Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. lipnja 2017.

 

ŽUPA IMENA MARIJINA SVILAJ - OD POSTANKA DO DANAS

18. listopada 2013.
Prema statističkim podacima poslije Domovinskog rata broj vjernika župe Svilaj se smanjuje i budućnost je u tom smislu neizvjesna

 Inicirao Anto Burić, svećenik

Sadržaj potpisuje fra Petar Andrijanić, župnik

   svilaj1

Župa SVILAJ je najsjevernija župa Vrhbosanske nadbiskupije, smještena neposredno uz rijeku Savu. Godine 1870. je postala samostalna kapelanija, odijeljena od župe Potočani i od tada vodi samostalno matice. Župom je proglašena 1872. godine. Župu čine naselja: Svilaj (Gornji i Donji), Novi Grad i Vrbovac. Nekad je obuhvaćala i prostor Brusnice, koja je kasnije postala samostalna župa.

 U vrijeme nastanka župa Svilaj nije imala župne crkve, već samo kapelicu sve do 1914. Godine, kada je započeta gradnja župne crkve. Godine 1938. crkva je dobila kameni oltar. Godine 1945. u ratnom vihoru crkva je teško oštećena topovskim granatama, te kasnije sanirana. U teškom potresu 1964. godine crkva je teško oštećena, te se, osim tornja, morala izgraditi nova (30 x 12 m) po projektu ing. D. Antolkovića i ing. Vitmana.  Nabavljeno je i novo zvono težine oko 500 kg.
Koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godine prošlog stoljeća crkva je temeljito umjetnički iznutra uređena. To su učinili poznati hrvatski umjetnici: Frano Kršinić (Gospa s malim Isusom, kip u kamenu u prirodnoj veličini), Zdenko Grgić (Sv. Franjo i sv. Anto, mozaik: 300 x 200 cm; Uskrsnuće, mozaik: 500 x 300 cm), Zlatko Keser (put križa, fresko: 200 x 170 cm), Đuro Seder (16 vitraila, 350 X 100 cm).

Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća nastavljena je obnova župne crkve izvana i iznutra. Po projektu arhitekta Petra Ruževića iz Zagreba izveden je 1987. godine novi razigrani i ljepši krov na crkvi s tornjićem iznad oltara. Po nacrtu istog arhitekta obnovljeno je svetište s kamenim oltarom, tabernakulom, ambonom i krstionicom.

Župna kuća je izgrađena 1875, te je kasnije na istom mjestu podignuta nova 1926. U vrijeme rata 1945. župna kuća je izgorjela. Sve do 1953. župnik je stanovao po privatnim kućama, dok nije adaptiran provizoran župni stan. 1962. godine izgrađena je nova župna kuća, obnovljena 1987. Koja je potpuno srušena 1992. godine. Godine 1978. U vjeronaučnu dvoranu adaptirana je gospodarska.

 Župa Svilaj je 1877. godine imao 1.411 vjernika; 1935. 2.754. vjernika; 1982. 2.900; 1991. 3.044. vjernika.

U sastavu župe Svilaj se nalazi podružna crkva u Vrbovcu (s korom i sakristijom obihvaća oko 200 m2, Projektbiro – Sl. Brod). Gradnja crkve u Vrbovcu je započeta u studenom 1984. godine i trajala je nekoliko godina.

            Prije Domovinskog rata župa je imala preko 3.000 vjernika s tim da je trećina radnosposobnih vjernika, uglavnom muškaraca, bilo na privremanom radu u inozemstvu (Njemačka, Švicarska i Austrija).

            Prije Domovinskog rata župa Svilaj je imala sljedeće objekte: Župnu crkvu (uređenu iznutra i izvana, sa 3 zvona), Župnu kuću (tek uređenu izvana), podružnu crkvu u Vrbovcu sa 1 zvonom, 2 gospodarske zgrade, 3 grobaljske kapelice sa manjim zvonima.

