Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. listopada 2017.

 

Župa Posavska Mahala danas

26. rujna 2013.
Inicirao: Anto Burić, svećenik; Tekst: Ivan Ravlić, župnik
 

Ravlic_IvanIvan Ravlić, župnik

Rkt. župni ured Posavska Mahala

76290 ODŽAK

Tel. 00387 (0)31 769 013

Mob. 00387 (0)63 284 636

E-mail: crkvazabljak@hotmail.com

 

 

 Posavska Mahala kao naselje od osnutka župe Odžak pripada župi Odžak. Kad je vremenom selo postalo veće brojem vjernika odžački župnici počinju  dolaziti u selo nedjeljom i blagdanima držati sv. misu, pa i vjeronauk djeci, posebno kao pripravu za sv. Sakramente inicijacije. Odžački župnik vlč. Nikola Pranjić tamo negdje od 1988. dolazi redovito nedjeljom služiti sv. misu kod kapelice, posvećene dragoj Gospi, koja se nalazi tiku uz cestu. Ovo čini i u zimskom periodu te vjernici sudjeluju u misa često pod kišobranima. Da bude jasnije ovo se događalo u vrijeme komunizma.

Župnik dva-tri puta plaća kaznu (globu) zato što svijet zauzima prostor izvan ograde oko kapelice, pa malo zauzme i ceste. Župnik uviđa potrebu gradnje crkve, pa i osnivanje župe u Pos. Mahali. Nakon mnogo vremena i puno truda i muke uspijeva naći pogodno mjesto i kupuje zemlju za buduću crkvu od mještanke Ruže Agatić.  Ona je sama bez muža i bez djece. Ruža je za župu ipak poklonila nešto zemlje, onoliko koliko pokriva sama crkva, a jedan dio je plaćen u novcu.  Kupnja i prijenos zemlje odvija se potajno i na brzinu u strahu da ne bi tko omeo ovaj plan. Naime, više puta u prošlosti, neki odžački župnici su pokušali pribaviti teren za filijalnu crvku ili barem za vjeronaučnu dvoranu ali nisu uspijevali. Uvijek se našlo ljudi, zapravo (ne)ljudi, slugu komunizma i uspijevali su raznim intrigama omesti plan odžačkih župnika. I danas ima onih koji ometaju rad župniku.

Buduća župna crkva u Pos. Mahali gradi se 1990-1991.godine. Razumije se da svu brigu i teret oko gradnje crkve vodi agilni župnik župe Odžak vlč. Nikola Pranjić. Crkvu tj. gradnju financiraju jednim dijelom mještani ovog naselja, jedan dio župa Odžak milodarima i milostinjama od župnog patrona Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja i Velike Gospe, kad se okupi mnoštvo vjernika. Ipak najveći dio novčanih sredstava, svoga vlastitog novca, uložio je sam župnik vlč. Nikola. On je svog novca uložio oko 41.900 DM. Prigodom primopredaje župe novom župniku, svjestan da mu ne mogu i neće taj dug vratiti, on ga je njima oprostio. Župnik je uložio taj novac, nadajući se da će još ostati na župi. Čak se nadao da će poslije Odžaka dobiti tu župu, ali je iznenada premješten protiv svoje volje, po želji Ordinarija.

