Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. rujna 2017.

 

Prva sv. Pričest u Garevu 1886. god.

23. studenoga 2009.
Pismo fra Mate Oršolića, župnika Gareva

U svome dopisu od 25. travnja 1886. upućenog Nadbiskupu u Sarajevo piše tadašnji župnik Gareva fra Mato Oršolić kako je protekla svečanost prve sv. Pričesti na Mladi Uskrs, na kojoj je bilo 150 djece. Donosimo tekst pisma u cijelosti.

 

«Prisvitli Gospodine nadpastiru!

Mislim da neću vele dosaditi Vašoj prisvitlosti ako u kratko opišem svečanost Prve Pričesti: Dominica in Albisdrazane. Na vrime sam opomenuo roditelje još početkom korizme da dječicu, koja su daleko po selima raztrkana da jih pripravljaju za moć dostojno primiti Prvu S. Pričest na Mladi Uskrs. Da snjima mole svaku večer molitve da što dostojnije prime prvi puta Isusa u svoja prsa koja su bila iz bližnji sella one sam ja podučavao. O Svetotajstvu Pokore i svete Pričesti Od bogoljubstva pomirnosti i posluha kakose fallinkah imaju čuvati i čistoću srca uzdržati. Ja sam također poleg dužnosti moje Pasatirko vruće Boguse molio da jim prosvitli pamet da bise dostojno sjedinili sa Isusom. Koja su bila dječica bližnja ona su se pria dostojno pripravljena ispovidila u pridvečerje Bile nedilje a koja su bila iz daljih sellah ona su došla sa Roditeljima hranno u Nedilju ispitana i dostojno pripravita jesu bila ispovidjena prvo još kod kuće zaiskav blagoslov Roditeljah. Kada su bila sva ispovidjena (bilo jih je 150) sakupila su se prid župski stan gdi su čekali treće zvono. Roditelji bili su živi prisutni gledajuć svečanost; dječica su bila opremita što svečanije. Posli trećeg zvona stavila su se dječica po dvoje ured muška najprije pak ženska a svako je držalo u ruci po kittu svizja znak nevinosti. Puk je vas izišo iz crkve i sa roditeljim njihovim gledo svečanost sada krenu sa mnom pod barjakom moleći uz zvonjavu zvona mladež u Crkvu u koju namjestim okolo Oltara sve Ured. Posli počnem Misu, posli pjevana Evandjelja držo sa jim kratak govor srce dirajući: de primo Communione, parvulorum quo illos instuebam ad excitandum fidei in Deum, timorem, et audens desiderium communiendi. Zatim učinila su zavjet poleg Srca Isusova str. 27. god. 1882. Posli pričesti govorom kratkim opomenuo samjih da čuvaju nevinost, da štuju Roditelje. Roditeljima sam naložijo da Bogu zahvale na današnjoj svečanosti svoje dječice dajih Bogu preporuče da ostanu u nevinosti do konca života. Posli s. Mise sam dječicu opomenuo da pogledaju na krstionicu i da se spomenu svoga obećanja i zavjeta na Krštenju učinita. Dasu se odrekli ovdi svjeta Tila i Đavla paklenoga i svih njegovih dilah i raskošja. Da sada ponove svoju vjeru ričju i sjedinjenje svoje sa Isdusom učinito danas i na krštenju da vazda imadu na pameti da nastoje najpria uzdržati čistoću srca akoliti koji gdi pofalli po slabosti da odma spomenuvse današnjega zavjeta što pria oslobodise pogriške. Prid oltarom Bogu zafaliv i prigovoriv Čin Vjere, Ufanja i Ljubavi davjim S blagoslov otpustim jih vesele sa roditeljim velim veselim takodjer. Za ove svečanosti istinito velim daje velik utisak učlinit nesamo na djecu nego i na roditelje tako daje i poli dječice male dolazilo koja još nisu za prvu pričest sa roditeljima pak pitalo: kada će opet biti dječja prva Pričest. Ja sam ovako radio svake godine pak smijem iskreno reć da prva S. Dječja Pričest učini velik utisak duhovni u meni istom spominjuć se riči Isusovi koji veli Ako se ne obratite i ne budete kano maleni nećete ulaziti u kraljevstvo Nebesko. Ovo sam u kratko nacrtao kako je ovdi obavita ova velika svečanost.

