Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  14. prosinca 2017.

 

22. nedjelja kroz godinu (B)

30. kolovoza 2015.
Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.

Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka" (Mk 7,1-8.14-15.21-23).

_________

 

Umivanje ruku i pranje posuda imalo je kod Židova higijenski i obredni značaj. Isus je sa svojim učenicima — kao što nam pripovijeda današnje Evanđelje — te običaje namjerno obišao. Zato, da ih upozori na njihov dublji sadržaj .

Što se dogodi čovjeku, koji jede hranu s neopranim rukama ili iz premalo oprane posude? Nešto vanjske prljavštine ulazi u njegov želudac. Da li je zato postala uprljana njegova nutrina? Ako je takav bio već ranije, nikakvo umivanje ruku i pranje posuda neće ga učiniti nedužnim i pravednim.

Dragi farizeji i pismoznanci, tako jeftino zaista ne ide! Treba se zadubiti u smisao propisa o pranju i značenju čišćenja. Kada umivaš ruke, gledaj na čistoću srca! Kada pereš vrč i čašu, gledaj da bude lijepa posuda tvoje duše! Kada odstranjuješ s kotla čađu, pobrini se, da ne bude čađ u tvojim mislima i željama! Kada stružeš sa zdjele ostatke jela, istruži iz sebe i ostatke zavisti, sebičnosti i polovičnosti! Ako ovo drugo ne učiniš, ono prvo nije samo prazno, nego čak dokazuje, da si dvoličan. Što misliš, zašto je na svijetu toliko provala, krađa, laži, nevjernosti i svakovrsne besramnosti? Zar zato, što si ljudi premalo umivaju ruke? A nije li zato jer se zadovoljavaju s vanjskim pranjem, a unutrašnju prljavštinu kod toga zanemaruju?

Ne bi bilo pravo, da nas kršćane neka vanjska pravila zavedu u uvjerenje, da je samo time, što smo »izvršili«, s našom nutrinom sve u redu. Sama Sv. Misa još nas ne čini pravednima, niti same molitve dobrim kršćanima, ni samo crkveno vjenčanje dobrim bračnim drugovima, ni sama pričest dobrim ljudima, ni sama odjeća dobrim svećenicima i redovnicima. Tako jeftino to ne ide. Treba učiniti nešto više.

Kao što se nekadašnje farizejsko naglašavanje vanjske čistoće moglo tumačiti kao podsvjesni izraz potrebe za unutarnjim čišćenjem, tako smijemo i grozničavo posezanje današnjeg čovjeka za svakovrsnim sredstvima za čišćenje tumačiti kao podsvjesno priznanje, da ga mori i tlači nesređena i prljava nutrina.

A tako jeftino zaista ne ide.