 

Kršteni u župi: 1992. = 23 ; 1991. = 46 ; 1990. = 64 ; 1989. = 54 ;

1988. = 56 ; 1987. = 60 ; 1986. = 47 ;

Vjenčani u župi: 1992. = 6 ; 1991. = 23 ; 1990. = 22 ; 1989. = 26 ;

1988. = 34 ; 1987. = 36 ; 1986. = 26.

Umrli u župi: 1992. = 50 ; 1991. = 22 ; 1990. = 27 ; 1989. = 28 ;

1988. = 26; 1987. = 27; 1986. = 24.

 svilaj2

Sredinom srpnja 1992. nakon okupacije općine Odžak od srbočetnika cijela je župa Svilaj otišla u izbjeglišto preko Save, najveći dio skelskim prelazom u Svilaju, a ostali preko mosta u Brodu. Najviše vjernika je našlo utočištvo na području Slavonije kod rodbine i prijatelja, a veliki dio je otišao svojima koji su radili u inozemstvu: u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji; najmanje ih je bilo u kolektivnim izbjegličkim centrima. Oni koji su bili bogatiji kupovali su slobodne i trošne kuće, te ih obnavljali i u njima boravili. Nakon rata mnogi su i ostali u tim kućama, u koje su dosta uložili, a poslije ih nisu uspjeli prodati.

U vrijeme Domovinskog rata poginulo je 26 župljana župe Svilaj (9 vojnika i 17 civila). Poginuli civili su oni koji su ostali na području župe u vrijeme okupacije, većina ih još uvijek nije pronađena niti identificirana, a po svoj prilici da su svi okrutno ubijeni.

Tijekom Domovinskog rata svi župni objekti su uništeni i sva imovina je upropaštena. Župa Svilaj je, prema istraživanju komisije Vrhbosanske nadbiskupije, imala najveću ratnu štetu na području općine Odžak. Ratna šteta je iznosila preko 2,200.000 DM. Župna crkva je, prema svjedočanstvu očevidaca i objavi radio Beograda, 16.7. u 18.s. eksplozivom do temelja srušena. Od jake detonacije uništena je župna kuća, gospodarski objekti i sve okolne obiteljske kuće. Podružna crkva u Vrbovcu nije do temelja srušena, ali je devastirana i zapaljena, ostala je bez krova i sve imovine, sa izgorjelim zidovima. Slično su prošle i 3 grobaljske kapelice. Sedam postojećih zvona ( na crkvama i u grobljima) je nestalo. Sva su groblja devastirana i vredniji spomenici otuđeni. Sve su matične knjige spašene, ali arhiv je uništen jer je bio u takvom stanju da se nije moga dislocirati.

Župnik župe Svilaj je među posljednima napustio župu 11. srpnja 1992. godine u večernjim sati posljednjom skelom koja je vozila preko Save. Nekoliko je dana proveo kod župnika u Sl. Svilaju. Nakon avionskog raketiranja Sl. Svilaja i nakon povlačenja mjesnog župnika u Dragotin, te zbog stalnog granatiranja okolice crkve u Sl. Svilaju, župnik je udomljen u župnoj kući u župi Donji Andrijevci gdje je ostao do 25. 11. 1992. kada se zbog neuvjetnog stanovanja preselio u franjevački samostan u Našice, gdje je ostao do kraja rata i povratka u župu 1996. Tijekom izbjeglištva župnik je bio u stalnim kontaktima sa rasutim vjernicima, koliko je mogao izdavao je potrebne dokumente, obilazio i posjećivao župljane po raznim mjestima i u raznim prilikama (krštavao, vjenčavao, vodio sprovode, pomagao mjesnim župnicima, propovijedao, dijelio caritasovu pomoć i sl.) Dozvolu i dekret za pastoralni i svećenički rad župnik je dobio od Đakovačke biskupije i u dogovoru sa mjesnim župnicima pomagao svojim župljenima, ali i svim izbjeglim iz BiH, koliko je u tom trenutku bilo moguće.

