Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. ožujka 2017.

 

HVALA ZA TOPLU PEĆ

7. studenoga 2013.
Uz 27. obljetnicu smrti prvog garevačkog župnika poreč. Mije THONA

U Sarajevu je 11. studenog (1986.) sahranjen svećenik MIJO THON, ispraćen od vjernika župe Garevac, biskupijskih i franjevačkih svećenika te brojnih redovnica različitih družba. Umro je u 75. godini života i 51. godini svećenižtva. Gimnaziju je počeo u rodnoj Bijeljini a završio u Travniku kao sjemeništarac sarajevske nadbiskupije. Nakon ređenja i završetka teološkog studija, godine 1936. imenovan je župnikom u Čemernom pokraj Sarajeva gdje je sagradio župski stan. Zatim je nekoliko godina služio župe Radunice, Bijeljina i Solakova Kula. Od 1950. do 1957. bio je u Bijelom Brdu kod Dervente odakle je 1958. premješten u Modriču. Većina vjernika te župe živi u okolnim selima pa su upravo ovi daleki zapamtili župnika Miju po susretljivosti prema njima. Vjernik župe Garevac Pavo Marić oprostio se od njega na groblju u Sarajevu i tom zgodom između ostalog rekao: „S nama si rano ranio. S nama si kasnio. Hvala ti za tvoju strpljivost. Nikada te nismo vidjeli smrtknuta ni ljuta. Imao si vremena i riječi za malo dijete i za starca i za staricu. Hvala ti za onu toplu peć koja nas je čekala u Modriči kada smo dolazili namisu prozebli i pokisli.“

Thon_MijoIz Modriče je kao župnik vodio gradnju župskog stana i župske crkve u Garevcu. Župljani se sjećaju da je uz puno poniženja obilazio vlastite vjernike na radu u inozemstvu i dobrotvorne ustanove tražeći materijanu pomoć da radovi ne bi stali. I danas ga se sjećaju, istaknuo je na oproštaju P. Marić, kako sa zavijenom nogom šepa između majstora i radnika, uvijek spreman našaliti se, a uvečer bi sjedao u ispovjedaonicu dadadne priliku za sakramentalno pomirenje s Bogom onima koji to žele i trebaju. Kad se godine 1975. Garevac osamostalio u posebnu župu, Mijo Thon postavljen je za prvog župnika. Iscrpljen radom i šećernom bolešću, zatražio je godine 1978. umirovljenje. Na nekoliko mjeseci bio je smješten u svećeničkom domu pri nadbiskupskoj bogosloviji u Sarajevu, ali je i dalje želio biti svećenički koristan. Prijavio se u Njemačkoj na rad u maloj župi, što su odgovorni sa zahvalnošćiu prihvatili. Mijo Thon posvećivao je kao svećenik posebnu brigu kandidatima za duhovna zvanja. Na groblju je zenički župnik Josip Konopka istaknuo kako je kao pokojnikov susjed u Bijeljini upravo na poticaj Mije Thona počeo razmišljati o svećeničkom zvanju. U sjemenišnoj crkvi svetog Ćirila i Metoda u Sarajevu na ukopnoj misi istaknuo je svećenik Anto Burić, da je pokojnik svojim primjerom i pažnjom ulijevao onima, koji su se odlučili za duhovno zvanje, volju da ustraju i budu ponosni na svoje zvanje. Spomenuo je da se jedna od redovnica, koju je on poslao u samostan, sada nalazi u misijama u Africi.

Prošlog ljeta mogao je u relativno dobrom zdravlju proslaviti pedesetu obljetnicu svoga svećeništva u župama koje je posluživao. Tom zgodom na prijedlog sarajevskog nadbiskupa podijelila mu je Sveta Stolica počasni naslov „monsinjora“. Kad je prilikom obilaska svećeničke grobnice na sarajevskom groblju Bare vidio da je uz tu grobnicu postavljen Gospin kip, koji je prije bio na koševskom groblju, izrazio je želju da i on bude ukopan u tu grobnicu. Njegova domaćica Ruža Topić, koja ga je godinama vjerno pratila i služila u bolesti, kazala je to vjernicima župe u kojoj je umro 7. studenog. Oni su spremno izvršili posljednju želju svog župnika i dali njegovo tijelo avionom prevesti u Sarajevo. Iako mu je obitelj porijeklom iz Austrije (jedan mu brat još uvijek živi u blizini Graza a i majka mu je tamo umrla), Bosnu je iskreno volio i župljani su ga s ponosom zvali „naš Mijo“.

Mato Zovkić

Objavljeno u Svjetlu riječi prosinca 1986.