     Glavne radove na crkvi izvodi poduzetnik Ćurić iz Osijeka, inače rodom iz Prozora. Manje radove izvode mnogi drugi majstori ili firme. Kad je crkva posve dovršena, župnik upućuje Nadbiskupskom Ordinarijatu u Sarajevo molbu da se osnuje župa u Pos. Mahali. Molbi je brzo udovoljeno. I prije dekreta o osnivanju župe u Pos. Mahali, Ordinarij je imenovao 30. kolovoza 1991.g. prvog župnika za Pos. Mahalu u osobi vlč. Filipa Brajinovića, rodom iz Gornje Dubice. Bio je drugi dogovor  u vezi imenovanja prvog župnika između odžačkog župnika i vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića, ali se nije ostvario (samo) voljom Ordinarijata. Župniku je to ostalo, razumije se krivo. Mislim da je župnik tu bio u pravu, ali rijetko se župnikova mišljenje uvažava, posebno ako se župnik imalo kritički osvrće i ako se bori za svoja prava.  Ordinariju se kritika ne sviđa, još ako njemu nije od koristi. Vjerojatno je vlč. Filip imenovan zato što u Pos. Mahali ima rodbine, kod kojih može privremeno stanovati. To je zaista i učinio župnik a i roditeljska kuća nije mu daleko. Sad ćemo reći da u Crkvi nema nepotizma, uvijek je bilo i nažalost bit će ga. Vlč. Filip župu je preuzeo pred doborskim dekanom preč. Lukom Janjićem 30. kolovoza  1991. godine, navečer pod sv. misom.

     Župa dekretom obuhvaća područje koje je omeđeno granicama: Od raskrižja prema selu Prnjavor na cesti Odžak – Bos. Brod, krenuvši lijevo „Starim svilajskim putem, s tim da kuće u selu Prnjavor na desnoj strani pripadaju župi Posavska Mahala, a na lijevoj župi Odžak zajedno sa seoskom kapelicom. Granica ide od raskrižja „Juričina urija“, zatim desno putem Potočanski Lipik do potoka Kamenica. Nastavlja se dalje prema sjeveru dosadašnjim granicama između župa Odžak, Potočani i Svilaj do kote 89 tj. raskrižja glavnog puta Novi Grad – Osječak. Ide tim putem prema Osječku do druge kote 89. S istočne strane nastavlja se starom granicom između župa Gornja Dubica i Odžak preko njiva  „Potop“ na „Kovačića put“ i „Ivankovića bare“ pa dalje „Šajinim sokakom“ do „Starog fratarskog puta“ i njime dalje na magistralnu cestu do raskrižja prema Prnjavoru, s tim da kuće s južne strane puta ostaju župi Odžak, a sa sjeverne strane župi Posavska Mahala. Manjkavosti ovoga dekreta o osnutku župe su u tome: ništa se župnik vlč. Nikola Pranjić nije ni pitao ni konzultirao o cijepanju i dijeljenu  župe i naselje Prnjavor nije dobro pocijepano, jedan dio ulice pripada Posavskoj Mahali desni a lijevi župi Odžak.  Premda je dosta ovo selo Prnjavor bliže Posavskoj Mahali, pa je cijeli Prnjavor trebao  pripasti župi Pos. Mahala, bolje reći i lijeva strana koja sada pripada Odžaku. Župu čine naselja: Posavska Mahala, Brezik, Žabari i dio sela Prnjavor. Na dan osnivanja župa je imala oko 1400 Hrvata-katolika u 350 obitelji.

      Novi župnik odmah se daje na posao. Traži plan za župnu kuću i priprema potrebni materijal. Plan župne kuće izradio je projektni biro g. Jerka Bošnjaka iz Sarajeva. U jesen 1991.godine salio je temelje kuće i podrum. Računao je nastaviti u proljeće 1992. godine. Pripremio je blok cigle, crijep, cement i svu građu. Čak je našao majstora koji je trebao zidati i pokriti kuću. Majstor-izvođač trebao je biti g. Pero Vranjić. Dolazi Domovinski rat u Hrvatsku 1991., nastavlja se 1992. i iz RH prelazi u Bosnu i Hercegovinu. S njim dolazi sve zlo koje trpi nedužni narod. U Domovinskom ratu poginuli su iz ove župe: Vinko Kaurinović Ivana, Marko Jelkić Ive, Anto Jelkić Ive-nestao, Pero Katić Miloša, Ivo Kvasina Ive , Kata Kvasina supruga Ive, Ilija Barukčić Marka i Pero Barbarić Luke.