Ovo dok do znanja stavljam Vašoj Prisvitlosti Pastirski Prsten celujuć i S. Blag. Proseć usuđujem imenovati se sa najboljim štovanjem

 

V.Pres. Gospostva Garevo 25.04.1886.g.

Pripokorni sluga župnik Mato Oršolić.».

 

_________________________

 

FRA MATO ORŠOLIĆ

Osrolsic fra MatoRodio se u Tolisi 18.03.1838. godine od oca Tadije i majke Kate r. Marošević. Na krštenju je dobio ime Marko.

Osnovnu školu je završio u Tolisi, a srednju u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio u novicijat 25.09.1854. Filozofiju je završio u Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju (od rujna 1856.) u Đakovu. Za svećenika je zaređen 19.03.1861. Mladu misu je rekao u Tolisi 07.04.1861.

Bio je na dužnosti kapelana u Tolisi i Dubravama te župnika u Domaljevcu (1864-1870), odatle je premješten u Đakovo za meštra bogoslova i samostanskog vikara, a zatim za župnika u Derventi (1871-1876), Tolisi (1876-1879), gdje je ujedno vršio i dužnost prvog gvardijana. Potom je bio župnik u Žeravcu (1879-1885), Garevu (1885-1889), Tišini (1889-1890) i Gradačcu (1891-1893).

Umro je u Tolisi, vršeći službu župnika u Gradačcu, 24.11.1893. godine.

O prenošenju sjedišta župe iz Gareva u Modriču

29. listopada 2008.
.......................

stadlerNadbiskup Josip Stadler došao je iz Gradačca u Garevo 13. srpnja 1887. godine  da bi sutradan podjelio sakramenat krizme. Iz Gareva odlazi u Pećnik. Tom je zgodom vjerojatno bilo govora o prenošenju sjedišta župe iz Gareva u Modriču. U Modriči je kupljena kuća i prostrano zemljište za 1800 forinti. Župa te godine broji 2426 katolika.

 

Boraveći u Potočanima uputio je dopis Duhovnom stolu u Sarajevo:

«Prečastnom duhovnom stolu u Sarajevu

U Garevu crkva ne valja ništa, župski stan procurio kao rešeto, a ni druge crkvene zgrade ne vrijede puno. Saznavši od poglavitoga g. Marka Poljanića, kotarskoga predstojnika iz Gradačca da je on od visoke vlade za gradnju crkve u Garevu isposlovao 1.000 for. I da je od ljudi u isto ime obavezu primio od 2.000 for. Te odrešito odlučio i ostali potrebiti novac rasporezati za župljane, držao sam za nuždno da se župa iz Gareva prenese u Modrič. Dva sela koja su sada veoma udaljena i koja su usljed te daljine želila župu imat će župsku crkvu puno bliže ako se u Modrič prenese te će odustati od nauma tražiti posebnu župu. Sada je dakle bila upravo potreba da se odlučim ili ostaviti zauvjek župu u Garevu ili ju preniet u Modrič. Ja sam se odlučio za prenos iz Gareva. Najveća je bila teškoća kako da se nabavi župska kuća i ostale crkvene zgrade bez pripomoći visoke vlade. Ja sam bio prinužden u tu svrhu u ime Ordinarijata obećati svotu od 500 for. I to je bilo jako dobro jer je na dan sv. Krizme Pogl. g. prestojnik Poljanić  po svojem bilježniku iz Modriča dao sabrati najotmenije ljude koji su odnah upisali znatne svote. Garevo je pristalo na to da se župa prenese u Modrič te je odmah za prenos župske kuće upisalo 500 for. A ona dva sela koja će od toga prenosa imati najveću korist obvezali su se upravo toliko doprinjeti u tu svrhu koliko sva ostala skupa uzeto. Sa svotom od mene obećanom od 500 for. Iznosi upis na dan sv. Krizme za župski stan u Modriču 1610 for. U toj svoti je i 50 for. Obećanih od samog župnika i 25 for. Upisanih od bilježnika iz Modriča, koji je veoma dobar katolik i veoma zauzet za tu stvar. Moram pripomenuti da su samo otmeniji ljudi dali za župski stan u Modriču da ne bude župa odveć oterećena pošto joj valja doprinositi za gradnju crkve. Do sada ih je samo 36 doprinielo za župski stan. Od te 36 je upisano preko 1000 for. Najbolji znak da su imućni kao što to i bilježnik potvrđuje.

