Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  20. listopada 2017.

 

JOS JEDNA PODVALA

3. srpnja 2017.
.......................

U Večernjem listu od 29. lipnja 2017. godine objavljen je članak pod naslovom "Nova tvornica za početak novog života u Bosanskoj Posavini". Prvi dojam - na prvi pogled, bez puno razmišljanja, dođe mi da uskliknem: "FANTASTIČNO - BRAVO".

Kapela svetog Ante koja je tu stajala 80 godina pomakla se uz među da bi ustupila mjesto svome imenjaku Antonu Paaru - tvornici mjernih uređaja iz Graza. Sveti Anto, svaka Ti čast. Nije naš narod poslije Drugoga svjetskog rata bez razloga pjevao: "Sveti Anto i ti si Bosanac, hajd na prugu Sarajevo-Šamac". Nek' si se ti pomaknuo.

Elem, već su udareni kolčići, teren je ograđen, dobivene su potrebne dozvole. Sa povelikim škropilom u svečanoj odori i podosta "svete vodice" u ruci župnika Ivana Tolja blagoslovljena je i poprskana rupa i s lopatom u ruci istog župnika, nekada fra a danas don Ivana Tolja, zatrpan je u bosansko-posavsku grudu kamen temeljac. U blagoslovu mu je pomagao i župnik iz Koraća fra Ivan Marić. I neka je. Tu je u prikrajku bio i pravoslavni sveštenik, ne znam kako se zove i odakle je, a Večernjak se nije udostojao napisati. Nisam vidio da je i on škropio, a trebao je, barem zbog ekumenskog dijaloga i dobrosusjedskih odnosa. Izrečene su pohvale projektu, a od koga bi, ako ne od strane direktora austrijske tvrtke "Anton Paar", Johannesa Bernsteinera, uz obećanje da bi se tu za početak moglo zaposliti 25 radnika. Mašala, ali pitam se kojih? Na ovo pitanje odgovara sam direktor kada kaže: "Riječ je o jednom od vodećih svjetskih proizvođača visokokvalitetnih mjernih uređaja i precizne mehanike sa sjedištem u Grazu, čija je proizvodnja vrlo dinamična i prilagođava se potrebama tržišta." Dakle traže se, trebat će, moći će se zaposliti visokokvalificirani majstori za proizvodnju visokokvalitetnih mjernih uređaja i precizne mehanike. Bravo! Puni pogodak i što se tiče vremena i što se tiče mjesta. Gledam jednu od trinaest objavljenih fotografija koja ilustrira spomenuti članak i brojim prisutne. U objektiv kamere stalo ih je četrdesetak uglavnom prilično rijetko raspoređenih na ledini gdje je donedavna bila ledina svetog Ante. Hajde recimo da ih je bilo još desetak koji nisu zaslužili da budu "vudreni na kipec" kako kažu Zagorci. Među svima njima, ovo nagađam prema ustaljenoj praksi, barem je desetak odličnika među koje ubrajam Dopredsjednika RS Josipa Jerkovića, pa njegovog vozača, a možda i pokojeg bodygarda, zatim Ministra izbjeglih i prognanih osoba u Vladi RS Davora Čordaša i njegove sluge, direktora tvrtke Johannesa Bernsteinera koji sigurno nije došao sam, a vjerojatno je i sa pravoslavnim sveštenikom došao netko. Uz među se vidi i policijski auto u kojem su došli barem dvojica policajaca. Tako je od obične raje ili onih zainteresiranih (zainteresovanih - na području smo Repubile Srpske pa se treba držati pravopisa) za ovaj događaj bilo tridesetak. Usput da spomenem da nisam zamijetio župnike iz Bosanskog Broda, Koliba, Novog Sela koji su tu u komšiluku, na svega nekoliko kilometara. Možda su i bili ili, možda, nisu bili dostojni da tu budu. Neće tu raditi, a blagoslov su sasvim uspješno obavili spomenuti fra i spomenutu don. Šta bi onda okolni župnici tu radili. Ako su bili, ispičavam se (izvinjavam se) onda ću morati mijenjati naočale da ubuduće ne propustim ovako nešto u ovako važnim, reći ću povijesnim (historijskim) trenucima. E, a sada o onoj zainteresiranoj raji koja jeste ili nije na fotografijama.