Godine 1992. do početka rata 13. srpnja kršteno je u župi Pos. Mahala 6 djece, vjenčano je dva bračna para i pokopano je 4 osobe. Vjerojatno bi još bilo krštenja, vjenčanja i pokopa te godine da nije počeo rat. Od srpnja 1992. godine svi su se sakramenti i pokopi obavljali u RH ili u zemljama gdje su se izbjeglice smjestile: Švicarska, Njemačka, Austrija i druge europske zemlje. Onda poslije rata 1996. kako se narod vraća počinju se i sakramenti kao i pokopi obavljati u župi.

     Uslijed ratnih zbivanja  13. srpnja  1992. godine stanovništvo ovih krajeva  napušta i ostavlja sve, da spasi samo goli život. Odlazi preko Save u RH računajući da će se ubrzo vratiti na svoja ognjišta, kao nekad u vrijeme II. svjetskog rata. eHeNo, naoko gledajući mnogi su se prevarili. To „ubrzo“, trajalo je do proljeća 1996. godine. Dakle četiri godine. Za neke i duže a za mnoge još traje ili će trajati zauvijek. Iz RH mnogi idu u druge europske zemlje, najviše svojoj djeci, svojima koji su na privremenom radu u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji. Vrijeme prolazi, nema uvjeta za povratak. Ljudi se počinju snalaziti i kupovati ili graditi kuće po RH. Počinje se ispočetka. No, tu mogu reći zakazala je i Crkva i politika, puno se otezalo sa povratkom. Jednostavno rečeno, nije se puno marilo.

     Po iseljenju stanovništva  srpske snage miniraju župnu crkvu u Pos. Mahali kao i drugim župama  ovoga dijela Posavine. Od crkve su ostale same ruševine sve do temelja i temelj je bio uništen. Sav pripremljen materijal za župnu kuću je pokraden. Ostala je jeziva slika. Slično je izgledalo cijelo selo. Sve odneseno, spaljeno i bolno.

      Župnik Brajinović našao je utočište u Đakovu sa još par svećenika iz Vrhbosanske nadbiskupije. Tu je organizirao  Caritas  za pomoć izbjeglima kojih je puna Slavonija. Došlo je proljeće  1996. godine kada je počeo mogući povratak na svoje. Ovi krajevi su prema dejtonskom sporazumu 1995 iz Srpske Republike vraćeni Federaciji BiH. Već koncem veljače najhrabriji počinju sa strahom obilaziti svoja domaćinstva, planirati što se može najprije učiniti. Među prvim povratnicima su svećenici. Oni krče put svojim vjernicima. Župnik Filip je uredio bivšu trgovinu, u Pos. Mahali,  za potrebe vjernika svoje župe. Ta prinudna i privremena „crkva“ nema krova nego samo betonsku ploču. Stavljena je izolacija da ne prokišnjava. Dovoljno je velika da može primiti malobrojne župljane. Kad ljeti pripeče sunce strašno je vruće, gotovo neizdrživo. U toj dvorani-crkvi obavljaju se svi liturgijski čini od sv. mise do vjenčanja i krštenja.

     Povratak ljudi ide teško i sporo što je razumljivo. Nema se gdje glavu skloniti, prespavati. I strah još uvijek čini svoje. Ispočetka nema trgovine, nema se ništa kupiti. Mnogi dođu ujutro, rade, čiste, podižu, a navečer idu na konak u RH. Vlč. Brajinović ostao je brinuti se za Caritas u Odžaku, za župnikom je imenovan preč. Mijo Nikolić 1996. godine, koji se ujedno brinuo još za župu Novo Selo k. Bos. Broda jer je tamo bio župnik prije domovinskog rata. Mijo se u početku, jer nije imao gdje stanovati, smjestio na stanu kod župnika u Odžaku, gdje je stigao 5. prosinca 1996. godine, kada je istog dana primio župu od vlč. Filipa Brajinovića. On i župnik Nikola Pranjić, snalaze se kako su umjeli i znali. Na Božić 1996. godine blagoslovio je 86 obitelji sa 235 članova vjernika s jednim ili dva člana, a neke obitelj i malo više članova.

