Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. listopada 2017.

 

Povijest župe Garevac

8. svibnja 2008.
Prvi pisani spomen Garevca (Garevo) nalazi se u izvještaju biskupa Bogdanovića koji je god. 1768. pohodio ovo mjesto.

Pecat bana TvrtkaSelo Garevac (stari naziv Garevo) od davnine je bilo u sastavu župe Modriča. Bosanski ban i prvi bosanski kralj Tvrtko (1322.-1391.) podigao je u Modriči, u drugoj polovici 14. stoljeća, franjevački samostan pored rijeke Duse, po svoj prilici u Staroj Čarsiji, a u polju, izvan varoši, prekrasnu crkvu posvećenu proroku Iliji. U toj ga je crkvi, koja je sva bila od kamena, vjenčao bosanski biskup Petar 8. prosinca 1374. sa princezom Dorotejom, kćerkom bugarsko-vidinskog cara Ivana Stracimira. Crkva Sv. Iliji proroka bila je uz rijeku Bosnu, otprilike milju i pol udaljena od samostana, u smjeru Garevca, po svoj prilici negdje uz Katane, nekadašnji posjed modričke župe. Jedna parcela u blizini Katana i danas nosi naziv "kline", što na turskom znači crkva. Moguće je da se tu nalazila Tvrtkova crkva u koju su Garevljani, kao i vjernici okolnih sela, koji su bili na dušobrižničkoj brizi modričkih franjevaca, dolazili na sakramentalno slavlje.

Godine 1580. Turci su srušili modrički samostan, crkvu sv. Ilije zapalili, a oca vikara pogubili. Biskup Franjo Baličević spominje u svome izvješću iz godine 1600. da se crkva sv. Ilije nalazi izvan varoši, u polju, udaljena preko milju i nije bila pokrivena jer to nisu dopuštali Turci. Prema izvješću biskupa Nikole Orgamića-Olovčića iz god. 1673. rijeka Bosna je primijenila svoj tok i god. 1666. srušila crkvu. Tako je župa bila bez crkve iako je te godine brojila 4120 katolika. Od toga vremena modrički franjevci su služili svete mise pod vedrim nebom. God. 1679. Turci su do temelja srušili modrički samostan, da bi nastojanjem modričkih katolika, kako izvješćuje knjiga „Pastor Bonus“, bio ubrzo podignut novi samostan, koga su Turci dvije godine nakon poraza pod Bečom god. 1685. sravnili sa zemljom.

Tih godina na području Bosanske Posavine nestaje gotovo cjelokupno katoličko pučanstvo. Iz pismenog dokumenta koga su u siječnju 1700. potvrdili Ivan Sekula, kapetan u Kobašu i Ivan Omerbašić, dubočki vojvoda, saznaje se da su god. 1686. fra Ilija Dubočak, fra Jozo Varešanin i fra Šimun Modričanin iz Modriče i drugih župa preveli u Slavoniju 6.500 vjernika i nastanili se u Kopanicu. Tih su godina nestale župe Modriča, Crkvište (Crkvina) Tramošnica a nešto kasnije i samostan Gradovrh. Najbliže župe Bosanskoj Posavini bile su Tuzla i Banja Luka.

Iako su se neki prognanici kasnije vratili na stara ognjišta, nemamo pouzdanih vijesti o katoličkom življu u Garevu. Preko 40 godina cijelo to područje (između Bosne Save pa do Brčkog) bilo je u nadleštvu župe Ravne (oko 60 km2) koju će biskup Pavao Dragičević god. 1742. podijeliti u dvije župe: Bijelu i Štrepce.

Na području od Tuzle do Bosne i Save bilo je početkom 18. stoljeća sve skupa stotinjak kršćanskih kuća. Da bi osigurali kakve-takve prihode od razmjerno plodne zemlje, turski su begovi pozvali raju iz Hercegovine i Dalmacije i naselili ih u opustjele krajeve Posavine gdje su se već bili smjestili muslimanski i pravoslavni doseljenici.

Prvi pisani spomen imena Garevca nalazi su u Matici krštenih/vjenčanih/umrlih župe Bijela za god. 1762. Pod rednim brojem 4, čitamo: "Dana 18. siječnja 1762., ja fra Martin Vargoč, župnik ispunivši sve uvjete združio sam u ženidbu Jakova Varglića iz Gareva i Jelenu Borović iz Tramošnice. Svjedoci su bili Andrija Valentić iz Gareva i Šimun Lebić iz istog mjesta.

Biskup Marijan Bogdanović posjetio je 1768. župu Bijela (u brčanskom kraju) kojoj su pripadala 22 naselja gdje je živjelo 3420 katolika u 472 obitelji. U Garevu (Garevcu), jednom od sela župe Bijela, našao je 30 obitelji (154 odrasle osobe i 78 djece) i napravio popis žitelja koga je posalo rimskoj kongregaciji za propagandu vjere. (Popis ćete naći u rubrici: Župa Garevac/Statistika).

Biskup Ilijic VaresaninGod. 1784. Tramošnica je postala samstalna kapelanija u čiji je sastav ušlo i selo Garevac. Po pričanju starih Garevljana na bajeru Bosne, gdje su danas Rokića-kuće, podignut je tih godina drveni kućar i kapelica gdje su se vjernici sastajali na molitvu i slavljenje sv. sakramenata. Taj je kućar i kapelicu odnijela Bosna 1847. god.

