Sko鑙 na menu Sko鑙 na sadr綼j
Lijepa slika u zaglavlju

Dana筺ji datum:  18. prosinca 2017.

 

VJERNO SLU甀O U TVOJOJ CRKVI

7. studenoga 2015.
HOMILIJA NA UKOPNOJ MISI ZA MIJU THONA 11.11.1986.

U ukopnoj misi pridru緐jemo svoje pokojnike Kristu raspetom i uskrslom. Pri tome mislimo da Krist, dobri pastir milostivo primi na筫 pokojnike, o鑙规ene od ljudskih slabosti, u dru箃vo svojih svetih i izabranih, a nama koji za njima tugujemo udijeli utjehu vjere. Tako ukopna liturgija pribavlja pokojnima duhovnu korist a 緄vima sadr綼jnu utjehu u 鑑sovima rastanka.

Danas u ovu euharistijsku 緍tvu ugra饀jemo 緄votni put sve鎒nika koji se kroz pedeset godina sve鎒ni鑛og slu緀nja istro筰o za svoju kr规ansku bra鎢 i sestre, od 鑕ga kroz 42 godine u sarajevskoj nadbiskupiji i kroz posljednjih osam godina u Njema鑛oj.

Posvijestimo sebi malo eklezijalnu, crkvenu ulogu sve鎒nikova aktivnog slu緀nja i umiranja.

1)      On ju je u tvojoj Crkvi odana srca slavio

U zbornoj molitvi mise za pokojnog sve鎒nika glavni celebrant obra鎍 se Bogu u ime o綼lo规ene i sabrane zajednice: „Gospodine, usli筰 na筫 smjerne molitve za slugu svoga sve鎒nika Miju. On se istro筰o slu緀鎖 tvome imenu. Daj da se zauvijek raduje u dru箃vu tvojih svetaca.“ Bez obzira da li umre sa pedeset ili svega nekoliko godina sve鎒ni鑛og sta綼, on prelazi iz ovog 緄vota istro筫n u slu綽i Bogu i kr规anskoj zajednici. Ne sklapa vlastitog braka i odri鑕 se vlastite obitelji da bi u鑦r规ivao brakove i obitelji drugih. Primjerom osobne vjere, zatim rije鑚u Bo緅om i sakramentima hrani vjeru onih koji su mu povjereni. U鑙 ih moliti, s njima moli i za njih moli.

Odabrana misna 鑙tanja prikazuju Boga kao tje筰telja bolesnih, tjeskobnih i tu緉ih. Job, sveti buntovnik, koji ne prihva鎍 ustaljeno mi筶jenje da je svaka bolest ili nesre鎍 Bo緅a kazna za grijeh. Sav u 鑙revima, on ne razumije svoju patnju ali ni ne o鑑java: „Ja znam dobro; moj Izbavitelj 緄vi i posljednji 鎒 on nad zemljom ustati!“  Za „izbavitelj“ stoji u hebrejskom goel, 箃o zna鑙 ro餫ka koji sve 緍tvuje da izbavi iz ropstva svog suplemenika. Bog je ljudima goel – ro餫k naklonjen i onda kad izgleda da je dalek. Ovo Bo緅e otajstvo otkrivaju sve鎒nici samima sebi kad su u zatvoru i stiskama, a i svojim vjernicima kad su u na oko bezizlaznim situacijama.

Za drugo 鑙tanje imali smo odlomak iz Otkrivenja o novom Jeruzalemu u kojem Bog bri筫 suze s o鑙ju vjernika: „Ni tuge, ni jauka, ni boli biti vi筫 ne鎒 jer – prija筺je uminu!“ Tako je Ivan vidjelac progonjenim kr规anima prvog stolje鎍 pomagao da vide smisao svojih nevolja, da u njima ne klonu, da u Kristu proslavljenom Jaganjcu gledaju Alfu i Omegu, Po鑕tak i Svr筫tak. To isto poma緀 sve鎒nik vidjeti. On je prijatelj 筴olovanih i neukih, starih i mladih, materijano situiranih i onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Svima poma緀 otkrivati i slijediti Isusa koji je Po鑕tak i Svr筫tak.

Sve鎒nika 鑕sto predstavljamo kao onoga koji opominje, pou鑑va, kara. Ali bismo ga na temelju ovih 鑙tanja trebali do緄vjeti kao Bo緅eg 鑟vjeka koji je otkrio utjehu Bo緅u i sadr綼jno tje筰 ljude kroz 緄vot.

U darovnoj molitvi govori celebrant da prikazujemo Bogu ovu 緍tvu za njegova slugu koji je sam odana srca slavio ovu 緍tvu u Crkvi Bo緅oj. Slavio, ne samo rubricirao! U ovom slavljenju uklju鑕na je vjerni鑛a radost zbog Bo緅e naklonosti ljudima i zahvalnost za dar otkupljenja u Kristu. Danas mi za njega slavimo istu euharistijsku 緍tvu, zahvalni Bogu za njegovo sve鎒ni鑛o slu緀nje i dobar primjer kroz 50 godina sve鑕ni箃va.

