Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. prosinca 2017.

 

Župa Derventa - Sv. Juraj mučenik

22. lipnja 2008.
..................

Derventa je grad u središnjem dijelu Bosanske Posavine (sjeverna Bosna), na desnoj obali rijeke Ukrine, uz cestu Slavonski Brod - Bosanski Brod - Doboj. Iz Dervente također vodi put prema Banjoj Luci.

Varoš je nastala još u 16. st. i od prve polovine 17. st. ondje je bilo središte kadiluka. Prije 1716. godine sagrađen je grad, koji je te godine zauzela austrijska vojska, a potom ga srušila. Odmah po njezinu povlačenju grad je obnovljen i do kraja stoljeća više je puta obnavljan i dograđivan (1750., 1771. i 1778.). Od 1770.-ih do 1835. ondje je bilo sjedište kapetana Vrandučke kapetanije. Prema popisu iz 1838. grad se naziva Velika Derventa. Grad 1878. dobiva poštu, zatim osnovnu školu i učiteljsku mušku školu, koja djeluje od 1915. do 1926. godine. U Derventi je od 1879. do 1886. bilo sjedište Bosanskih željeznica. Početkom rata u BiH 1992. godine grad osvajaju srpske snage i protjeruju hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, a u obližnjem Plehanu razaraju franjevački samostan.

U Kuljenovcima je postojala srednjovjekovna crkva s polukružnom apsidom, u kojoj se nalazila grobna komora s nad-svodnim stropom. U Derventi su pronađeni dijelovi temelja srednjovjekovne crkve, a podno crkvišta pronađen je novčić kralja Sigismunda iz 15. stoljeća. Na mjestu zvanom Crkvište u Živinicama bio je kameni spomenik dimenzija 130 x 40 x 16 cm pisan bosančicom. Narod je to mjesto nazivao "Ćelara", u značenju crkvica. Na području Markovac nalazila se srednjovjekovna crkva veličine 12 m x 8 m i apsida promjera četiri metra. Do 1941. godine tu su bili stari zidovi visoki i do 80 cm. Srušeni su kad je građena nova kapela.

Prema turskom popisu iz 1604. godine u nahiji Dobor pored ostalih sela spominju se i: Lupljanica (48 kuca), Detlak (29 kuća), Velika Gornja Ukrina (naziv za selo iz kojega se 1570. razvila istoimena kasaba, čije je ime poslije promijenjeno u Derventu) i Dolnja Ukrina (32 kuće).

Od 48 kuća u selu Lupljanica njih 8 bile su muslimanske, a ostale kršćanske. Među tih osam muslimanskih kuća (baština) bile su i kuće Velije sina Ahmedova. u posjedu sina mu Hurrema, Meh-meda sina Hasanova, kuća Hasana Antolova, u posjedu sina mu Janka itd. Među kršćanskim kućama spominju se i kuće Miladina sina Martinova, Marka Stankova, Nikole Blaževa, Vojina sina Matijina, Petka sina Martinova, Tome Lukina, a kuća Martina, prišlaca bila je u posjedu Mehmeda sina Ferhadova itd.

Sve kuće u Deltaku bile su kršćanske, npr. kuća (baština) Petra Jurićeva, u posjedu sina mu Radoja, kuća Petra Radičina bila je vlastitom posjedu, kuća Nikole, sina Radulova, bila je u posjedu Martina Filipova, tu su još bile kuće Andrije sina Antolova, Brane sina Ivanova, Šimuna sina Radića itd.

Derventa_z.c.Gornja Ukrina imala je tada 173 muslimanske kuće (baštine) i 41 kršćansku. Među kršćanskim kućama spominju se one Nikole sina Radulova, Petra sina Ilijina, Tome Lukina, Ivana Petra, Milke Martinova, Lazara Vujice itd.

Doljnja Ukrina tada je imala 32 kuće, od čega je bilo 14 muslimanskih. Među kršćanskim kućama spominje se kuća Milete sina Vujanova, Vuka sina Nikolina, Ivana Dragojeva, Brane Ivkova, Matoša Antolova itd.

U izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Derventa pripada samostanu u Kraljevoj Sutjesci.

Fra Tomo lvković, skradinski biskup i administrator Bosne, izvješćuje o krizmanim osobama i vizitiranim mjestima u Bosni i Slavoniji između 1626. i 1630. godine. Između ostalih, biskup navodi i sljedeća mjesta: Miškovce (Miscoucii), sa 147 krizmanih osoba, i Derventu, u kojoj je u više navrata krizmao 1494 osobe.

U izvješću Svetoj Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji, biskup fra Jeronim Lučić navodi da je 6. listopada 1637. u Derventi, uz sudjelovanje sedam fratara, krizmao 127 osoba. Biskup navodi da župa nema crkvu, a da ima oltar pod krovom, tj. ograđen prostor sa stolicama. Fratri tu imaju konačište gdje stanuje kapelan ili župnik. Biskup, također, u Derventi spominje tvrđavu.

