Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. studenoga 2017.

 

Obljetnica smrti dr. Marka Josipovića

9. svibnja 2013.
U nedjelju, 5. svibnja, slavljem Svete Mise i pohodom grobu na groblju u Gornjim Kladarima obilježena četvrta obljetnica smrti prof. dr. Marka Josipovića

Josipovic_MarkoRodbina, prijatelji i župljani župe Modriča u nedjelju su, 5. svibnja, slavljem Svete mise u župnoj crkvi u 10 sati i pohodom grobu na groblju u Gornjim Kladarima, pokojnog svećenika, rektora Bogoslovije, profesora i dekana Vrhbosanske katoličke teologije te kanonika Vrhbosanskog Kaptola dr. Marka Josipovića obilježili su četvrtu godišnjicu njegove smrti. Koncelebraciji uz župnika Antu Perića, sudjelovali su i dr. Franjo Topić, profesor KBF-a u Sarajevu i predsjednik HKD Napredak, Božo Odobašić, profesor i svećenik i Ivica Kuprešak, svećenik. Župnik je pozvao sve župljane da se spomenu smrti dragog mještanina dr. Marka Josipovića svi pridruže zahvalnom molitvom a propovijed je održao prof. Odobašić, bliski prijatelj pokojnika.

Propovjednik se nadovezao na biblijska čitanja koja u središte šeste vazmene nedjelje stavljaju viđenje novog nebeskog Jeruzalema u kojem nema rukotvorenog hrama a na njegovom mjestu je ustoličen proslavljeni i uskrsli Isus Krist kao Jaganjac Božji koji je darovao svoj život za spasenje svih koji u njega vjeruju. Na njegovim otvorenim vratima su imena 12 apostola. To je slika Crkve koja je otvorena svima koji vjeruju u spasenje po Isusu Kristu.

Zatim je naglasio da je pokojnik Marko Josipović bio iskreni vjernik i svjedok apostolskog naviještanja spasenje po Isusu Kristu. On je cijelim životom bio kao otvorena vrata koja ljubavlju privodi djelu spasenja koje se očituje po Isusovoj ljubavi. Kao i apostoli nije nametao vjeru nikome nego životom svjedočio ljubav prema Kristu. On je bio zaljubljen u Boga. On je Boga volio jer je znao da njega Bog ljubi. I on je pred ljudima cijelim svojim životom svjedočio da je Bog ljubav i da i mi moramo ljubiti kao što je on ljubio nas. On je znao ponavljati „volim ljude, časna riječ“. Nije to bila puka fraza. On je u svim svojim fazama života volio ljude. Gradio je zajedništvo među nama na stvarnoj ljubavi. Volio je čovjeka. On je volio mlade, volio bolesne, nemoćne, siromašne, prognane. Obilazio ih je i prikupljao materijalna dobra za njih. Našim mladim studentima, laicima koji u nas studiraju osiguravao je stipendije, jedno vrijeme pribavio je sredstva i u Napretkovom restoranu Lira u Sarajevu osiguravao im topli obrok. Bio je to pravi ručak. Bio je i njihov duhovnik u ratu koji ih je hrabrio u mladenačkim nevoljama.

Bolesnike je obilazio. Znao je u auto sjesti i u jednom danu otići u posjetu bolesnim prijateljima čak u Zagreb i već ujutro biti na redovnim predavanjima kao profesor. Makar i sam prognanik u tijeku domovinskog rata zbrinjavao je i prikupljao pomoć za njih. I ova crkva i župa to dobro zna i nadam se neće zaboraviti što je za dobro svoga rodnog kraja učinio.

On je bio otvoren i drag čovjek svima s kojima se susretao. On je kao i novi Jeruzalem otvorio vrata svoje ljudskosti i vjere u kojoj Crkva sve prima i preporađa ljubavlju za Boga i čovjeka. Marko je u Sarajevu i u mnogim drugim krajevima, Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji bio voljen ne samo od nas katolika nego i od svi ljudi s kojima se susretao. On je osvajao ljubavlju i dobrotom. Zajedništvo vjere gradio je u ekumenskim odnosima s pravoslavcima, s evangelicima (napose u Njemačkoj), ali i s muslimanima u Sarajevu i u cijeloj Bosni. On je od svih bio cijenjen i poštovan. Svi su ga voljeli. Profesor psihologije u Sarajevu dr. Ismet Dizdarević kada je vidio da smo skupili govore izrečene na njegovu sprovodu i objavili ih u knjizi „Volim ljude“ kazao mi je da mu je žao što nije znao da dadne i svoj prilog o vrlinama dragog prijatelja Marka. Marko se jedino znao sukobiti u raspravama s političarima kojima je prigovarao nebrigu za siromašne i prognane.

Marko je jednostavno rečeno uzor svećenik, profesor, odgojitelj, kanonik vrhbosanske nadbiskupije, s kojim se ponosimo i od kojega svi moramo učiti ljudskije i vjernički bolje živjeti i graditi među ljudima bolji svijet suživota, suradnje, međusobnog pomaganja, suosjećanja, praštanja i pomirenja u zajedništvu ljubavi na koju nas poziva naš spasitelj Isus Krist.

Brat pokojnog Marka Slavko sa svojom obitelji na kraju je ugostio sve u svojoj kući u koju se vratio nakon progonstva. (kta/b.o.)