U vrijeme Domovinskog rata župnik Svilaja je obišao veliki dio svojih izbjeglih župljana diljem Hrvatske, a u vrijeme obnove i povratka mnoge katoličke misije u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Međutim, nažalost, sami se župljeni nigdje nisu organizirali kao samostalni klub ili udruga, te tako nisu uspjeli organizirano ni sebi ni župi pomoći u povratku i obnovi. Pojedinci iz Australije su se samoincijativno organizirali i poslali svoju jednokratnu pomoć za izdradnju župne crkve.

Danas se svaki dan slavi sveta Misa u župnoj crkvi. Nedjeljom i blagdanima u župnoj crkvi su mise u 8,00 i 11,00 sati, a u podružnoj crkvi u Vrbovcu misa je u 9,30. Vjernika svakodnevno bude 2-20, a nedjeljama i blagdanima oko 300, ovisno o vremenu.

 Župa nema nikakvu svoju publikaciju. Ima svoj prostor na internet stranici www.svilaj.net.

U župi i u podružnoj crkvi u Vrbovcu postoje neformalne molitvene skupine koje prije svake mise, a posebno za svibanjske i listopadske pobožnost mole krunicu, litanije i druge prigodne molitve. Svake se Mlade nedjelje obavlja Blagoslov sa Presvetim i klanjanje u župnoj crkvi pod pučkom misom u 11,00 sati. U Donjem Svilaju postoji udruga žena koja od vremena do vremena pomaže u organizaciji liturgijskih i drugih događanja u župi.

Župa Svilaj je povratnička župa koja još uvijek liječi i obnavlja svoje ratne rane. Pri povratku u župu iz ozbjeglištva ni jedna kuća nije imala cijeloviti krov. Sve je trebalo iz temelja očistiti i obnoviti. Pet punih godina liturgijski su se sastanci održavali u adaptiranom seoskom domu, a godinu dana župnik je stanovao i imao kancelariju u kontejneru, 2 godine bez električne energije, bez vode i ostalog što je potrebno za normalno funkcioniranje života. Očekivali smo veću podršku u povratku i obnovi od svih i civilnih i crkvenih vlasti. Međutim sva pomoć, pa i od Crkve, je više bila simbolična i u postoku nije iznosila ni 10 % od uloženog. Sve što je uloženo doprinos je župljana i prijatelja, posebo onih koji rade u inozemstvu. I sve što danas obnavljamo zasluga je tih ljudi.

Povratak u župu Svilaj prema blagoslovu kuća je tekao ovako: 1996. = 200 obitelji sa 457 članova; 1997. = 335 obitelji sa 1.108 članova; 1998. = 420 obitelji sa 1.409 članova; 1999.= 451 obitelj sa 1.548 članova; 2000. = 506 sa 1.637 članova. Od ovog broja više od trećine su župljani koji rade u inozemstvu i tamo imaju svoju kuću ili stan, te povremeno uz prigodne blagdane dolaze u župu. Sada u župi stalno živi nešto više od 1.000 vjernika, dok ih 600-800 dolazi povremeno (imaju obnovljenu kuću u župi i preko Save ili u zemljama inozemnog rada). Povremenih župljana bilo bi i više da im je pomognuto da obnove svoje obiteljske kuće. Sve što je obnovljeno u župi (preko 90 %) je obnovljeno vlastitim sredstvima, a mali dio (oko 10%) je obnovljeno iz dobivenih donacija. Donacije su dobili politički podobni i oni koji su radili u općinskim, vojnim ili županijskim službama. Doniran je uglavnom slab i nekvalitetan građevinski materijal, pa ga neki i  nisu htjeli tražiti i obilaziti korumpirane službenike donatora, moleći ih za pomoć. Dok je bilo donacija, bilo je i velikih nesporazuma, mržnje, nervoze i nemira. Kada su nestale (a brzo su nestale) donacije, vratio se kakav takav mir među župljane i tek se onda nešto moglo početi ozbiljno raditi .

