Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. svibnja 2017.

 

KARDINAL PULJIĆ PREDVODIO MISU NA GROBU FRA LOVRE MILANOVIĆA

8. rujna 2013.
Fra Lovro Milanović,svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene u svojoj 30. godini života i šestoj godini svećeništva umro je mučeničkom smrću
Milanovic fra Lovro

U subotu, 7. rujna u župi sv. Ilije u Turiću u Bosanskoj Posavini nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je prvi puta Misno slavlje na grobu fra Lovre Milanovića, svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je u svojoj 30. godini života i šestoj godini svećeništva umro mučeničkom smrću. Fra Lovru je 1807. dok je obavljao svoju pastoralnu službu noseći pričest bolesnicima nožem usmrtio Turčin Mujo Arnaut, a da za to ubojstvo nije kažnjen.

„Naše sjećanje i štovanje fra Lovre Milanovića, koji je svjedočeći svoju vjeru mučenički pogubljen pokazuje da njegova mučenička smrt nije uzaludna. Ubili su ga, ali on živi u vašem čašćenju i pobožnosti“, rekao je na početku propovijedi kardinal Puljić. Naglasio je kako za pokretanje procesa beatifikacije treba prikupiti potrebne podataka o njegovu životu. Svjestan tragedije koju su u zadnjem ratu proživjeli ljudi toga kraja posvjestio je da je najvažnije u životu čovjeku sačuvati vjernost prema Bogu, Crkvi, svom narodu i rodnoj grudi: „Ta gruda i ovaj kraj, bez obzira koja država i koja vlast bila, ima svoju vrijednost, ali ne onakvu kakvu vi zacijenite i prodate, jer to je uvreda našim pokojnicima. Vrijeđamo grobove naših predaka kada tu zemlju prodajemo. Koliko je samo žrtava i krvi proliveno za tu zemlju, zato je prevažno da znamo cijeniti tu grudu u kojoj leže naši preci čekajući uskrsnuće. Narod koji ne zna cijeniti svoju prošlost nema budućnosti, zato ne smijemo izgubiti osjećaj vrednovanja svojih korijenja“, rekao je kardinal.

Upozorio je na opasnosti koje u današnjoj Europi uništavaju život te ustvrdio kako smo i mi za to odgovorni te da moramo biti složniji: „ Mi moramo znati u ovim vremenima sačuvati svoju vjeru, vjeru za koju su naši oci umirali, ginuli, da ne budemo generacija koju će motati kako hoće, nego da svojom glavom mislimo. Nama treba snage u ovim vremenima, ne da budemo isti kao oni u Europi, nego da budemo ono što jesmo, da svoju vjeru znamo čuvati i životom svjedočiti, da nam nedjelja bude sveta, da naš rječnik ne odaje poganina...“, naglasio je kardinal. Prisjećajući se vremena u povijesti kada se u kućama vjernika, unatoč teškoćama, nije kukalo, nego pjevalo poručio je kako nam treba više pouzdanje u Boga, koji se tako brine za nas. „Bože daj nam ovakve vjere koju je fra Lovro imao i za nju umro, da imamo i mi hrabrosti bez obzira gdje i što bili da budemo hrabri i radosni vjernici. Amen!“, poručio je na kraju kardinal Puljić. Misno slavlje su pjevanjem uzveličali mladi iz župe Uznesenja BDM u Tolisi.

Domaći župnik dr. Pero Brkić zahvalio je kardinalu Puljiću na predvođenju Misnog slavlja kao i sudjelovanju u procesiji sa svijećama koja je poslije Mise slijedila uz molitvu krunice kroz selo, sve do mjesta stratišta fra Lovre Milanovića koje je udaljeno oko dva kilometra, gdje je kardinal podijelio blagoslov svim bolesnicima.

Sunčan rujanski dan doprinjeo je da više stotina vjernika i ove godine toga dana, kada se inače slavi fra Lovrina mlada nedjelja, hodočastili iz raznih krajeva BiH i Hrvatske iskazavši fra Lovri svoje molitve i zahvale za brojna uslišanja koja su se dogodila po njegovu zagovoru. Među njima bilo je dosta djece i mladih, a mnogi su pristupili ispovijedi za koju su im na raspolaganju već od ranih popodnevnih sati bili brojni svećenici iz okolnih mjesta. (kta/b.l.)

Fra Lovro je živio u vrijeme turske vladavine u Bosni. Poput mnogih katolika i nekolicine franjevaca i fra Lovro je, u svojoj 30. godini života i šestoj godini svećeništva ubijen iz čista mira. Ubio ge je 3. veljače 1807. turčin Mujo Arnaut dok je išao u pastoralni pohod bolesnicima noseći im Isusa. Usmrtio ga je nožem, i za svoje zlodjelo nikada nije bio kažnjen. U knjigama su po predaju zapisane zadnje riječi koje je fra Lovro na samrti izgovorio: „Gospodine Isuse Kriste, koji si za me krv prolio na križu, sad ja bijedan za tebe umirem od neprijatelja svetog križa. Oprosti meni preveliku grešniku i smiluj mi se.“ Bio je učen i pobožan svećenik i revan župnik. Na mjestu fra Lovrine pogibije, u malom ograđenom komadiću zemlje, dugo je vremena bilo skromno spomen obilježje, a od nedavno, točnije 2006., kao svoj zavjet fra Lovri podigli su župljani Turića, Niko Grgić i njegova žena Marina.

Fra Lovrin grob nalazi se u sredini mjesnog groblja, koje je staro više od 250 godina. Gotovo da nema dana da na njegovu grobu ne gori svijeća, a često se može vidjeti netko u molitvi. Na 170. obljetnicu njegove smrti na starom postavljen je novi veliki mramorni spomenik. Na fra Lovrin grob više od dva stoljeća dolaze vjernici svih vjeroispovijesti iz raznih mjesta toga kraja i fra Lovro im ne uskraćuje svoju pomoć, napose bolesnicima. Iako nisu dokumentirana po predajama postoje mnogobrojna svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po njegovu zagovoru. Posebno se veliki broj i po nekoliko tisuća okupi na njegovom grobu uoči mlade nedjelje koja pada krajem osmog ili početkom devetog mjeseca, a u narodu zvana Fra Lovrina mlada nedjelja. (kta/b.l.)