            Od zgrada i od zemljišta u Garevu neće se ništa prodavati. Sve će ostati za uzdržavanje župnika Modričkoga. To je veoma krasan posjed vriedi najmanje 2000 for. Odatle se vidi da je župa Garevačka jako dobra župa. A sada će se poboljšati time što će se za župnika u Modriuču kupiti župska kuća sa šljivikom za gornju svrhu. Osim toga obećaše muhamedani pokloniti njivu. A i rišćani dopriniet će za župsku kuću najmanje 100 for. Kako mi bilježnik pripovjeda. I tako se vidi da se svi tom prenosu vesele. Bilježnik je dobio nalog od Pogl. g. Poljanića da odmah kupi kuću sa šljivikom u Modriču te je kuća sigurno već kupljena dok ja ovo sad pišem. Kad dođem u Tišinu saznat ću za tu strav izvjestno.

            Prema tomu umoljavam taj Prečasni Duhovni Stol da

            1. uzme to moje djelovanje na znanje,

            2. pošalje odmah 300 for. Na Pogl. g. Poljanića u Gradačac s opaskom da će se 200 for. poslati za koje vrieme.

            3. visoku vladu zamoli neka se ne protivi prenosu župe iz Gareva u Modrič pošto se od nje ništa u tu svrhu ne traži pošto će usljed toga crkva župska biti u sredini župe tako te neće ni jednom selu biti dalje od 1 sat hoda osim donjih sela, koja će također time biti udovoljena, a inače bi tražila novu župu pošto će time župniku bolje biti katekizirati djecu u školi Modričkoj pošto župljani i onako imaju posla u Modriču kod obćinskog ureda pošto je taj prenos svim stanovnikom u Modriču u volju i na korist. Čim začujem da je kuća u Modriču kupljena ja ću izviestiti pa zato u toj molbi na vladu neka bi se navelo da već imamo župski stan u Modriču a crkva da se ionako mora praviti.

            4. da se g. Vrancaš zamoli neka bi dopustio da se po prvom planu Bjeljinske crkve smije crkva graditi u Modriču. Taj prvi plan nije nigdje upotrebljen, dakle i po njegovu nazoru smio bi se upotrebiti. Al bolje ga je zamoliti za to pa mu obećati i kakvu oštetu ako zatraži.

            5. da pošalje taj plan na Pogl. g. Poljanića koji želi čim prije crkvu započeti i dovršiti bez ičije druge pripomoći. To je nužno čim prije učiniti jer se pobojavam da će on premješten biti k vladi pa onda tko zna šta će biti od gradnje crkve.

 

Potočani, dne 18. srpnja 1887. Josip, nadbiskup.».

 

Što su pisali župljani Garevačke župe nadbiskupu Stadleru 1889. god.?

22. listopada 2008.
Dopis župljana Garevca i Donjih Kladara iz god. 1889. nadbiskupu Sadleru o prijenosu sjedišta župe iz Garevca u Modriču i popis glavara obitelji tih sela.

Godine 1889. prenešeno je sjedište župe Garevo u Modriču za župnikovanja fra Blaža Ikića. Prvi župnik iza Blaža Ikića u Modriči je fra Grgo Došen, iz Ugljare, a kapelan i vjeroučitelj fra Flirijan Matuzović.