 

Poslije rata župa Svilaj ima krštenih:

1994. = 2 + 11 u HKM; 1995.= 4 + 16 u HKM; 1996. = 5 + 13 u HKM;

1997. = 14 + 11 u HKM; 1998. = 10 + 2 u HKM; 1999. = 17 + 3 u HKM;

2000 = 21 + 1 u HKM; 2001 = 18 + 5 u HKM; 2002 = 21 + 1 u HKM;

2003 = 18 + 1 u HKM; 2004 = 16 + 1 u HKM; 2005 = 17 ;

2006 = 13 + 1 u HKM;  2007 = 13; 2008 = 12; 2009 = 19 + 1 u HKM;

2010 = 11; 2011 = 9 + 1 u HKM ; 2012 = 6.

 

Poslije rata župa Svilaj ima umrlih:

1994. = 13;1995. = 14; 1996. = 26; 1997. = 31; 1998. = 29; 1999. = 27;

2000. = 29; 2001. = 28; 2002. = 24; 2003. = 30; 2004. = 35;

2005. = 25; 2006. = 25; 2007. = 29; 2008. = 28; 2009. = 29; 2010. = 14;

2011. = 33; 2012. = 21.

 

Poslije rata župa Svilaj ima vjenčanih bračnih parova:

1996. =  5; 1997. = 8; 1997. = 5; 1999. =  5; 2000. = 14; 2001. = 11;

2002. = 12; 2003. = 7; 2004. = 9; 2005. =  8; 2006. = 10; 2007. = 5;

2008. = 6; 2009. = 3; 2010. = 5; 2011. = 3; 2012. = 5.

 

Poslije rata župa Svilaj ima krizmanika:

1998. = 18; 2000. = 29;  2002. = 37; 2003. = 2; 2004. = 28;  2006. = 19;

2008. = 25; 2010. = 25; 2012. = 23.

 

Dobna struktura župljana župe Svilaj koji stalno borave na teritoriju župe je:

20% su djeca i mladi; 20-25 % su od 20-40 godina; 30 % su od 40-60 godina i 25-30 % su stariji od 60 godina. Veliki je dio umirovljenika, uglavnom s mirovinama zarađenim u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Budući da su župljani starije dobi, sve je više zapuštenih i neobrađenih posjeda, te sve manje stoke čim su se prije rata većinom bavili. Nezaposlenost je velika i to je glavni razlog iseljavanja. Mladi odlaza vani tražeći posao, te kada ga pronađu , odmah sa sobom vode cijelu obitelj. Ono što je zaposleno uglavnom je posao našlo u društvenim strukturama općine i manje Županije.

Najveći je problem zdravstvena zaštita starih i nemoćnih. Većina se liječe u Hrvatskoj, a hitni slučajevi u općinskoj i županijskoj bolnici. Zbog udaljenosti i proceduralnih problema i hitnosti medicinske pomoći, mnogi teško ili prekasno dolaze  do zdravstvenih centara, pa je smrtnost velika.

Župa Svilaj dijeli gospodarske posljedice recesije globalnog svijeta. Ulaže se i troši onoliko koliko se ima. Živi se kako se može, a ne kako bi se željelo. Nešto se donacija dobilo za izgradnju župnih objekata neposredno poslije rata. U posljednje vrijeme skoro da nema nikakvih donacija. Do sada je župa od svih institucija (civilnih i crkvenih) dobila oko 10 % vrijednosti uloženih sredstava u obnovu. Od biskupije je dobila na početku obnove dvije donacije: manju za život, a nešto veću za temelje župne crkve. To su bila sredstva u kojima je Biskupija bila samo posrednik, a ne donator.

U 1996. godini adaptirana je dvorišna zgrada u privremenu župnu kuću, u kojoj se i danas živi. 15. 07. 1977. godine je obnovljen kameni zavjetni kip Frane Kršinića, pronađen u ruševimana župne crkve. Obnovu je uradio akademik Vinko Fabris u Zagrebu.