Cijelo to područje: Bosanski Brod, Kolibe, Gornja Močila-Sijekovac, Koraće, Novo selo i Žeravac, prema posljednjim izvještajima mjesnih župnika od 31. 12. 2016.  zajedno broji 268 osoba Hrvata-katolika. Treba li nekome reći da su to listom "mladi" čija je prosječna starost oko 60 godina. Treba li nekome reći da je jedina njihova zanimacija i kvalifikacija sađenje kupusa i hranjenje kokoša. No možda naglim i trčim pred rudu. Možda će uskoro gospoda Johannes Bernsteiner i don Ivan otvoriti i školu za doškolovavanje ovih kokošara i kupusara. Možda oni znaju, ja ne znam, za neki program - metodu koja može u ove "mlade" mozgove u kratkom roku, (tvornica bi trebala početi raditi polovicom siječnja - februara iduće godine), uliti znanje da mogu raditi u tvornici "visokokvalitetnih mjernih uređaja i precizne mehanike" kako reče direktor. A to su: refractometri, polarimetri, viscometri, rheometi, instrumenti za karakterizaciju materiala... Bože, kako ovo melodično zvuči u bosanskim ušima. No, živi bili pa vidjeli. Možda to čak i ja, koji sam jednom nogom u grobu, doživim. Ali ako se ovo sa školom dogodi, ostaje problem tko će kopati kupus i hraniti kokoši. Budite bez brige. Može se i to riješiti. Vrlo jednostavno. Kada krene novi izbjeglički val iz Sirije i Jordana uvatit ćemo za rukav nekog Kurda ili Sirijca nek' dođe kopati i kiselit' kupus, hraniti kokoši i skupljati jaja da ih ne pokupe svrake, da bi ovi doškolovani mogli bez brige raditi u tvornici a da im u isto vrijeme gospodarstvo kod kuće ne propadne.  Međutim ono moje FANTASTIČNO pomalo se topi i vraća me u realnost.

Evo da i ovo reknem, muči me još jedno pitanje: zar je Vrhbosanska Nadbiskupija toliko bogata da je "Crkva dala svoje zemljište, riješila potrebnu dokumentaciju i ishodila građevinsku dozvolu" kako navodi novinar spomenutog članka, gospodin Davor Balen, i to firmi koja posluje po cijelom svijetu i svoje proizvode distribuira u 110 zemalja. Novinar ne spominje da je Vrhbosanska Nadbiskupija za to kao uzvrat dobila barem jednu bonbonjeru. Možda i jest, a ja nisam iz članka mogao zaključiti, za uzvrat uručen nekakav paketić koji će zakrpati neku od rupa na nekoj drugoj lokaciji. A ima ih, nažalost podosta koje treba začepiti. Šteta da to novinar nije naveo.

Kad sam bio mali, moj pokojni ćaća me vodio po svojim njivama i govorio mi koliko koja njiva ima duluma. Tako mi je rekao da naša Celićka ima deset duluma (10.000 metara kvadratnih). Gospodin Johannes Bernsteiner kaže: "U Močilama gradimo veliku produkcijsku halu od 2.000 četvornih metara, ali ovo je tek prvi dio, koji će se kasnije proširivati i nadograđivati." Dakle prva hala će zauzeti dva duluma. Obećao je i da će se "proširivati i nadograđivati". Dakle još nekoliko duluma. Pa onda pristup, pa parking, pa okoliš, pa uredske prostorije, pa skladišta... Elem podosta duluma Vrhbosanska Nadbiskupija "poklanja" mizernoj tvrtki "Anton Paar". Pravo evanđeosko djelo ljubavi koja ne poznaje granice. Kada ovo gore sve sračunam, možda je to sve skupa kao Celićka moga pokojnog oca. Pitam se, kako su članovi SVVN (Svećeničkog Vijeća Vrhbosanske Nadbiskujpije) imali obraza i snage nagovoriti, da ne kažem natjerati Nadbiskupa da pritisne prst na takvo nešto, s naglaskom na ono što je u svom govoru naglasio i dopredsjednik Republike Srpske gospodin Josip Jerković, da je ovaj teren"na dobroj zemljopisnoj lokaciji, blizu autoceste i EU-a."

Idemo dalje. U svome govoru gospodin Dopredsjednik RS Josip Jerković kaže: " Uvjeren sam da će otvaranje radnih mjesta rezultirati povratkom ljudi u ovaj kraj i ostankom onih koji su se već vratili."

Ama gospodine Jerkoviću, kome to vi prodajete maglu nekakvim otrcanim frazama u priči o povratku. U zadnjih deset godina na spomenutom području je 228 osoba (Hrvata katolika) MANJE nego ih je bilo prije deset godina. A vi pričate o povratku. No, vidim niste sami. Tu istu priču priča vaš sufoteljaš Ministar izbjeglih i prognanih osoba u Vladi RS Davor Čordaš, koji usput rečeno, Hrvate iz Bosanske Posavine zastupa iz druge države, iz Slavosnkog Broda, a pridružuje vam se moj subrat velečasni Ivan Tolj. U zadnjih deset godina po broju osoba koje su na neki način "nestale", pomrle ili se iselile s tog područja, Bosanski Brod je na prvom mjestu sa 128 osoba MANJE, slijede: Koraće sa 49 osoba, Kolibe sa 24 osobe, Novo Selo 27 osoba, G. Močila-Sijekovac 9 osoba i Žeravac 1 osoba MANJE. Ukupno 268 osoba. Dakle u zadnjih deset godina ni jedna od spomentih župa nije se povećala po broju Hrvata - katolika nego se smanjila. Čak i neki koji su na sva usta vikali: "Nemojte čupati svoje korijene" kada su vidjeli da od toga nema fajde, da se korijenje osušilo sada viču "Nemojte nas zaboraviti, dođite." Mi ćemo vama rakijicu a vi nama koji euro, kunu ili dolar.