Donosim jedan dopis župljana Gareva i Donjih Kladara iz god. 1889. nadbiskupu Sadleru o prijenosu sjedišta župe iz Gareva u Modriču i popis glavara obitelji tih sela:

Dopis iz 1889

«Vaše visokopreosvećenstvo Milostivi naš Arhipastiru!

Mi dolepotpisani parohijani sela Garevca i dol. Kladara u smjernoj poniznosti podnosimo ovu našu sljedeću molbu moleći istoj ponog vašeg odziva.

Poznato je vašem Preosvećenstvu da mi imamo svoju staru crkvu u selu Garevcu koja je kroz toliko mračni vjekova pod težkim igom turskim nas u Isusovoj vjeri do danas nevredimo očuvala i održala. Danas u sretnijim okolnostima pod vladom našeg premilog vladara Franc Jozefa I a vašim zauzimanjem napravili smo veleljepni hram Božji (crkvu) u Modričoj ali nam je vrlo žao a i griješno bi bilo kada bi napustili i ovaj stari sveti hram boži u Garevcu da nepoj slavu Božiju; u sljed čega pokorno molimo Gosp. Biskupe! Da bi nam milostivo pripustili da ga za vreme opravimo i paroha nam dodelite koji bi u istoj služio a s vremenom dopustite da naistom mjestu novu crkvu napravimo jer premda sada imamo novu crkvu u Modričoj ali se nikako ne možemo priviknuti tamo odlaziti a još manje napustiti našu starodrevnu crkvu u Garevcu te smo tvrdo uvjereni da nam nećete ovu našu pokorno molbu odbiti nego daćete nam milostivo dopustiti ovu staru našu zadužbinu opraviti a s vremenom i obnoviti ta za službu u istoj i paroha blagoizvoleli dodeliti za koje bi vam navjek blagodarno priznalni ostali.

 

Jesmo Vašeg visokopreosvećenstva najpokorniji:

Antun Dragić, Pilip Šuver, Ivo Lukić, Ivo Glavašević, Luka Peranović, Ivan Šoljo, Tunjo Pavić, Pero Andrić, Marko Perić, Šimun Marić, Tunjo Burić, Jozo Cvitkušić, Niko Stanušić, Ivić Stanić, Jakov Banović, Stjepan Gagulić, Marko Stanić, Marko Baja – Prvi ljudi iz sela Dol. Kladara, iz pred sviju prvi ljudi iz sela Garevca.

 

Garevac selo:  Pero Jurilj, Toma Stanić, Anto Juroš, Marko Stanić, Mato Ivušić, Pero Andrić, Marko Perić, Ivo Kaić, Marian Stanić, Mato Stanić, Ilia Lončar, Ivo Perković, Tunja Marković, Tadija Ćurić, Andrija Marić, Šimun Marić, Pero Marić, Marko Zrakić, Mato Jakić, Mato Stanušić, Marian Ramnjak, Roko Rokić, Tunjo Juran, Jozo Juran, Ivo Marić, Jozo Tokić, Mato Perak, Mato Burić, Tunjo Burić, Jozo Cvitkušić, Mato Jagustin, Ivo Kovač, Ilia Perak, Mato Jagustin, Pero Jagustin, Andraa Cvitkušić, Niko Križić, Ivo Pavić, Pero Tokić, Mijat Tokić, Marko Perković, Marko Križić, Niko Stanušić, Marko Stanušić, Jozo Stanušić, Tado Stanušić, Ilia Gagulić, Ivo Stanić, Ivo Bura, Marko Bura, Ivo Burankavia, Stipan Gagulić, Ivo Vrankić, Ivo Radonja, Mijat Radonja, Ilia Andrić, Ivo Andrić, Marko Stanić, Anto Stanić, Ivo Stanić, Pavo Andrić, Pejo Mašić, Marko Baja, Stipo Mikulić, Marian Zelić, Marko Mamuzić, Pero Lukač, Jakob Tokić, Anto Zelić, Marko Kurelja, Anto Baja, Ilia Andrić, Ivo Tokić, Ivo Baja, Juro Baja, Stipo Zelić, Luka Marić, Marko Jović, Marko Baja, Niko Domazet.