Dekretom kongregaciju za propagandu vjere iz 1801. god. Tremošnica je pretvorena u župu, a biskup fra Grgo Ilijić Varešanin (na slici) će Garevo 1802. godine proglasiti samostalnom kapelanijom. Biskup fra Augustin Miletić donosi u svome izvješću iz god. 1813. popis mjesta, kuća i broj žitelja po selima koji su pripadali kapelaniji Garevo. U sastavu kapelanije su bila mjesta: Garevo (70 kuća; 315 odraslih i 200 djece) Kladari, Hasić Donji i Gornji, Tišina, Prud, Kornica, Čardak, Živkovo polje, Dobrinja, Riječani, Kužnjača i Oteža.

Biskup Miletic1Za biskupovanja fra Augustina Miletića (na slici)  samostalna kapalanija Garevo je god. 1820. postala samostalnom župom čiji je patron bio Snježna Gospa (spomendan, 5. kolovoz). Njezine su granice bile: rijeka Sava, rijeka Bosna Gradačac i Ozren planina na čijem je području živjelo 2562 katolika (387 obitelji). Garevačkoj župi su pripadala ova sela: Garevo, Babešnica, Bare, Bjeljevina, Čardak, Dobrnja, Jovača, Donji i Gornji Kladari, Kornica, Kužnjača, Ledenice, Oteža, Riječani, Tolisa i Živkovo polje.

Zauzimanjem tadašnjeg garevačkog župnika fra Ante Nedića, rodom iz Tolise, osnovana je god. 1848. samostalna kapelanija Tišina (župom je proglašena 1858. god.) kojoj će pripasti i sela garevačke župe Prud, Gornji i Donji Hasić. Franjevci su god. 1849. kupili od Muharema bega Alibegovića zemljište pored starog puta u garevačkom zaseoku Gornjani (danas u posjedu obitelji Mate Perića) za 50 madžarija (malih dukata), a župniku iz Tremošnice fra Ambroži Matiću povjerena je gradnja župne kuće. On je 24. srpnja te godine došao u Garevo da postavi kamen temeljac novoj župnoj kući. Budući da je dan bio vruć otišao je s još trojicom franjevaca na Bosnu na kupanje i i tu se utopio.

Župnik fra Stjepan Krištić sagradio je god. 1850. župnu kuću i potrebne gospodarske zgrade da bi se god.1854. dao na gradnju župne crkvice koju nije dovršio zbog premještaja u Kraljevu Sutjesku. Drvenu crkvicu od 22 aršina duljine (16,5 m) i 12 aršina širine (9 m) dovršit će god. 1856. fra Dominik Andrić.

God. 1868. osnovana je od Tremošnice župa Gradačac, a njoj će pripasti i sela garevačke župe: Čardak, Bjeljevina, Bare, Kornica, Ledenice i Jovača. Pripajanjem tih sela novoosnovanoj župi u Gradačcu sjedište garevačke župe je ostalo po strani. U novonastalim prilikama javila se potreba da se sjedište župe iz Gareva prenese u Modriču, u središte novoformirane župe. Novosagrađena Gospina crkva u Modriči posvećena je 8. rujna 1889., a župnik Blaž Ikić uselio se 17. listopada 1889. u iznajmljenu kuću preko puta crkve. Župnik je tada zapisao: “Bilo je umjesno da se prenese župni ured iz Gareva u Modriču čim je obavljen ovdje blagoslov naše nove rimokatoličke crkve.” Potom su u Garevu srušene crkva, župska kuća i štala, a krupna građa je upotrebljena za gradnju župne kuće u Modriči. Garevljani su tada obećali da će svake godine o spomendanu Snježne Gospe ići bosi na sv. Misu u Modriču.

Mijo_ThonGodine 1957. došao je u Modriču za župnika preč. Mijo Thon (na slici), revan pastoralac i obljubljen dušobrižnik. Godine 1963. je kuća Marka Andrića (zvanog Ronđoš), (sjemštena između pruge i glavnog puta) preuređena u bogoslužni prostor gdje su redovito dijeljeni sakramenti, služeno bogoslužje i držana vjeronaučna pouka. Nekoliko godina kasnije je na posjedu Ante Križića (Bekčića) preuređena jedna seoska zgradu u bogomolju (pored kuće Bone Križića) za vjerske potrebe Garevljana, preteča današnje Marijine crkve. Zauzimanjem preč. Mije Thona, a uz potporu njegovih kapelana i Garevljana, te dobrotom mnogih dobročinitelja iz tuzemstva i inozemstva, posebno arhitekta gosp. Alberta Lehra iz Freiburga (Njemača) sagrađena je na posjedu Ante Križića moderna Gospina crkva „Marija, Majka Crkve“. Radovi na kopanju temelja za župsku crkvu počeli su u jesen 1972., a kamen temeljac blagoslovio je 12. kolovoza 1973. god. nadbiskup Smiljan Franjo Čekada. On je dekretom od 15. rujna 1975. uspostavio župu Garevac i odredio joj granice, a župnik Mijo Thon i župljani su se dogovorili da se patron slavi na Duhovski ponedjeljak. Posvetu crkve obavio je 13. kolovoza 1976. pomoćni vrhbosanski biskup dr. Tomislav Jablanović.

U ratnim razaranjima god. 1992. srpski su ekstremisti 27. lipnja zapalili župnu kuću i Gospinu crkvu, a tridesetpet metara visoki zvonik, nedaleko od crkve, eksplozivom dignuli u zrak. U porušenu i iseljenu garevačku župu došao je u ljeto 2000. god. za župnika Ilija Matanović koji je za tri godine uspio obnoviti porušenu župnu kuću i većim dijelom župnu crkvu. Njegov nasljednik vlč. Filip Brajinović priveo je kraju obnovu crkve, a sa župljanima je otkupio Burića štalu sa željom da je preuredi u spomen obilježje svim palim i nestalim u posljednja dva rata na našim prostorima.