Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  21. kolovoza 2017.

 

Jest Allaha mi

10. studenoga 2016.
Pise: Anto BURIC, svecenik

Ako želite iz Sarajeva doći u Bosansku Posavinu onda je najjednostavnije onom cestom preko Zenice, koju zovu i "cesta smrti". Zna se i zbog čega. Na toj cesti su mnogi skončali svoje životno putovanje. Na toj cesti je poginuo i Ivo Lozančić, umirovljeni general HVO-a i ratni zapovjednik žepačke 111. XP brigade. Od kada sam u mirovini u Sarajevu i ja sam često na toj cesti. Išao sam u svako doba godine i svako doba dana i noći, istini za ljubav najmanje zimi. Kada prođete Kakanj, Zenicu pa dva tunela Vranduk doći ćete u naselje koje nosi naziv Nemila. Ne znam zbog čega je to mjesto dobilo tako zastrašujuće i ružno ime. I nakon dva tri kilometra krivina od Nemile, dolazite na pravac dugačak preko jednog kilometra. S desne strane tog pravca od proljeća pa do kasne jeseni vidjet ćete klimave stolove pa čak i obične daske na kojima žene s obližnjih brda prodaju plod svojih ruku i bašča. U proljeće trešnje i maline, preko ljeta kruške, jabuke i pokpoja lubenica. Ujesen glavice kupusa, vreće krumpira i paprika, tegle šljivova i jabukova pekmeza i meda. Nađe se ponekad i pokoja flaša rakije. Sve je taze i pojeftno. Vozači staju. Netko kod nekog, netko kod nekog. Za par maraka može se kupiti podosta i svačega. A kažu: sve domaće. U jednoj takvoj vožnji spopade me želja da i ja stanem i kupim MEDA.

Pri samom kraju spomenutog pravca, pod razapetim kišobranom koji u ovoj prigodi služi kao suncobran, sjedi jedna pogrbljena starica u dimijama, ogrnuta vestom neke neodređene boje, makar je vruće, i umotane glave u maramu -šamiju. Nije primijetila kada sam stao pa se malo trznula kada sam je pozdravio. Možda je bila malo zadrijemala. Kažem: "Dobar dan, bako." Bog ti dao svako dobro!" odgovara. Pred njom vidim što i pred svima ostalim. "Bako imaš li meda?" pitam. "Imam, brate, imam. Evo." "A je li pravi, bako?" pitam. "Jest, Allaha mi. Pravi, domaći. Jučer ga snaha izvrcala." Uzmem jednu teglu meda i jednu teglu borovnica. Kažu da borovnice smanjuju krvi tlak, a meni baš to treba i da poboljšavaju vid. I to mi treba. Platim, stavim kupljeno u gepek pa put Garevca. Kada sam došao kući izvadim med i borovnice iz gepeka da u miru probam i jedno i drugo. Prvo ću med. Malu kašikicu u usta i valjam jezikom da osjetim slast. Hm! Pomalo čudan okus. Nešto kao marmelada. Uzmem malo više. Ponovno prevrćem u ustima. Isto, uglavnom okus marmelade i pomalo okus meda. Nije to kakvih novaca al mi je bilo krivo što me prevari. Ali šta mogu. Ostala baba daleko a sad bih joj vratio.

Zaključim: Došlo je vrijeme kada više ne možeš vjerovati ni onoj: "Jest, Allaha mi, pravi je i domaći."

No nije možda baka kriva. Snaha je vrcala i miješala a baki dala da se zaklinje Allahom i prodaje.

Halal im!