Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. ožujka 2017.

 

Demanti i pojašnjenja župnika Filipa Brajinovića

9. prosinca 2013.
Na portalu "Garevac.net" velečasni Ivan Ravlić, župnik iz Posavske Mahale, objavio je članak "Župa Posavska Mahala danas" u kojem iznosi nekoliko neistina koje ovom prigodom želim demantitari - pojasniti.

 

Na portalu „Garevac.net“ velečasni Ivan Ravlić, župnik iz Posavske Mahale, objavio je članak „Župa Posavska Mahala danas“ u kojem iznosi nekoliko neistina koje ovom prigodom želim demantitari – pojasniti.

Kao prvo: Osnivanje župe Posavska Mahala. Velečasni Nikola Pranjić, župnik u Odžaku, uvidio je potrebu osnivanja nove župe u Posavskoj Mahali, što je za svaku pohvalu. Kod osnivanja nove župe uvijek se određuje teritorij koji će pripasti novoj župi i točno se označavaju granice tog teritorija. U ovom slučaju osim sela Posavska Mahala koje će biti buduće sjedište nove župe, zbog udaljenosti i komunikacija, normalno je bilo bilo da novoj župi pripadne i dio sela Prnjavor koje je pripadalo župi Odžak, te Brezik, dio Novog Grada i Potočanski Lipik, koji su do tada pripadali župi Potočani. U vezi s tim u Potočanima je održana sjednica na kojoj je bio prisutan dekan, predstavnik Nadbiskupskog Ordinarijata Vrhbosanskog iz Sarajeva te susjedni svećenici dekanata. Velečasni Nikola Pranjić, odžački župnik, nije želio raspravljati o granicama nove župe pa stoga nije ni došao na sastanak. Razlog je bio što se nije želio zamjeriti ocima franjevcima od čije župe je dio teritorija trebao pripasti noovosnovanoj župi Posavska Mahala. Što se tiče podjele sela Panjavor velečasni Nikola Pranjić je osobno predložio da se selo razgraniči putem koji vodi prema Potočanima tako da lijeva strana pripadne Odžaku a desna novoj župi Posavska Mahala. Oci franjevci su na tom sastanku prihvatili da se zaseok Brezik pripoji novoj župi dok o ostalim selima nisu želejli uoće raspravljati. Rezultat ovog sastanka je da je Nadbiskupski Ordinarijat prihvatio predložene granice nove župe. Stoga nije pošteno i nije istina ono što stoji u spomenutom članku da je „Manjkavosti ovoga dekreta o osnutku župe su u tome: ništa se župnik vlč. Nikola Pranjić nije ni pitao ni konzultirao o cijepanju i dijeljenu  župe i naselje Prnjavor… » Optuživati Ordinarijat za samovoljno određivanje granica u najmanju ruku nije korektono a sa strane velečasnog Nikole je licemjerno. Ovo licemjerje se očituje i u tome što velečasni Nikola jedno govori pred ocima franjevcima a drugo pred vjernicima iz spomentih sela.

Drugo – gradnja crkve. U objavljeno članku velečasni Ivan Ravlić kaže: „gradnju (crkve) financiraju jednim dijelom mještani ovog naselja, jedan dio župa Odžak milodarima i milostinjama od župnog patrona Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja i Velike Gospe, kad se okupi mnoštvo vjernika. Ipak najveći dio novčanih sredstava, svoga vlastitog novca, uložio je sam župnik vlč. Nikola. On je svog novca uložio oko 41.900 DM. Prigodom primopredaje župe novom župniku, svjestan da mu ne mogu i neće taj dug vratiti, on ga je njima oprostio. Župnik je uložio taj novac, nadajući se da će još ostati na župi. Čak se nadao da će poslije Odžaka dobiti tu župu, ali je iznenada premješten protiv svoje volje, po želji Ordinarija.“

Poznato je da je velečasni Nikola Pranjić često na misama govorio: „Nikome nismo ništa dužni. Koliko imamo toliko i gradimo.“ S oltara izjava: „nismo nikome ništa dužni“ a okolo priča da je u gradnju uložio svojih 41.900 DM. Ovom prigodom želim naglasiti da velečasni Nikola Pranjić, ne znam zbog čega, župu nije želio predati meni u prisutnosti dekana nego samo dekenu. Stoga nije točna ona tvrdnja velečasnog Ivana Ravlića: „Prigodom primopredaje župe novom župniku, svjestan da mu ne mogu i neće taj dug vratiti, on ga je njima oprostio.“ Župa uopće nije predata novom župniku – meni, nego dekanu. U dopisu Nadbiskupskom Ordinarijatu između ostalog velečasni Nikola Pranjić piše: „U Posavskoj Mahali sve je gotovo, od asvalta do misala i molim Vas osnujte župu i pošaljite župnika.“ Ni jedne riječi nema o tome da mu župa duguje toliki iznos. Čudno – nevjerojatno. Osim toga u objavljenom članku velečasnog Ravlića stoji. „...Čak se nadao da će poslije Odžaka dobiti tu župu, ali je iznenada premješten protiv svoje volje, po želji Ordinarija.“ U spomenutom dopisu poslanom Nadbiskupskom Ordinarijatu velečasni Nikola Pranjić uopće ne spominje da bi želio ići u Posavsku Mahalu, nego kaže „...pošaljite župnika.“ Normalno. Tko bi napustio grad i otišao na selo.

Što se tiče moga dolska za prvog župnika u Posavsku Mahalu stvar stoji ovako: Za prvog župnika bio je predviđen velečasni Marinko Grubišić. Ja sam bio predviđen za župnika u Globarice. Velečasni Marinko, iz meni nepoznatih razloga nije došao u Posavsku Mahalu nego je dekretiran u Globarice, a ja sam dekretiran u u Posavskou Mahalu.

Velečasni Nikola Pranjić se tada ponašao kao da je Posavska Mahala njegova i da on treba odlučiti tko će tamo doći pa je izjavljivao da „u Posavsku Mahalu može doći bilo tko osim netko iz grebene familije Brajinović.“

Nije mi poznato koje je izvore koristio velečasni Ivan Ravlić pišući članak „Župa Posavska Mahala danas“ ali mogu reći da je napisan vrlo jednostrano. Zato sam osjetio potrebu da iznesem mišljenje i druge strane.

Vlč. Filip Brajinović