Posavska Mahala_crkva

    Stanje sa objektima danas je puno bolje, skoro odlično u odnosu na prijeratno i ratno stanje. Podignuta je nova župna crkva koja je do pod krov izgrađena 1997.godine, temelje je blagoslovio na sv. Lovru mučenika, Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić 10. kolovoza 1997. godine, a kum temelja bio je Ilija Jeleč sa suprugom Ivkom. Na blagoslovu je bilo oko 1500 vjernika.

Na koncu godine 1997. blagoslovljeno je 157 kuća, što je 71 kuća više nego 1996. godine o Božiću, sa brojem duša 420. Danas župa broji oko 450 vjernika sa približno brojem kuća danas 2013 kao 1997. godine. Godine 2013 bilo je potpuno praznih, napuštenih kuća 70, a 50 kuća privremeno praznih, obitelji koji su zaposleni vani u drugim zemljama širom Europe. Oko 470 župljana je u inostranstvu zaposleno i privremeno odsutno. Dakle više ih je vani u drugim zemljama nego na terenu župe. Ovi dolaze malo na ljeto, za Božić ili za Uskrs. Godine 1997.-1998. počela se graditi i župna kuća, što je prva gradnja, jer prije rata župna kuća nije bila građena.

      Prva krizma za sve župe bila je 20. lipnja 1998. godine, bilo je sve kupa krizmanika 141 iz župa: Posavska Mahala, Dubica, Prud, Odžak, Potočani i Svilaj. Krizmatelj je bio mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup.

     Od sakralnih objekata na terenu župe su još: Kapela u Pos. Mahali posvećena Blaženoj Djevici Mariji u kojoj se služi sveta misa prigodom blagoslova polja na Duhove, kapela na Nujića Groblju-misa svakog 25 svibnja za poginule u II. svjetskom ratu, kada je 25. svibnja poginulo oko 480 osoba, s tim danom završio je II. svjetski rat u Europi. Berlin je pao prije 12 dana nego Pos. Mahala. Kapela u Žabarima posvećena Pres. Trojstvu i taj dan je misa s blagoslovom polja. Kapela na novom groblju u Pos. Mahali, misa i blagoslov polja druga nedjelja po Uskrsu, te misa još na Sve svete. To je groblje osnovana 2002. godine i tu se uglavnom vrše pokopi župljana uz groblje koje je na terenu župe Odžak u  Bijelim Barama. Ima i zvonik sa jednim zvonom koje je postavljeno na 4 betonska stupa u selu Breziku. Na terenu župe u Pos. Mahali je OŠ „Vladimir Nazor“ od 1-5. razreda koju pohađa oko 36 učenika, a koji se broj stalno smanjuje. Tu rade dvije prosvjetne djelatnice i vjeroučitelj koji predaje vjeronauk. Sva su djeca Hrvati-katolici i svi imaju vjeronauk. Inače ovo je župa možda među jedinima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja nema drugih vjera, osim što su tri pravoslavke koje žive u mješovitom braku, udate za Hrvata.

     Posveta crkve bila je 11. kolovoza 2013.godine a posvetu je učinio Vrhbosanski nadbiskup, Vinko kardinal Puljić. Kum je bio Andrija Herceg sa suprugom Mandom. Bilo je nazočno koko 1000 osoba.

     Ako se ovakav trend župe nastavi a vjerujem da hoće. Župa će imati, za 10 godina a i prije  ispod 100 obitelji, natalitet će padati po sadašnjoj statistici. Jer u župi bude oko 16 pokopa godišnje oko 2-4 krštenja, te oko 2 vjenčanja. Ima svake druge godine oko 10-ak krizmanika oko 4 prvopričesnika svake godine. Izrazito je primjetan starački živalj, mladih i djece je sve manje. Rijetko koja kuća da nema starca ili staricu, a malo koja kuća ima dijete ili mladića i djevojku u kući. 