 

Selo Kladari: Mato Bičvić, Antun Dragić, Ivo Dragić, Pejun Dragić, Marko Martinović, Ivo Pepunić, Pejo Pepunić, Ivo Martinović, Stipo Martinović, Pilip Šuver,  Anto Šuver, Luka Tomić, Mato Domić, Marko Lukić, Ivo Lukić, Ivo Petričević, Marian Popić, Ilia Popić, Mato Čilić, Pejo Dubravac, Marko Dubravac, Mato Stanić, Ivo Stanić, Stipo Adžamić, Joko Peranović, Luka Peranović, Ivo Šušak, Stipo Božić, Anto Martinović, Pilip Šoljo, Ivo Šoljo, Petar Mašić, Ivo Šoljo, Ivo Nikolić, Pejo Mutavčić, Tunjo Pavić, Ilia Brdarić, Jakov Banović, Mijat Bičvić, Marko Šošić, Mato Šošić, Ilia Šošić, Mijat Jurilj, Jakov Tufekčić, Marko Tufekčić, Jakov Bičvić, Kaja Bičvić, Marko Kuprešak.

 

Selo Garevac je prema ovim potpisima god. 1889. imalo 79 kuća, a Donji Kladari 48 kuća.

Zašto su Garevljani željeli da im nadbiskup "odstrani duhovnog pastira?"

3. listopada 2008.
......................

Spor između Garevljana i župnika Marka Baotića nastao je onoga trenutka kada je odlučeno da se u Garevu sagradi škola, nekoliko mjeseci nakon što je novi župnik preuzeo župu. Župnik Baotić je želio da se škola sagradi u blizini župne crkve koja se tada nalazili pored staroga puta u Gornjanima (u Perićima), kako bi djeca mogla svako jutro dolaziti na sv. Misu. Ipak Garevljani su se odlučili sagraditi školu u zaseoku Lužani. Kasnije je nastao nesporazum između crkvenih otaca i „duhovnog pastira“ oko ključa crkvene kase i lemuzne. Dekan Ilija Oršolić iz Tolise u svome pismu od 11. siječnja 1884. piše: Dođe mi pismo od župnika iz Gareva koji se prituži da je iskao ključ od prakaratura Marijana Andrića. Marijan mu je odgovorio: ne daju ključa ni lemuzne da se ona ne šalje veleć: bolje je da se kod nas porazdijeli na veću fajdu već na manji interes da se šalje u Sarajevo.

U svome dopisu od 17. siječnja 1884. Nadbiskupski ordinarijat javlja ocu dekanu da se garevački župnik potužio da mu Marijan Andrić ne da ključeve od crkvene kase, da pođe i pouči spomenutog crkvenog oca kako crkveni zakon dopušta raspoloživi crkveni novac posuđivati uz sigurnu hipoteku.

U svome dopisu od 26. svibnja 1884. god. piše župnik Baotić Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevo: Školu pako koju su godine 1882 dne 14.maja dovršili te mene za nju kod prisvitlog ordi riata obtužili da im ja podpomoći ne pružam niti mojega truda na korist njihove mladež ne ulažem.  Ja sam odma kod početka gradnje školske zgrade obćinske starešine nagovarao i molio da bi školu u blizini od l00 do 150 hvati kod crkve i župničkoga stana sagradili da im mladež svako jutro ranu misu pohajati može. Ali surovi i nemarni žitelji privoli školsku zgradu nasred sela podići što je u daljini od župničkoga stana 1 sat oda udaljiše, te si sami i učitelja Martina Gregorovića pogodiše koji sav svoj trud i godine za njihovu mladež ulagaše. Nemarni pako žitelji nehtedoše učitelju pogođenu plaću na vrime odplaćivati nego mu zaustaviše. Ovaj se morade Kotarskoj oblasti za pomoć moliti pošto je pomoć pružena ovih nemarni žiteljih potegoše svoju mladež iz škole s riečim da ni njihovi stari nisu škole učili pa su ipako kruha jeli i da njimi škola ništa ne koristi pa da je više ni držati neće. Učitelj pako koji je do sada svagda ćudorednog ponašanja bio bavi se još u školskoj zgradi očekujući od prisvitlog upraviteljstva obavist. Stoga sam prisiljen prisvitli ordinariat pokorno zamoliti da bi nemarne žitelje putem uredovne vlasti opomenuo da se za gori navedene razloge urednije od sada ponašati imadu.