U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650.) poslanom Svetom zboru za promidžbu vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da je u župi Derventi 28. svibnja 1648. krizmao 1248 vjernika. U istom izvješću biskup navodi da grad Derventa ima 400 turskih i kršćanskih kuća te 3 džamije.

U izvješću iz 1675. godine (o kanonskom pohodu Bosni između 1672. i 1675. godine), dostavljenom Svetoj Stolici u Rim, biskup fra Nikola Olovčić-Ogramić navodi da je župa Derventa 2. prosinca 1672. godine imala 1200 vjernika, a da je krizmao 1015 vjernika te da župa ima župni stan i u njemu kapelicu.

Godine 1686. fra Mijo iz Velike (Plehan) izveo je u Prekosavlje 2300 katolika iz derventske župe.

Prema popisu biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. godine u župi Velika/ Modran153 između ostalih navode se i sljedeća mjesta: Derventa (grad), s 11 katoličkih kuća i 53 katolika, a od toga je bilo 29 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 24 djece (nepričešćenih), Lupljanica i Gradina, s 29 katoličkih kuća i 235 katolika, a od toga je bilo 135 odraslih osoba i 100 djece, te Vrhovi, Živinice i Zelenike, s ukupno 69 katoličkih kuća i 443 katolika, a od toga su bile 342 odrasle osobe i 101 dijete.

U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. godinu, a prema podacima iz 1855., u župi Plean između ostalih mjesta spominju se i Baščari (27 katoličkih obitelji i 199 katolika), Bišina (18, 127), Derventa (38, 148), Polje (21. 122) i Živinice (27, 1130). Prema istom Šematizmu, u župi Koratje nalazilo se i mjesto Kulinovci, s 5 katoličkih obitelji i 36 katolika.

Prema Šematizmu Bosne Srebrene za 1864. godinu u župi Plehan između ostalih mjesta nalazimo Baščare (29 katoličkih obitelji i 182 katolika), Bišinu (22, 180), Derventu (65, 258), Polje (18, 110) i Živinice (27, 184). Prema istom Šematizmu u župi Koralje spominje se i mjesto Kulinovci, s 8 katoličkih obitelji i 43 katolika.

Na prostorima današnje župe još 1623. godine postojala je župa koja je propala za vrijeme Bečkoga rata krajem 17. stoljeća. Današnja župa utemeljena je 1864. godine odvajanjem pojedinih naselja od župa Plehan i Korače. Prva župna crkva sv. Jurja mučenika, sagrađena 1882. godine, srušena je tijekom Drugoga svjetskog rata, a zatim obnovljena. Crkva sv. Jurja stradala je u potresu 1969. godine, a na njezinu mjestu izgrađena je (1973.-1977.) nova, suvremena crkva s velikim zvonikom.

U Derventu 1872. godine dolaze Sestre milosrdnice, koje ubrzo otvaraju osnovnu školu, a zatim žensku stručnu školu, koja je radila do 31. svibnja 1945. Sestre milosrdnice radile su i u mjesnoj bolnici od 1929. godine do posljednjeg rata. Po dolasku komunista na vlast, 1945. godine, sva imovina časnih sestara nacionalizirana je, ali su sestre uspjele zadržati kat kuće u čijem je prizemlju stanovao službenik ondašnje milicije sa svojom obitelji. Budući da je zgrada bila nacionalizirana, sestre su morale plaćati propisanu stanarinu.

Dana 11. prosinca 1967. stiglo je rješenje da kuca s dvorištem pripada sestrama. Godine 1969. na mjestu stare kuće sestre grade novu kuću, tj. samostan koji je srušen u ratu 1992. godine.

Osim samostana Sestara milosrdnica, u Derventi je bio i samostan sestara Kćeri Božje ljubavi, koji je također srušen u ratu 1992. godine. Inače, časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Derventu tijekom 1961. godine.

Tijekom rata 1992.-1995., tj. u drugoj polovini 1992. godine, srpski su ekstremisti župnu crkvu u Derventi minirali i srušili, a župnu kuću opljačkali i demolirali. Samostan časnih sestra opljačkali su i uništili, kao i kapelu u naselju Polje, a svi Hrvati katolici protjerani su. Obnova kripte srušene derventske crkve započela je 6. siječnja 2002. god.

Župi sv. Jurja mučenika u Derventi pripadaju sljedeća naselja: Agići, Baščari, Bišnja, Detlak, Derventa, Derventski Lug, Lug Donji i Gornji, Jasenci, Kalenderovci, Lupljanica, Miškovci, Polje i Živinice.

 

Župa Sv. Jurja mučenika

Trg Oslobođenja 20, p.p. 24

BiH 74400 DERVENTA

 


Župna internetska stranica