Sko鑙 na menu Sko鑙 na sadr綼j
Lijepa slika u zaglavlju

Dana筺ji datum:  14. prosinca 2017.

 

Ambrozije

7. prosinca
Dana筺jega sveca ubrajamo me饀 鑕tiri velika zapadna sveta oca. A to su oni pisci koji su se u starini odlikovali sveto规u 緄vota te velikim teolo筴im znanjem. Oni su stvorili zlatno doba kr规anske knji緀vnosti...

 

Dana筺jega sveca ubrajamo me饀 鑕tiri velika zapadna sveta oca. A to su oni pisci koji su se u starini odlikovali sveto规u 緄vota te velikim teolo筴im znanjem. Oni su stvorili zlatno doba kr规anske knji緀vnosti, osvijetliv筰 mnoge kr规anske tajne te protuma鑙v筰 za 緄vot svetopisamske istine. Svoje zlatno pero stavili su u slu綽u Bogom objavljene istine obogativ筰 na taj na鑙n ne samo svoje ve i sva kasnija vremena. Veselimo se stoga i pozdrav ljamo prijevode iz djela svetih otaca, koje nam prire饀je kolekcija "Crkveni oci i pisci". To 鎒 uz Bibliju biti najbogatiji prilog na筼j duhovnoj kulturi. A sada u kratkim crtama prika緄mo 緄vot sv. Ambrozija. On se rodio, vjerojatno, u gradu Trieru oko god. 339. Potjecao je iz veoma ugledne rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski 鑙novnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu govorni箃vo i pravo. Oko god. 370. postao je guverner (legatus consularis) u sjevernoj Italiji sa sjedi箃em u Milanu. Kad je u tom gradu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodu筺o su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen, tj. pripravnik za sveto kr箃enje. Taj izbor sigurno nije bio bez vi筫g nadahnu鎍. Milano je tada trebao nadbiskupa Ambrozijeva kova. Ambrozije se dao krstiti, a u roku od 8 dana primio je sve redove sve do biskupskoga. Pod vodstvom sve鎒nika Simplicijana, koji 鎒 ga kasnije naslijediti, radio je ozbiljno oko toga da stekne 箃o temeljitiju teolo筴u izobrazbu studiraju鎖 osobito gr鑛e svete oce. Kao biskup istakao se osobito u pou鑑vanju svoga stada, u obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva - nau鑑vanja 箃o je nijekalo Kristovo bo綼nstvo - te protiv drugih hereza. Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomo鎛ik careva: Gracijana, koji se prvi od rimskih careva odrekao naslova "vrhovni sve鎒nik", Valentinijana II. i Teodozija Velikog, koji je kr规anstvo proglasio dr綼vnom vjerom, a poganstvo zakonom zabranio. Ambrozije je, tako餰r, bio velik pobornik neovisnosti Crkve o dr綼vnoj vlasti, izbjegavaju鎖 ipak sukobe s dr綼vom, no, kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv. Tako je prisilio cara Teodozija da 鑙ni pokoru 箃o je u naglosti skrivio strahovit pokolj u Solunu god. 390. Sam veliki car morao je priznati da je Ambrozije jedini prelat koji je dostojan imena biskup. Svoju literarnu djelatnost razvio je sv. Ambrozije ponajvi筫 u propovijedi i katehezi, kojima se posve鎖vao svim 綼rom svoga pastirskog bi鎍. Mnogo je tuma鑙o i Sveto pismo op鎒nito u prenesenom i misti鑞om zna鑕nju, izvode鎖 iz njega moralne pouke za 緄vot. Pisao je i dogmatske te polemi鑛e spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima. Glasovito mu je i moralno-pou鑞o djelo o Du緉ostima slu綽enika.

Sv. Ambrozije, koji je na dana筺ji dan god. 374. bio posve鎒n za milanskog biskupa, umro je u istom gradu 4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za op鎢 Crkvu. Ljubav i briga za dobro Crkve nagnala ga je na putovanje 鑑k u na筫 krajeve u stari Sirmium, dana筺ju Srijemsku Mitrovicu. Kad je, naime, 鑥o da je ondje umro biskup Germinije, do筧o je da se uplete u izbor novoga biskupa jer je prija筺ji bio zatrovan arijanizmom i tek se pred smrt pomirio s Bogo鑟vjekom. Carica Justina nastojala je omesti Ambrozija u tom 鑑snom poslu pa je nahu筴ala arijanske 緀ne u Sirmiju da navale na Ambrozija. I zbilja, navalile 緀ne na Ambrozija. Jedna ga je djevojka usred crkve dohvatila, po鑕la mu trgati misno ruho, vu鎖 ga od oltara me饀 緀ne, gdje su ga 鑕kale 筧ke i o箃ri nokti. Ali Ambrozije, malen i krhak kakav je bio, okrene se i dostojanstveno pozove djevojku na red: "Ako sam i nedostojan sve鎒ni箃va, tebi ipak ne prili鑙 na bilo kojega sve鎒nika stavljati ruku! Boj se suda Bo緅ega!" Ambrozijev tajnik Paulin zabilje緄o je da je ta djevojka malo poslije toga umrla i sutradan ju je sam Ambrozije otpratio na groblje! Za sirmijskog biskupa izabran je zaslugom svetog Ambrozija pravovjerni Anemije, 鑟vjek nicejske vjeroispovijesti, koja priznaje i ispovijeda Kristovo bo綼nstvo. Ambrozije bija筫 u svakom pogledu sna緉a li鑞ost, svet biskup, koji se osim Boga nije nikoga bojao, pa ni cara dr綼vne vlasti. Sa鑥vano nam je jedno Ambrozijevo pismo 箃o ga je upravio caru Teodoziju, koje je divan dokument kako treba da se dr緄 jedan kr规anin prema dr綼vi i svjetovnoj vlasti. Kr规anin je u savjesti du綼n pokoravati se zakonitoj dr綼vnoj vlasti, ali samo dotle dok ona tu vlast ne zlorabi i dok se ne drzne sebe postaviti namjesto Boga. Udari li dr綼va krivim putem, kr规anin se ravna prema rije鑙ma Svetog pisma, koje ka緀: "Vi筫 se valja pokoravati Bogu nego ljudima!" To dakako sadr緄 i spremnost na okove i smrt, ako dr綼va tra緄 ono 箃o je protiv moralnoga zakona ili 箃o je protiv objavljene istine. Spomenimo jo i to da se, slu筧ju鎖 sna緉e Ambrozijeve propovijedi, obratio na kr规anstvo veliki sveti Augustin.