Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  21. listopada 2017.

 

Garevljani u Maticama krstenih zupe Modrica

24. svibnja 2016.
Priredio: ANTO BURIC, umirovljeni svecenik

Na ovoj stranici već je bilo pisano o odcjepljenju Garevca (Gareva) od župe Tramošnica i utemeljenju samostalne župe Garevo. S vremenom su se prilike mijenjale i počelo se razmišljati o preseljenju sjedišta župe iz Gareva (Garevca) u Modriču (Modrić). Želja nadbiskupa Josipa Stadlera bila je da se u svim gradskim središtima osnuje župa ako ih tamo niije bilo ili da se sjedište premjesti iz sela u grad. U konkretnom slučaju preseljenjem sjedišta župe Garevo u Modriču ujedno se željelo sjedište župe približiti "gornjim selima" (Riječani, Babešnica, Kužnjača...) Razumije se da se Nadbiskup prije donošenja konačne odluke savjetovao sa mjesnim garevačkim župnikom Matom Oršolićem i toliškim dekanom Ilijom Oršolićem, kasnije dekanom Ćavarovićem. U prvo vrijeme od odluke preseljenja se odustalo i naređuje se garevačkom župniku da pripremi materijal za popravak dotrajale crkve i gradnju novog župnog stana i župskih zgrada u Garevu. Zbog problema koji su nastali oko osiguranja sredstava za gradnju i popravak, nadbiskup ipak 29. 07. 1887. odlučuje da se sjedište župe Garevo prenese u Modriču. S tim u vezi moli se i Zemaljska vlada u Sarajevu da izda svoje odobrenje-suglasnost  za preseljenje. Ujdno se moli i arhitekt Vancaš, "da dozvoli prvi bijeljinski plan upotrijebit u Modriči". Zemaljska vlada svojim dopisom broj 599. od 29. 07. 1887. daje odobrenje (suglasnlost) da se sjedište župe Garevo prenese u Modriču.  Preseljenjem sjedišta župe u Modriču promjenjen je i Patron župe. Umjesto dotadašnjeg blagdana Sniježne Gospe uzet je kao Patron Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije - Mala Gospa, koji će s vremenom postati i najpoznatiji vašarski dan u Bosanskoj Posavini.

Modricka crkva1

Nakon preseljenja sjedišta župe iz Gareva, Garevljani traže da se u Garevu osnuje nova župa, čijoj molbi - traženju nije udovoiljeno, te Garevo i dalje ostaje u sastavu župe Modriča. Ostat će tako oko devedest godina, kada će se 1975. u Garevcu ponovno osnovati župa. Kroz tih devedesetak godina garevačka novorođenčad su krštavana u Modriči. Potrudio sam se da na jednom mjestu donesem i objavim podatke o garevačkoj novorođenčadi. Ogroman je to posao i iziskivao je puno vremena i strpljenja. No želio sam svojim Garevljanima omogućiti uvid u popis predaka barem kroz to relativno kratko vrijeme u prošlosti. Svoju zahvalnost dugujem vlč. Anti Periću, sadašnjem modričkom župniku, koji mi je ustupio restaurirane župne matice. Kaže da ga je restauracija poprilično koštala pa očekuje da će mu Garevljani pomoći iskvitati troškove. Podaci o krštenim garevačkim novorođenčadima doneseni su po abecednom redu prezimena i kronološkim redom. Pored svakog prezimena nalazi se u zagradi broj osoba u tom prezimenu, broj (pari) blizančadi i broj nezakonitih. Prije nego prijeđem na objavljivanje podataka o novokrštenicima želio bih iznijeti nekoliko općih podataka i zanimljivosti.

Garevac je najveće selo koje je pripadalo župi Modriča. Iz Garevca je kroz  devedeset godina, odkako je sjedište župe preneseno u Modriču, pa do ponovnog osnutka župe u Garevcu, kršteno ukupno 4.215 garevačkih beba, od čega je muških - 2.165, i ženskih - 2.050. Prosječno se dakle iz Garevca krštavalo 47-ero novorođenčadi godišnje . Najveći broj novokrštenika iz Garevca bio je godine 1935. kada je kršteno 79-ero. Najmanji broj novokrštenika iz Garevca bio je godine 1892. i 1916. kada je kršteno po 21 dijete.