Na području cijele Bosanske Posavine koja pripada Vrhbosanskoj Nadbiskupiji - Bosanski Brod-Derventa pa do Bijeljine, drugim riječima do Drine, u zadnjih deset godina broj Hrvata-katolika se smanjio za 11.013 osoba, a vi još uvijek lupetate o povratku. Ama spasite barem ove reliquie reliquiarum. Iz ovoga se vidi koliko pri vladi Repubile Srpske zastupate interese Hrvata i koliki vam je uspjeh.

Dakle povratak. Barem jedna trećina od onih koji su morali izbjeći iz Bosanske Posavine je već pomrla. Druge dvije trećine su se na neki način već "skućile-snašle". Zar niste nikada čuli za onu narodnu izreku: "Dva puta seliti i jedanput gorjeti je isto". Kome se seli, ako ne mora? Pogotovo kome se seli u neizvjesnost kakva vlada u području o kojem vi pričate. Oni, koje su majke, bježeći iz Bosanske Posavine iznjele na rukama kao bebe, danas su dvadesetpetgodišnjaci. Mnogi od njih se oženili ili udale. Znadete li što to znači? I vi imate obraza zaglupljivati ljude pričom o povratku. Kada će vam već jednom ponestati te prašine koju bacate tim jadnim ljudima u lice? No nek ste vi uspjeli gurnuti svetog Antu u među, a drugo je manje važno, a uskoro ćemo moći i vidjeti koliko će Hrvata POVRATNIKA raditi u novotvorenoj tvornici.

Čujem kako babe, nakon što su pročitali članak u Večernjem, po posavskim selima pričaju, kako njihovi već daju otkaze na poslu, poništavaju radne vize po Europi, pakiraju se, prodaju ono što su tamo zaradili i stekli i jedva čekaju polovicu siječnja iduće godine da se konačno vrate ili jednostavnije rečeno da se još jednom sele - po drugi puta. Bit će gužve na brodskom graničnom prijelazu. Šalim se. Ne pričaju babe ništa nego ja buncam na temelju onih riječi: "...Posao će u tvornici pronaći 25 radnika metalske struke, većinom hrvatskih povratnika", "...Napokon možemo reći da smo uspjeli", "...nadamo se da je ovo samo mali korak na malo dužem putu", "... vjerujemo da je život svetiji od kamena", "...nadam se da će gradnja ove tvornice označiti početak novog života", "...dolazak prijatelja iz Austrije možda će dati povod i drugim investitorima da slijede njihov primjer i tako pomognu povratnicima", "...ovo je dobar početak za jedan jako značajan projekt", "...Uvjeren sam da će otvaranje radnih mjesta rezultirati povratkom ljudi u ovaj kraj i ostankom onih koji su se već vratili" "...iako je prošlo puno vremena od progonstva, ovaj projekt otvara ljudima priliku i mogućnost da vide da na ovom području ima života". Eto oni tako rekoše i dadoše mi povoda za maštanje. Na koncu tko ne bi u to povjerovao. Pogledajte tko to kaže.

Ako dakle u spomenutom području nema ljudi koji bi mogli raditi u ovoj novoj tvornici, a vidjeli smo da ih nema, ako nema ništa od povratka, a po mome skromnom uvjerenju, temeljenom na onom što se zbilo do sada, neće ni biti, tko će onda raditi. Na čiji mlin ova voda ide? Na onaj na Savi ili onaj na Drini? Čini mi se na ovaj drugi. Jer, kapije Republike Srbije prema Europi su još uvijek zamandaljene i Bog zna kada će se otvoriti. U Srbiji sigurno ima mladih ljudi ove struke koji su bez posla. Evo im šanse. I oni će to znati i htjeti iskoristiti. Pogotovo jer dolaze među "svoje". Na koncu to je u programu izbornog loga od prije nekoliko godina na području Republike Srpske: "Srpska kuća do kuće". A gazda ne pita ni koje si vjere ni koje nacije. Važno je da hoćeš i da znadeš raditi. Važno je da u kičmi i glavi imaš nešto što možeč ponuditi poslodavcu.

(Da netko ne pomisli kako sam nešto krivotvorio, cijeli članak objavljen u Večernjem lisu možete pročitati na stranici "www.vecernji.hr" i potražite naslov "nova tvornica za početak novog života". Tu su i slike koje ovaj događaj ilustriraju).

(Anto Burić, umirovljeni svećenik)