Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. rujna 2017.

 

5. vazmena nedjelja (A)

14. svibnja 2017.
Ja sam put i istina i zivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, bih vam rekao: 'idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put."

Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" Odgovori mu Isus: "Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječ koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu" (Iv 14,1-12).

_________

 

Na Posljednjoj večeri je bilo svečano. Isus je bio razgovorljiv, kao rijetko kada. Apostoli su ga slušali otvorenih ustiju. Kad im je tumačio svoje odnose prema Ocu, Fillip se ohrabrio i prekinuo ga. Iz dubine duše izašla mu je molba: Gospodine, pokaži nam Oca.

Molba, koja nije samo Filipova. Prije njega i poslije njega tu je molbu osjećalo toliko ljudskih srdaca i izgovaralo ju je toliko ustiju.

U pomalo grubim oblicima još je i dan-danas mnogo puta čujemo među jednostavnim ljudima, kada u raspravama o vjeri netko samosvjesno i pobjedonosno odsiječe: Ja vjerujem samo u ono što vidim. Pokaži mi Boga, pa ću ga priznati.

U nezdravom pobožnom obliku javlja se tamo, gdje bi vjernici na svaki način hjeli vidjeti čudo, ili barem one koji su vidjeli čudo, ili barem mjjesto, gdje se to čudo događalo, ili bilo što, samo da bude čudesno. Ne žali ni vremena, ni novca. Spremni su u neku ruku zanemariti čak obiteljske dužnosti, a pred uputama Crkve zatvoriti uši…

Isus ima drugačije mišljenje. Oca vidi, tko mene vidi, kratko odgovara Filipu. I nama.

A gdje vidimo Isusa? U Evanđelju. Od prvih kršćanskih vremena do danas vjernici su ga u njemu tražili i našli. Sveci, mučenici, crkveni učitelji, svi koji su o Bogu nešto lijepo govorili ili za nj na bilo koji način svjedočili, crpili su to iz Evanđelja. Crkva je doživljavala velika razdoblja onda, kada je rasla iz Evanđelja. Teška vremena za Crkvu nastupala su onda, kada su se ljudi zadovoljavali s nadomjestkom za Evanđelje. Toliko će Crkva u sebi biti zdrava i toliko će zdravlja donašati čovječanstvu, koliko će biti vjerna Evanđelju.

Ne znamo, da li je Filip s Isusovim razgovorom bio zadovoljan. Kako bilo, da bilo, prihvatio ga je, pokušao ga rzumjeti i ravnati se po njemu.

Možda ni mi s Isusovim odgovorom nismo zadovoljni. Ako ćemo zahtijevati nešto drugačiji odgovor, moglo bi nam se dogoditi, da ostanemo bez ikakva odgovora. – Amen.