 Koncem 1997. i početkom 1998. obnovljena je iznutra i izvana podružna Crkva u Vrbovcu i blagoslovljena je na svoj patron Sv. Ane 26. 07. 1998. U crkvi su iste godine postavljene postaje križnog puta izrađeni od terakote, rad akademskog kipara Josipa Marinovića iz Zagreba, te zavjetna slika Sv. Ane, rad akademskog slikara Franje Malnara iz Orahovice. U rujnu 2012. urađen je razglasni sustav u crkvi i na novoizgrađenoj grobaljskoj mrtvačnici i kapeli.

Polovicom srpnja 1998. počeli su radovi na temeljima nove župne crkve u Svilaju, koji su dovršeni do patrona župe Imena Marijina, kada je temelje blagoslovi kardinal Vinko Puljić. Od 1998-2000. godine trajali su zidarski i drugi radovi do pokrivanja župne crkve i gradnje tornja. Početkom srpnja 2000. godine su podignuta i elektrificirana dva zvona na toranj crkve (700 i 900 kg). Iste godine u korizmi, nakon pet godina, liturgijski sastanci su premješteni iz seoskog doma u tek pokrivenu crkvu bez vanjske stolarije. U travnju 2001. „Elektroaukistika“ iz Zagreba je ozvučila crkvu. Sredinom kolovoza 2009. postavljen je masivni kameni oltar, urađen tabernakul i ambon. U kolovozu 2010. unešene su 24 klupe (kombinacija kamen i drvo). U lipnju 2012. godine Vlatko Blažanović je u prezbiteriju crkve izradio sliku (fresku) Imena Marijina. Pri kraju 2012. godine stavljen je strop u župnoj crkvi (izolacija, ventilacija, vodotporni regips i sep fasada) sa krečenjem cijele crkve. U bočnim lađama crkve postavljeno je 80 stolica sa klecalima.

U lipnju 2003. godine započeti su radovi na temeljima i podrumu nove župne kuće koji su završeni 20. srpnja iste godine. Nastavak građevinskih radova započeo je neposredno pred samu zimu 2006. godine, a kuća je pokrivena neposredno pred Uskrs 2007. godine. 2012. godine stavljena je vanjska stolarija, uređen podrum, stavljen prozirni krov (leksan) između crkve i kuće, pokriven kvadrat i urađena kompletna  struja na grubo.

Sredinom srpnja 2003. godine izrađen je u bronci kip sv. Ante, rad akademskog kipara iz Zagreba Josipa Marinovića u prirodnoj veličini (visok 170 cm).

Godine 2009. u Novom Gradu je napravljena mini kapelica posvećena Sv. Klari Asiškoj povodom 800 godina proslave Franjevaštva, na zemljištu koje je kupio Dragan Lekić.

Na građevinskom planu ovu župu u budućnosti očekuju sljedeći građevinski podhvati: uređenje župne kuće iznutra i izvana, uređenje župne crkve izvana, uređenje okoliša i crkvenog dvorišta, nastavak digitalizacije i restauracije matičnih knjiga. Na duhovno-pastoralnom planu treba raditi na osnivanju pjevačkog zbora, osnivanju Frame, radu sa ministrantima i mladima, te vraćanju poljuljanih povjerenja i liječenja još nezaliječenih ratnih rana.

Prema statističkim podacima poslije Domovinskog rata broj vjernika župe Svilaj se smanjuje i budućnost je u tom smislu neizvjesna. Međutim, ova župa ima izvjesnu perspektivu u smislu početka izgradnje mosta i autoputa na Koridoru 5 koji se treba graditi na području ove župe. Time će se olakšati pristup i omogućiti brža komunikacija iseljenih župljana, te će biti više radnih mjesta za domaće ljude. Mnogi radnici koji su otišli na tzv. „privremeni rad u inozemstvo“ dolaze u mirovinu, pa će lakše preživjeti u rodnom mjestu nego tamo gdje su radili, jer su ovdje životni troškovi manji i ljepše je živjeti na rodnoj grudi.

 

U Svilaju, 16. listopada 2013.

 

Fra Petar Andrijanić, župnik