     Posavska_Mahala1Na području župe, bolje reći u župi djeluje Marijina legija koja je pri ruci potrebnima u svakom pogledu. Ima nogometni i rukometni klub. Starce, nemoćne i bolesne obilazi patronažna sestra Marina Filipović r. Kaurinović u Pos. Mahali a sada živi u Pećniku. Ona je puno od pomoći starijima i potrebnima. Imaju vijeća, grupa ministranata od oko 14 djece do uključivo 8 razreda. Časna sestra Petronila Kovačević dolazi iz Dervente i vodi zbor pjevača, a to je počela dolaskom župnika Ivana Ravlića u župu Pos. Mahala 2010.godine. Ona puno znači za animiranje u crkvenom pjevanju.

      S materijalnim troškovima izlazi se osrednje, jer župa spada u manje župe, opterećenje je u tome što je to mlada župa, pa mnoge navike valja stvarati i unositi. Kad se skromno živi može se izaći na kraje.

     Sa civilnim strukturama dosta je dobro, ima ostavština komunizma pa i s takvima se nekako izađe na kraj. S policijom dobro surađujem i kad god mi trebaju pri ruci su mi. Ovdje nikada nije bilo nikakvih provala u župni ured ili crkvu. Sastajemo se, viđamo i razgovaramo. Policija mi je bila dosta pri ruci kada je bila posveta crkve 11.kolovoza 2013.godine. Ne mogu im nikada do zaboraviti. Svi su općinari prema meni tolerantni a takav sam i ja prema njima.

      Na nedjeljnim misnim slavljima nazoči oko 140-ak vjernika na dvije sv. mise u 8,30 i 11,00 sati a običnim danima misa je u 18sati odnosno u zimskom periodu u 17sati i bude od 2-20 osoba, ovisno o tome za koga je sv. misa, a često oko 80% župnik nije podmiren intencijama sa strane župljana, pa mora intencije ako želi misiti tražiti sa strane. Nije rijedak slučaj da po cijeli tjedan nema misne nakane darovane sa strane župljana.

     Imam još ove planove u župi. Namjeravam podići spomenik poginulim u II. svjetskom ratu. Ako igdje to ovdje treba učiniti jer je ovdje II. svjetski rat završio sa mnogo poginulih u istom danu. Nije mi podaleko poznato gdje je u istom danu toliko poginulih kao u Pos. Mahal oko 480  osoba koliko se zna. Posebno u tom ratu treba spomenuti gosp. Petra Rajkovačića koji je poginuo, znajući da će poginuti, da ostane budućim pokoljenjima svijetao primjer kako  treba za svoju domovinu dati i život ako se to zatraži. Nažalost, ovome heroju II. svjetskog rata nema nikakvoga obilježja u općini Odžak. Dalje imam u planu za župnu crkvu nabaviti orgulje, što je investicija za ovu župu skupa. Pokušat ću negdje naći gratis u Europskim zemljama a onda ćemo mi platiti prijevoz i postavljanje orgulja. Ova župa nema nikakve dvorane ni za kakvu zgodu, a i teško je to učiniti i izgraditi jer nema pri župi župskoga slobodnog zemljišta. Bez ove prostorije moje pastoralno djelovanje, grupni i svaki drugi rad dosta je osakaćen. U župi izlazi župni list „Mir“ koji je počeo izlaziti na prijašnjim župama gdje sam bio, koji već izlazi punih 11 godina. Rijedak je župni list ove vrste čak i u našoj nadbiskupiji koji konstantno izlazi 4 puta godišnje u kojem se pomno iznosi povijest župe i događaji iz dekanata, pa i drugi događaji od vjerskog, kulturnog i drugog sadržaja. 

 

Inicirao Anto Burić, svećenik

Takst potoisuhe Ivan Ravlić, župnik u Posavskoj Mahali