponudama Protivnika tražimo danas snagu za vjerno traženje i požrtvovno vršenje volje Božje u našim prilikama. – Amen.