Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. lipnja 2017.

 

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

28. prosinca 2014.
"Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Čitanje sveto Evanđelja po Luki

Kad se, po Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu (Lk 2,22-40).

______________

 

U ozračju božićnih blagdana, kada se najčešće okupljaju članovi naših obitelji, Crkva danas slavi blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Čini se da nije pretjerano reći da obitelj danas proživljava najtežu krizu otkako postoji. Takvoj slici, pa i krizi obitelji znatno doprinose mediji iznoseći uglavnom negativne primjere, pa se dobije dojam da tu ničega dobroga i vrijednoga više i nema. Kad bi netko počeo uništavati ptičja gnijezda i staništa, odmah bi se digli ekološki svjesni, “zeleni”, i uzbunili javnost protiv takvog nečovječnog postupka. S pravom. Gnijezdo je izvor života, svetinja. Slikovito gnijezdom zovemo i obitelj, topli dom, tamo gdje smo “kod kuće” - obiteljsko gnijezdo. A kad se ono, osobito u medijima, razara, nema pobune, čak su i kršćani veoma tihi, kao da upravo tako mora biti.

Danas su se mnogi okrenuli – možda nije preteška riječ ni: urotili – protiv obitelji, i u medijima ali sve više i u zakonodavstvu. Nenaravne pa i protuprirodne veze proglašavaju se brakom, čak traže da homoseksualci imaju pravo posvajati djecu. Kao, to je njihovo ljudsko pravo. A nitko ne postavlja pitanje gdje su ljudska prava djece koja ne mogu birati svojih posvojitelja, a kad bi mogla, bi li prihvatila da budu posvojena od takvih “parova”? U prirodi i obitelji su oduvijek par bili muško i žensko, a dva muška su par samo u jarmu. Po Božjoj je zamisli: “Muško i žensko stvori ih”, i to ne može promijeniti nikakvo ljudsko zakonodavstvo. Nitko ne mora prihvatiti učenje Biblije; svatko ima pravo živjeti kako odgovara njegovu uvjerenju i vjernik će poštivati i ljude koji imaju drugačiji stav, ali će i tražiti da nama vjernicima nitko javno ne nameće stavove koje nikada ne možemo i ne ćemo prihvatiti.

Osim toga, još uvijek su kod nas na snazi veoma liberalni zakoni iz vremena komunističke vlasti koji jako lako dopuštaju pobačaj.

Još jedan problem ne smijemo previdjeti, koji teško ugrožava obitelj u našem narodu, pa i među katoličkim vjernicima: sve veći broj mladih koji ne žele braka i obitelji. Pune su nam župe “starih momaka”, a sela izumiru. Iako valja uvažavati i ekonomske razloge, to ne može biti opravdanje za takav negativan stav prema životu. Oni pak koji su u braku, dugo ne će djece ili samo jedno ili dvoje, jer djeci pod svaku cijenu žele osigurati i dati sve. Pa se dogodi da sve i dadnu, osim onoga najvažnijega. Potresno lijepo je to izrazio onaj dječak kojega su roditelji pod božićnim drvcem običavali obasipati svim mogućim darovima, kad su ga upitali što bi najradije dobio za ovaj Božić: „Ja bih najviše volio dobiti bracu, da se imam s kime igrati“. Možda ne bi bilo zgorega upamtiti izjavu ovoga djeteta.

Od ovih ozbiljnih pa i teških misli kršćanin ne može pobjeći ni u ovo radosno i raspjevano božićno vrijeme. Nakon blagdana života, rođenja Bogočovjeka Isusa Krista, slavimo Svetu Obitelj, obitelj koja ni malo nije bila pošteđena od poteškoća, dapače imala ih je i većih nego bilo koja naša prosječna obitelj. A Bog je htio doći k nama u jednoj skromnoj, ali vjernoj obitelji. Izabrao je Mariju za majku svome Sinu i zatražio po anđelu njezin pristanak. Izabrao je Josipa, svoga vjernog slugu, za zaštitnika i hranitelja Isusu i Mariji. Oni su se spremno stavili na raspolaganje Bogu. Zar to nije dovoljno jaka poruka i nama? Kršćanin je za obitelj, jer je za život. Darovatelj života je Bog, a uništava ga Božji protivnik. Đavao je otac laži i ubojica, kaže nadahnuta riječ Božja. Tragična je povezanost nepoštivanja života i nepoštivanja obitelji. Zvono na uzbunu svakom misaonom čovjeku, a vjerniku posebno, mora biti sve češća pojava ubojstava i samoubojstava i među maloljetnicima, čak i među djecom.

Strašna je to posljedica poremećaja vrjednota. Na to ne smijemo ostati gluhi ni slijepi.

Tražeći rješenje vratiti nam se Božjoj riječi upućenoj nam po prorocima, apostolima i konačno po Njegovu Sinu koja ne zastarijeva. Poslušajmo apostola Pavla o poštivanju koje treba vladati između roditelja i djece. Ne bi tu smjelo biti sile roditeljske nadmoći: „Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!“ (Kol 3,21), niti osornosti, a kamoli nasilja muža prema ženi, niti neposlušnosti djece prema roditeljima nego u svemu međusobna ljubav. Poslušajmo i mudrog Siraha koji nas podsjeća da ne zaboravimo i ne zanemarimo ostarjelih roditelja, nego da ih s ljubavlju pohađamo i pomažemo, i blagoslov Božji bit će s nama.

Kad je Isus odlučio otkupiti svijet, počeo je posvećujući jednu ljudsku obitelj. Obnova današnjeg svijeta uspjet će samo onda ako obitelj i nama opet bude nešto veliko i sveto. Neka nam Sveta obitelj bude u tome uvijek zagovornik i primjer. – Amen.