Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. kolovoza 2017.

 

Bl. Inocent

12. kolovoza
U red najznačajnijih papa XVII. stoljeća ide, bez svake sumnje, blaženi Inocent XI. On se rodio u Comu 19. svibnja 1611.

U red najznačajnijih papa XVII. stoljeća ide, bez svake sumnje, blaženi Inocent XI. On se rodio u Comu 19. svibnja 1611. kao peti sin bogatog i plemenitog Livija Odescalchija i Paule Castelli. Na krštenju je dobio ime Benedikt.

Nakon prvog odgoja, što ga je primio u obitelji, te osnovne izobrazbe, koju mu je dao svećenik Casanova, Benedikt je pohađao školu u isusovačkom kolegiju u Comu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju.

Benedikt je u Comu kod isusovaca završio ono što bismo današnjim jezikom mogli nazvati srednjom školom. Nakon toga se počeo zanimati za vojnički stalež, u želji da postane visoki časnik. No to je bilo samo zanimanje jer se ipak opredijelio za studij prava. Studirao je u Napulju te ondje postigao i doktorat ili pravni doktorski šešir. Tada je došlo do njegova konačnoga izbora zvanja, opredijelio se za svećeništvo.

Kao klerik načinio je veoma brzo vrhunsku karijeru. Bile su mu tek 34 godine, a već je postao kardinal. Na sreću nije bio karijerist, a ni prelat lagodna i udobna života, već čovjek koga je resio uzoran život, čestitost i poštenje, jednostavnost i dobrotvornost.

Posljednjih godina 30-godišnjeg rata Odescalchi je obavljao službu legata u Ferrari. Kad su trupe mnogih naroda prolazile kroz venecijansku dolinu te ispaćeni i izgladnjeli narod još više pritisnule, legat je Odescalchi gladnima i nevoljnima obilno pritjecao u pomoć pa je zadobio častan naslov oca siromahâ. U makinacijama francuskoga kralja Luja XIV. protiv Pape Odescalchi je čvrsto držao uz Papu. To mu častohlepni i apsolutistički francuski monarh nije mogao tako lako zaboraviti. "Kralj sunce" bijaše strašno osjetljiv na svoje dostojanstvo i stavove pa je one koji se s njime u svemu nisu slagali držao na oku.

G. 1670. održavao se konklave za izbor novoga pape. Najviše je šanse za tu službu imao kardinal Odescalchi, ali je njegov izbor za papu Luj XIV. svojim diplomatskim intervencijama zapriječio. Šest godina kasnije opet je bio konklave i Odescalchi je kao "papabile" opet ušao u prvi plan. Taj put su kardinali bili čvršći. Izbor je trajao 2 mjeseca, Lujev je otpor bio slomljen i Inocent je izabran za papu jednoglasno. Europski su se vladari tada, pa sve do početka našega stoljeća, mnogo uplitali u izbor papâ, eliminirajući raznim "vetima" sebi nepoćudne kandidate. Toj je zloporabi učinio kraj sv. Pio X. Odescalchi je kao papa uzeo ime Inocent XI.

Pred novim su Papom stajali mnogi i teški zadaci, no on im je svojom intelektualnom spremom, a još više produhovljenošću i čvrstoćom značaja bio dorastao. On je nad raspuštenošću što je vladala u kraljevskom dvoru u Versaillesu bio glas savjesti, koji je ozbiljno opominjao. On je bio borac za Božja prava, koji se od zacrtanoga puta nije dao ničim odvratiti. On je bio branič Crkve protiv tiranije kralja i svemoći apsolutističke monarhije, visoko iznad čiste diplomacije, klanjajući se jedino Božjem veličanstvu i jedino njega ozbiljno uzimajući.

Papa se energično suprotstavio i laksističkim ćudorednim shvaćanjima nekih teologa i profesora morala osudivši odlučno 56 neispravnih tvrdnja. Od kršćanskih je vjernika ozbiljno tražio obdržavanje Božjega zakona i zalaganje za vječno spasenje. Inocent XI. morao se upustiti u borbu s francuskim kraljem Lujom XIV. zbog takozvanih regalija, nekih povlastica koje su na račun Crkve prisvajali francuski kraljevi. Zato je izdao tri brevea u kojima je nastupio protiv kraljevih presizanja u prava Crkve. Glasoviti povjesničar Ludwig von Pastor piše o tom: "Protiv najmoćnijeg europskog vladara, kome su laskali sa svih strana, nitko se još nije usudio upotrijebiti sličan rječnik. Začudio mu se i sam Luj XIV. Taj veliki Papa ima još jednu veliku povijesnu zaslugu. Pridonio je otporu protiv Turaka, koji su sve više nadirali u srce Europe. Uspio je sklopiti ligu protiv Turaka između austrijskoga cara i poljskoga kralja Jana Sobieskoga. Zahvaljujući toj ligi Turci su 12. rujna 1683. bili potučeni kod Beča. Pišući papi Inocentu o toj pobjedi, pobožni poljski kralj Jan Sobieski pripisivao ju je Bogu, a onda i Papinu zalaganju. Na uspomenu te pobjede Papa je u Crkvu uveo blagdan Imena Marijina. Nekoliko godina kasnije, zahvaljujući ligi između austrijskog cara, Venecije i Rusije 2. rujna 1686. Turci su bili otjerani i iz Budima.

Protestantski povjesničar Ranke ovako je sažeo zasluge pape Inocenta XI. "Taj strogi, ponizni, krotki, pobožni Papa, koji je u privatnom životu prema sebi bio tako strog, poticao je i druge da vrše svoje dužnosti s dobrim nakanama." Njegova se veličina pokazala i kroz 2 mjeseca teške bolesti u kojoj je neprestano ponavljao: "Gospodine, umnoži mi bol, ali mi umnoži i strpljivost!" Umro je svetački na današnji dan g. 1689. Narod ga je slavio kao sveca i počeo mu se odmah utjecati u zagovor. Pokopan je u bazilici Sv. Petra, a nećak mu je don Livio dao podignuti nadgrobni spomenik, djelo glasovitog umjetnika Monnota.

Odmah je pokrenut i postupak za proglašenje Pape blaženim. No u Francuskoj se protiv njega podigla nedostojna hajka, koja ga je klevetala i ocrnjivala. Proces je bio zaustavljen i tek je u našem stoljeću obnovljen od pape Pija XI., a Pija XII. zapala je čast da je Inocenta XI. 7. listopada 1956. proglasio blaženim. Totalitaristički se režimi boje nekih blaženika i svetaca pa nastoje omesti beatifikacije i kanonizacije. No, koga Bog želi proslaviti, on će to u svoje vrijeme i izvesti. Primjer Inocenta XI. to potvrđuje.