Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. srpnja 2017.

 

Emilija - Ema

18. rujna 2016.
Pise: Anto BURIC, svecenik

Veliki je Petak, spomendan Isusove smrti na križu, tamo negdje oko 1975. godine. Župnikujem u župi G.... Crkva je otvorena cijeli dan da bi oni koji dolaze na pijacu mogli svratiti i pomoliti se pred Božjim grobom. S veremna na vrijeme prošetam iz župnog ureda u crkvu da vidim kakvo je stanje, da pokupim ono malo crkavice koju su posjetioci ostavili kod Božjeg groba da ne dopadne u ruke ciganima, premda su ovdašnji  muslimani i cigani vrlo fer kada smo u pitanju mi katolici i naše svetinje. Poštuju ih. Čak nerijetko i sami svrate do svetog Ante, upale svijeću okrenu dlanove prema nebu i pomole se na svoj način.

Kada sam, negdje oko jedanaest sati svratio u crkvu zatekao sam kako u zadnjoj klupi sjedi jedan starac. Prošetao sam do oltara, praveći se da nešto tamo trebam a u stvari sam promatrao starca. Sjedio je pogrbljen, oborene glave prema podu. Nisam ga poznavao. Zasigurno nije moj župljanin, jer sam sve svoje župljane poznavao "u glavu". Ne sjećam se da sam ga ikada vidio. Kada sam se vraćao i bio korak dva do njega, starac podiže glavu i upita: "Da li je svećenik kod kuće?" "Ja sam svećenik", odgovorim. Starac je bio vrlo slab i jedav je disao. "Velečasni, možete li me ispovjediti i pričestiti? Dolazi Uskrs a ja se nisam ispovijedio." Malo sam zastao s odgovorom, jer je na Veliki Petak i Veliku Subotu zabranjeno dijljenje Svete Pričesti izvan obreda, osim kao Poputbinu. Pitam ga: "Odakle si ti djede?" "Iz M...!" odgovara. "Otkud iz M... kada tamo nema katolika?" M... je inače jako veliko selo nedaleko od G..., stoposto muslimansko. Prolazi se kroz njega i kada se ide prema T... i prema O.... "Tu budem kod kćeri koja je udata za muslimana u M...",nastavlja starac. "Kako ti je kćerki ime?" pitam. "Emilija, a zovu je Ema" odgovara. Reče mi i prezime, no ne sjećam ga se više. Kaže, došao je u G.... autobusom jer se želio ispovijediti za Uskrs. Pomislim, ovo je sasvim dovoljan razlog da prekršim propis i ovog starca ispovjedim i pričestim. To sam i učinio. Nakon ispovijedi pozvao sam ga u kuću no reče mi da nema vremena da mora natrag na autobus. Sjeli smo u klupu u crkvi i starac mi priča: "Radio sam na željeznici i već dugo sam u penziji. Živio sam u Slavonskoj Požegi. Od djece imao samo tu kćer koja je bila u Njemačkoj i tamo se udala za tog muslimana. Žena mi je umrla i ostao sam sam. Bolestan sam i morao sam doći kod nje. Nemam kud na drugo mjesto. I evo tu sam već tri mjeseca. Znam da dolazi Uskrs i da se trebam ispovijediti pa sam evo došao. Hvala vam. Sad ću mirne duše dočekati Uskrs." Uzeo sam auto i starca odvezao na autobusku stanicu koja je na posve drugom kraju G....  Kada sam se vratio u kuću dugo sam razmišljao o tom starcu.

Nekoliko dana kasnije sjedio sam u kući moga župljanina D... J.... i sasvim slučajno počeo priču o starcu koji je došao na ispovijed na Veliki Petak, niti ne sluteći na što će izaći. Kad sam počeo priču D... me prekida i kaže: "Pa znam ja tog starca. Znam njegovog zeta i ženu mu Emu. Sa Eminim mužem sam zajedno radio u poduzeću dok nije otišao u Njemačku. I sada ponekad nešto zajedno radimo jer je i on elektrovarioc kao i ja." Pred kraj sijela palo mi je na pamet da zamolim D... da jednom odemo u M... da vidim tu mustru koja se udala za muslimana u M...., ali da ne govori da sam svećenik, nego da je išao u T... pa da se onako slučajno svratio. Starac me sigurno neće prepoznati, jer me nije čestito ni pogledao kada je bio na ispovijedi. Dogovoreno, učinjeno. Nekoliko dana kasniije sjedamo D... i ja u njegov auto i put M.... Dan je bio prohladan. D... ulazi u kuću kao u svoju. U sobi smo zatekli samo djeda. Sjedi pored peći, objesio glavu a dlanove nadnio nad peć i grije se. D... se pozdravlja s djedom i sjeda na klupicu pored njega. Djed mi pruža ruku ne ustajući i ne gledajuću u mene. Prolazim djedu iza leđa i sjedam na minderluk uza zid. D... mu spominje da je čuo kako je bio u G... i pita ga što se nije navratio. "Išao sam samo do apoteke da uzmen lijekove" kaže djed. Taji da je bio na ispovijedi. D... ga pita gdje je Ema. "Otišla je kod kćeri, koja je udata za hodžinog sina", kaže.

