30. kolovoza: 22. NEDJELJA KROZ GODINU A

40

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Pođe Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”

Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”  (Mt 16,21-27)

________

Evanđeoski odlomci prošle i današnje nedjelje misaona su cjelina. Razdijeljeni su radi dužine i radi bogatstva misli. Iz njih vidimo, kako se Božje i ljudsko istovremeno dopunjuje i  razilazi.

Petar je priznao Isusa za Krista, Sina Boga živoga. Isus mu govori, da do tog spoznanja nije došao po otkriću svoga tijela i krvi, nego po objavljenju Oca nebeskoga. Uskoro zatim Isus naviješta svoje trpljenje, a Petar ga kao čovjek odvraća od toga. Suprotnosti su se tako zaoštrile, da je Isus nazvao Petra sotonom. Predbacuje mu, da ne misli  na ono, što je Božje, nego na ono što je ljudsko.

Petar koji tih riječi nije bio svjestan, da bi u njegovim mislima bilo nešto pogrešno, bio je uvjeren, da su njegove misli ispravne i dobre. Ta ipak ne može biti, da bi Krist, Sin živoga Boga bio podvrgnut trpljenju. Ako mu zaista nešto tako prijeti, treba ga odlučno odvrati. Pa ipak je baš takva namjera bila posve ljudska, a nimalo Božja. Nije ga u tome nadahnuo nebeski Otac, nego Petrovo tijelo i krv.

Nešto slično zna se dogoditi i među nama.

Saznalo se da biskup želi premjestiti župnika. Nekoliko gorljivih župljana, uvjereni da zagovaraju Božju stvar, protivilo se. Obnovio nam je crkvu, nabavio zvona, mladež stoji uz njega, ne damo ga! Nahuškali su vjernike, na biskupiju poslali protestna pisma, nagovarali župnika da ne posluša biskupa, prijetili su, da će zazidati crkvena vrata… Nebeski Otac im sigurno nije to zapovjedio.

Kako prepoznajemo, kada nam govori nebeski Otac, a kada tijelo i krv? Možda iz Isusovih riječi, da život nalazi onaj koji ga radi njega izgubi.