 

Ponizni očekujući blagosov i utiehu

Marko Baotic župnik

26-05-1884

Nadbiskupski ordinarijat potom je u svome dopisu od 5. lipnja iste godine zamolio dekana Oršolića u Tolisi da točno ispita jedno i drugo poimence, razmiricu i neslogu sa crkv. otci te blagim, ali i odlučnim postupkom neslogu skrši i o svemu Ordinarijat obaviesti.

Dekan Ilija Oršolić je 12. kolovoza priopćio Ordinarijatu u Sarajevu da je pitanje lemuzne i ključeva crkvene kase riješio na zadovoljstvo svih stranaka.

 

Problem škole i plaćanja garevačkom učitelju više se u dopisima nigdje ne spominje. Očito da je upozorenje iz Nadbiskupskog ordinarijata imalo pozitivan učinak.

Garevljani mole nadbiskupa da im "odstrani duhovnog pastira"

28. rujna 2008.
Garevo, 24. srpnja 1882. god.

Molba Garevljana

U arhivu Vrhbosanskog ordinarijata u Sarajevu pohranjeno je nekih 110 stranica različitih dopisa stare Garevačke župe Naše Gospe Snježne u vremenu od 1882. do 1889. godine. Dopisi su različitog sadržaja i dužine; pritužbe, molbe, obavijesti i informacije. Dostavljeni su od garevačkih dušobrižnika, samih župljana Gareva, dekana, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata te nadbiskupa Josipa Stadlera. Tadašnjoj župi Naše Gospe Snježne u Garevu pripadala su sljedeća sela: Garevo, Babešnica, Dobrinja, Kladari Donji i Gornji, Kužnjača, Modriča, Oteža, riječani i Živkovo polje. Župa je brojila oko 1700 katolika.

Jedan od prvih dopisa u Arhivu nosi nadnevak 24. srpnja 1882. god., a potpisala su ga četvorica župljana garevačke župe: Šimun Marić, Anto Anđelić, Ilija Jurošević i Marko Martinović. To je «Molba Prisvitlom Gospodinu Nadbiskupu Vrhbosanskome» kojom ova četvorica prakaratura mole nadbiskupa Stadlera da im «odstrani duhovnog pastira» i imenuje drugog župnika. Razlog je bio župnikovo učestalo nekorektno ponašanje prema župljanima, tako su prakaraturi naveli u svome dopisu, kao i grubi nastup njegove kuharice prema «sirotama ljudima» koji su dolazili u župni ured i tražili župnikovu pomoć.

Baotic_ fra_MarkoTko je taj "duhovni pastir" koga bi nadbiskup Stadler trebao "odstraniti" iz garevačke župe? Bio je to župnik fra Marko Baotić, rođen u Donjoj Mahali 1842. god. Služio je kao kapelan u Tolisi i Carigradu (za Nijemce, Talijane i Slavene). Bio je župnik u Vidovicama, Gorici, Žabljaku, Tišini i Domaljevcu. U Garevu (Garevcu) je župnikovao od 1880.-1885. godine. Umro je u Tolisi 31. ožujka 1907. godine. Jedan njegov biograf veli za njega da je "bio vrlo obljubljen kod svećenstva i naroda, te su ga zvali Čiko."

- nastavak slijedi -

 

Svetac dana

Lino, papa
23. rujna

Lino je bio prvi nasljednik Sv. Petra na rimskoj biskupskoj stolici. Za to nam svjedoči najstarija predaja koja seže sve tamo do Sv. Ireneja.

Saznajte više >