Nedugo nakon našeg ulaska u kući pojavljuje se žena, mlada muslimanka u dimijama i sa šamijom na glavi. Drži upaljenu cigaretu u ruci. Staje na vratima i naslanja se na dovratak. Ništa ne govori. Kada povuče dim iz cigarete onda ga otpuhne ravno djedu u lice. Djed drhtavom rukom mahne ispred lica, odgoneći dim. Kada je to učinila tri četiri puta, a svaki put djed se branio od dima, ona će: "A što se braniš. Strpi se dok ispušim pa ću otići." Tada sam shvatio u kojiim uvjetima ovaj starac mora provoditi svoje posljednje dane života. Došlo mi je bilo da ustanem i prilijepim joj šamarčinu. No svladao sam se. Namignuo sam D... da idemo, da ne napravim neku glupost. Ostavili smo djeda da se grije i razgoni dim cigarete.

Nekoliko mjeseci kasnje zvone na vrata župnog ureda dvije žene. Jedna već podobro u drugoj polovici životnog vijeka, druga vrlo mlada - trudna, u poodmakloj trudnoći. Ne poznajem ih nijednu. Pozdravljaju sa: "Dobar dan" i pitaju: "Je li slobodno?" Uvodim ih u kancelariju. Starija pita: "Jeste li vi ovdje svećenik?" "Jesam," odgovaram. "Koliko košta grobno mjesto na g...om groblju?" Malo me je zbunilo pitanje jer se na g.... groblju ne plaća grobno mjesto. "Zašto pitate" pitam je. "Umro mi je otac pa bih željela pokopati ga tu." "A gdje je živio vaš otac?" "U M...." Sada su mi upalili klikeri, sjetio sam se onog starca na Veliki Petek pa pitam: "Jeste li vi Emilija?" Malo me čudno pogledala, vjerojatno ne sluteći odakle znam kako joj je ime a možda i zbog toga što je nitko odavno nije tako zvao. "Jesam", kaže. Nakon toga pita me: "Biste li htjeli doći i obaviti sprovod. Tata je to zaželio kada je umirao." "Je li vaš muž za to da dođe svećenik" pitam. "On nema ništa protiv", kaže. "Doći ću, ali postoje propisi koje moram održavati. Na sprovod katoliku, a vaš je tata bio katolik nosi se križ koji ide na čelu povorke. Svećenik mora biti obučen u propisano ruho. Sa svećenikom dolaze dječaci također obučeni u propisano ruho. Nad pokojnikom se u kući ili pred kućom mole propisane molitve. Ukoliko ste suglasni da tako bude ja ću doći." "Nemam ništa protiv", kaže. Dogovorili smo se u koliko sati će biti sprovod. Otšle su.

Odmah sam otišao kod D... da ga zamolim da me odveze na sprovod. Pristao je.

Sutradan sam sve spremio. Uzeo sam najveći križ što sam ga imao. Pripremio sam štolu i crni plašt koji inače nikada ne oblačim kada imam srovode. Našao sam četiri dječaka koji će se obući kao ministranti. I ja i ministranti smo se obukli kod kuće. U dogovoreno vrijeme krenuli smo. Pokušao sam sebi stvoriti sliku kakav će to biti sprovod iz muslimanskog sela iz muslimanske kuće. Kada smo se približili kući vidio sam da je pred kućom i na cesti jako puno svijeta. Sami muslimani. Nekoliko muškaraca bilo je u dvorištu dok su žene uglavnom stajale uz ogradu izvan dvorišta. Kada sam onako svečano obučen izišao iz automobila i kada je ministrant iznio križ kao da je grom udario u kuću. Svi su se razbježali. Ostala su samo trojica starijih muškaraca. Iznijeli smo kovčeg pred kuću. Odmolio sam predviđene molive i krenuli smo. Nije bilo povorke. Svi smo posjedali u automobile i otpratili smo djeda na g...čko groblje. Razmišljao sam: E moj djede da li si ikada mogao zamisliti gdje ćeš ostaviti kosti.