Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. ožujka 2017.

 

BLAGOSLOV REDOVNICKIH ZVANJA

12. studenoga 2016.
Pise: Garevljanka s. Kaja PERIC, misionarka u Tanzaniji

                  Radosna vijest11

Dragi prijatelji misija!

Mnogi od vas se pitaju kako se osjećam kao jedina preostala bijela misionarka naše Družbe u Africi. Sve vas mogu uvjeriti da sam zaista vrlo dobro. Oko sebe imam tolike drage tanzanijske sestre, s kojima se dobro razumijem. One se tako dirljivo brinu za mene da se gotovo ne bi dalo učiniti više.

 Živimo u velikoj povezanosti jednih s drugima. Uostalom, naše tanzanijske sestre sve su bivše misionarke i one su svima zahvalne za sve što za nas činite, da možemo biti prisutne u četiri biskupije, u 23 samostana i da možemo s blagoslovom djelovati. To je moguće samo zato jer je ovdje uloženo puno pionirskog rada. Zahvalnost tanzanijskih sestara prema nama je za mene dovoljan razlog da ih cijenim i volim. One su skromne, pune razumijevanja, zahvalnosti i suosjećanja. Više od jedne trećine sestara dolazi iz naše domaćinske škole i sve su nekoć bile naše učenice. Možda se čudite što tolike kandidatice dolaze iz domaćinske škole, a ne iz viših škola. Odgovor je vrlo jednostavan i ovdje zvanja dosta opadaju te stoga treba rano početi. U školi dobivamo prigodu da s djevojkama skupa živimo, radimo i vidimo jesu li su sposobne za zajednički život. Čak i kada kod ulaska u Samostan imaju "izučeni" poziv, to nije dovoljno da ih odmah primimo. Mi ne idemo za tim da primamo "zvijezde samostana", koje se u svojem radu ističu, nego mi trebamo osobe prikladne za zajednicu. Tek u zajedničkom životu i radu dobije se dobra mogućnost da se obostrano upoznamo.


Radosni susreti s posjetiteljima

Svake godine nam dođu volonterke, tj. misionarke na određeno vrijeme. Veoma me veseli kada doznam da jedna ili druga misionarka na određeno vrijeme baš ovdje u Africi otkrije svoj poziv da postane Kristova sljedbenica. Sigurno je da niti jednoj misionarki na određeno vrijeme nije škodio boravak kod nas u Mbingi, čak ni onda kad su se osjećale donekle skučeno. Oznaka "misionarka" postavlja veće zahtjeve na mlade žene nego da se nazivaju samo volonterke, čak i onda kad je to samo za kratko vrijeme. Mnoge od njih dođu nas posjetiti već nakon godine dana. U ljetnim mjesecima primamo najviše posjeta iz Europe. Lijepo je kada navečer udobno sjedimo zajedno, a one nam pričaju o svojim radostima, bolima i problemima. Svijet odjednom postaje tako malen, granice nestaju, nova prijateljstva nastaju. Mnoge prednosti mi donosi i moje poznavanje jezika. Osim što govorim malo hrvatski, govorim dobro engleisi, domaći jezik kisvahili i njemački. Velika utjeha su mi i moje učenice i prije svega moj rad u školi. Zahvaljujući vašoj velikodušnoj pomoći, dragi prijatelji i dobročinitelji, mogla sam ublažiti veliku oskudicu j omogućiti mnogim siromašnim  djevojčicama dobru školu; a time i dobar početak u životu.


Dobar i živ primjer mlađim sestrama

Starenje je čak i u samostanu, lijepo i donosi sa sobom nove mogućnosti, ali i veću odgovornost. Dani lete, vrijeme bježi, dolazi stres, osjećamo se pritisnuti okolnostima. Očekivanja mlađih sestara od starijih neprestano rastu. Nosi se veća odgovornost za sve što činimo i ono što smo propustile učiniti. U središtu ne stoji više aktivno djelo­vanje nego se traži dobar, živ primjer mlađim sestrama. Postajemo sporiji, ali i stvarniji, opušteniji, blaži, prijatniji, puni razumijevanja, suosjećajniji. Puno toga nam postaje nevažno. Odjednom čovjek postaje važniji od savršene, korektne izvedbe jednog zadatka. Sud vanjskog svijeta ne važi tako puno kao u mladim godinama. Bilo pohvala, bilo pokuda ne izbacuju nas više tako brzo iz ravnoteže. Imala sam prigodu održati mnoga savjetovanja za mlađe sestre, kako na duhovnome, tako i na kućanskom području. Dobijem prigodu da izgladim, a ne da sudim. Kad ste starije dobi, u Africi odmah dobijete i više poštovanja. Ali to ne smijete proigrati. Moje ime Kaja znači na jeziku kisvahili 'moj dom'. Pokušavam mlađim sestrama i učenicama omogućiti „njihov dom" onoliko koliko mogu. Kratko rečeno, ovdje vrijedi kao i bilo gdje drugdje: "Bitno je ovdje biti, a ne izgledati", a Afrikanci su svjetski velemajstori u razlikovanju toga.

 

"Roditelji" stotinama ljudi

Ove godine je bilo radosnih i žalosnih događaja. Lijepi događaji ove godine bili su dobar rezultat završnog ispita naših učenica, dolazak mnogih učenica u razne redove, 40. godišnjica mojega profesionalnog rada, koju sam proslavila ovdje u Mbingi s tanzanijskim sestrama. Gotovo cijela Mbinga je slavila s nama, svi su bili duboko dirnuti. Veće veselje nisam mogla pružiti domaćim ljudima nego to što sam svoj jubilej proslavila ovdje u Mbingi. Veliko veselje nam je priredio posjet naše poglavarice iz Untermarchtala, u Njemačkoj. Njoj je uspjelo ohrabriti, motivirati i učvrstiti naše sestre. Na sve sestre ostavila je dubok dojam. Neka ju Bog blagoslovi i neka ju uvijek ponovno nadahnjuje.

Za mene je bio vrlo lijep susret s bračnim parom Reuter. Proveli smo zajedno lijepe dane odmora i imali smo nezaboravne doživljaje. Sad nam ostaju vrijedne uspomene na Rosemary i Roberta Reuter. Robert je, nažalost, tjedan dana kasnije doživio nesreću u Tanzaniji, u kojoj je smrtno stradao. On je vrlo često naglašavao da je u Tanzaniji našao svoju drugu domovinu. Njima dvoje je uspjelo u godinu dana, koju su proveli kod nas, osvojiti sva srca i još k tomu izgraditi zgradu sjemeništa. Nisu imali sreće da imaju vlastitu djecu, ali su ipak bili "roditelji" stotinama ljudi. Ta ih je učinilo sretnima, a nas zahvalnima što smo ih mogli upoznati. Uz puno pozdrava i s najboljim željama svima vama, ostajemo s vama sjedinjeni u molitvi.


Piše: s. Kaja Perić, misionarka u Tanzaniji

__________________________________

RADOSNA VIJEST, br. 11-2016., str. 8-9