Najveći broj novokrštenika iz Garevca u Modriči bio je iz prezimena Stanić - ukupno 377 beba. Slijede

ih prezime Marić - 314, Bajić 307, zatim Stanušić 288, Tokić 226, pa Cvitkušić 222 i tako dalje. Među novokrštenicima su i 74 para blizanaca i dva puta trojke. To su: Stanić Marijan, Marko i Stjepan, sinovi Nike Stanića i Ane r. Džebić, rođen 24. 03. 1924. iz Garevca. Kršteni 25. 03. 1924. te Kovač Marko, Nedeljko i Niko, sinovi  Ive Kovača i Mande r. Andrić, rođeni 27. 07. 1960. iz Garevca. Kršteni 27. 07. 1960. Najveći broj blizanaca je iz prezimena Stanić - devet pari, od kojih je devetero muških i devetero ženskih.

Kao i svugdje i uvijek tako su se i u Garevcu rađala i nezakonita djece. U vrijeme dok je Garevac pripadao župi Modriča rođeno je i u Modriči kršteno 67-ero nezakonite novorođenčadi iz Garevca. Uglavnom su to bila djeca koje su rodile djevojke, no poslije Drugog svjetskog rata i nekoliko udovica rodile su nezakonitu djecu. Jedna djevojka je čak rodila blizance.

Prezime Stanić je dakle poznato po tome što je imalo najveći broj novokrštenika, najveći broj blizanaca i jedne trojke. No nije samo to što karakterizira ovo prezime. Stanići su imali osobu koja je jedina kroz tih devedeset godina kod krštenja dobilaime Adam. To je bio Stanić Adam, sin Ive i Janje r. Lučić - Mrkonjić, rođen 23. 12. 1938. iz Garevca. Kršten 24. 12. 1938. Kako nam je poznato ime Adam nosio je naš praotac u zemaljskom raju. No nije takav slučaj sa imenom naše pramajke Eve iz zemaljskog raja. Njezino ime dobilo je na krštenju osam Garevljanki. Adam Stanić, starije generacije će se sjetiti, bio je poznati bunardžija. Kopao je Garevljanima bunare. Ponekad se desilo da bunar ispadne malo ukoso, ali se nikada nije desilo da Adam nije došao do vode. A u njegovo vrijeme to je bila dubina od oko 12 metara. I još nešto. Adam je imao neke male kujice koje su bile strah i trepet za garevačke štakore, pacove, Garevljani su govorili staorovi. Čak je i jedna pokojna Garevljanka nosila nadimak Staorina. Kad bi se Adam sa svojim kujicama, koje nisu bile teže od jednog kilograma, po narudžbi, pojavio u nečijem dvorištu nastala je opća panika. Kujice bi namirisale staorove i pošle u potjeru, a staorovi u paničan bijeg. I jedni i drugi rasturali su sve pred sobom. Staorovi su se penjali uza zid i na drveće a kujice za njima. Po završeku posla domaćinu je ostalo pokupiti podavljene staorove i pospremiti što su oni rasturili. A bilo je toga podosta.

Prvo narodno ime, koje ne potječe od imena nekog sveca, pojavljuje se u prezimenu Marić. To je  Marić Drago, sin Tome i Pavke r. Pranjić, rođen 01. 04. 1909. iz Garevca. Kršten 01. 04. 1909.

Garevljani su svojim potomcima uglavnom davali imena nekoga od bliskih rođaka, odnosno predaka. Bila su to uglavnom imena svetaca pa su najčešća imena bila Marko, Ivo, Anto, Ilija, a kod ženskih Ana, Mara, Janja, Manda... No u Garevcu su se nekim slučajem pojavila i neka neuobičajena imena. Tako su u Garevac zalutala dva Lava. Kovač Lav, pokojni tata pokojnog Pućana, rođen 11. 04. 1905. te Marković Lav, rođen 11. 04. 1908. Bila su tu i dva Ignacija (Garevljani su ih prekrstili u Ignjo): Cvitkušić Ignacije, rođen 01. 02. 1908 i Marić Ignacije rođen 23. 04. 1909. Bio je i jedan Izidor (Juroš) koji je odnekud doselio u Garevac, te Kliment Stanić (Garevljani su ga zvali Klimo Stačevića) rođen 21. 11. 1907. U novije vrijeme imamo Benjamina Pavića r. 21. 10. 1948.  U njihovim slučajevima nitko od njihovih potomaka nije to ime ponovio kao uspomenu na pokojnog djeda, strica ili ujaka. Spomenimo ovdje i Bajić Kuzmu, sina Mate i Angje r. Šubarić, rođen 27. 09. 1905. iz Garevca. Kršten 27. 09. 1905.

A sada ćemo prijeći na Garevljane upisane u Matice krštenih župe Modriča od 1885. do 1975. godine.