2)      Vedri sljedbenik blagog i poniznog Krista.

U odlomku iz evan餰lja po Mateju Isus iznosi zahvalnu molitvu Ocu koji je neznatnim galilejskim seljacima, ribarima, trgovcima i carinicima otkrio njegov identitet. Isus je ponosan, radostan i zahvalan 箃o je Mesija malenih koji su uvidjeli da on pozna Oca i objavljuje do緄vljenu ljubav O鑕vu prema svim ljudima. Upravo takve – malene, neznatne, zapostavljene – zove Isus da idu zanjim i predstavlja se kao onaj koji je krotka i ponizna srca.

 U ovom Isusovom pozivu prepoznaje se svaki kr规anaki vjernik pa i sve鎒nik. Svaki od nas pa i pokojnik koji nas je okupio na oavu ukopnu misu, osje鎍 se neznatnim i malenim pred Isusom, 鑙ji je jaram sladak i 鑙je je breme lako. Svi ispovijedamo da je mogu鎒 Isusa slijediti iz svakog ljudskog zvanja i zanimanja; da je mogu鎒 biti vedri sljedbenik blagog i poniznog Krista i u ternucima tjeskobe, bolesti, nevolje... Takav Isusov sljedbenik bio je i pokojnik. Bez obzira da li smo ga poznavali nekoliko godina ili desetlje鎍, svi ga se sjee鎍mo kao raspolo緀nog, vedrog sve鎒nika, koji je volio svoj poziv i drugima ulijevao 緀lju da se odlu鑥ju za duhovno zvnaje. Za ovu njegovu kr规ansku i sve鎒ni鑛u vedrinu danas zahvaljujemo Bogu.

Kao biskupijski sve鎒nik vrhbosnske nadbiskupije, u kojoj polovicu vjernika pastoriziraju franjevci a polovicu mi biskupijski sve鎒nici, htio bih ovdje napomenuti jedan svoj do緄vljaj u vezi s pokojnikom. U studenom 1965. bio sam postavljen za kapelana u Travnik. Kako su u vrijeme moga bogoslovskog studija moji roditelji 緄vjeli na podru鑚u 餫kova鑛e biskupije, nisam dovoljno poznavao pastoralnu praksu i obi鑑je u sarajevskoj nadbiskupiji. Zato je moje prvo sve鎒ni鑛o uposlenje bilo mu鑞o razdoblje u緄vljavanja i upoznavanja. Jedna od neugodnih stvari koju sam morao do緄vjeti bio je antagonizam izme饀 nas petrovaca i franjevaca, i to do razine da jedni druge ocrnjujemo pred vjernicima. Par tjedana nakon mog dolaska u Travnik susreo me pokojnik i bratski pitao kako se snalazim na prvoj du緉osti. Rekao sam da je sa 緐pnikom i 緐pljanima sve u redu ali da me vrlo obeshrabruje napetost izme饀 franjevaca i petrovaca. On je na to odgovorio: „Nemoj ti dodavati ulje na vatru, a ove na筫 sva餰 ne uzimaj previ筫 ozbiljno.“ Onaj 鑑s za mene je to bila velika pomo; i danas sam mu zahvalan za bratsku pomo.

U popri鑕snoj molitvi glavni 鎒 celebrant u ime svih nas izre鎖 liturgijsku pohvalu pokojniku: „Tvoj je sluga sve鎒nik Mijo vjerno slu緄o u tvojoj Crkvi. Daj da se snagom ove 緍tve zauvijek raduje pred tvojim licem.“  Vedro i vjerno u Kristovoj Crkvi mo緀 slu緄ti svaki vjernik i sve鎒nik. Tu op鎢 liturgijsku pohvalu danas primjenjujemo na pokojnog na筫g subrata i molimo da je jednog dana primijeni na nas osobno biskupijska i 緐pska zajednica mjesta gdje 鎒mo preminuti. Kao vjernici putujemo ovim svijetom raduju鎖 se daru 緄vota i mogu鎛sti slu緀nja Crkvi i ljuskoj zajednici. Ukopnom misom molimo da se ovaj pokojnik i svi na筰 pokojnici zauvije raduju pred licem Bo緅im. Na to nas podsje鎍 Ivan vidjelac iz dana筺jeg drugog 鑙tanja: „Oni 鎒 biti njegov narod a on 鎒 biti Bog s njima. I otrt 鎒 im svaku suzu s o鑙ju, te smrti biti vi筫 ne鎒, ni tuge, ni boli biti vi筫 ne鎒, jer – prija筺je uminu.“

Dr. Mato  Zovki

Misne molitve: za pokojnog sve鎒nika B.

Misna 鑙tanja;

1/ Job 19,1. 23-27a – str. 38.

2/ Otk 21, 1-5a; 6b-7 – str. 57.

3/ Mt 11,25-30. Str – 71.