Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. kolovoza 2017.

 

KIP GOSPE FATIMSKE NA PALAMA

9. srpnja 2017.
........................

pale_posveta

Prema već ustaljenoj praksi, 1. svibnja, u svetištu Gospe Olovske, 50-ak km od Sarajeva, vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić slavio je svetu misu pred oko 2 000 hodočasnika. U koncelebraciji s kardinalom bilo je 30-ak svećenika, među kojima i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Poslije mise i izmoljene posvetne molitve započelo je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obilježavanje 100. obljetnice fatimskih ukazanja... Ispred oltara tijekom mise bio je postavljen kip Gospe fatimske koji je bio izložen vjernicima na čašćenje. Naime, 1. svibnja, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji započela je pobožnost obilježavanja 100 godina od ukazanja Majke Božje u Fatimi. Kip koji je bio izložen kupljen je i blagoslovljen u kapelici ukazanja u Fatimi, a kovčeg u kojemu se sada nosi izrađen je prijedlogom akademskog kipara Ilije Skočibušića. Kip će svaki dan biti u drugoj župi Vrhbosanske nadbiskupije izložen na čašćenje i tako će proći kroz 155 župa. Nakon mise kardinal je pred kipom izmolio posvetnu molitvu čime je započela pobožnost obilježavanja 100 godina ukazanja Majke Božje u Fatimi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Nakon Olova kip je odvezen u Bijeljinu odakle je zapoćeo svoj blagoslovni hod po župama Vrhbosanske nadbiskupije.

U petak 07. 07. 2017. kip Gospe fatimske dovezen je i isložen na čašćenje u pitomoj drvenoj crkvi na Palama, tridesetak kilometara udaljenim od Sarajeva, koja je posvećena čašćenju sv. Josipa Radnika. Tako je Gospin kip došao u posjet crkvi Njezina zaručnika. Na "sporednom oltaru" u ovoj crkvi nalazi se duborez u drvetu koji prikazuje Blažene Drinske Mučenice, časne sestre, koji su svoj križni put ovdje započele da bi ga "krvlju zapečatile" u Goraždu - u valovima Drine. Župa Pele broji oko 50 katolika i župom upravlja velečasni Fabijan Stanušić, posljednji garevački mladomisnik, koji je ujedno i Ravnatelj Doma umirovljenih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu. Župljani ove župe uglavnom žive u mješovitim brakovima, a iz prakse nam je poznato kako to po koji puta može biti teško. Na  misi koju su koncelebrirano slavili trojica garevačkih svećenika, spomenuti velečasni Fabijan te velečasni Mako Perić i velečasni Anto Burić, ova dvojica umirovljenici, okupilo se dvadesetak vjernika. Simpatično i ganutljivo je bilo gledati kako ovi priprosti vjernici miluju i ljube Gospin kip. Što li su joj šaptali u svojim molitvama i što su je molili, možemo samo pretpostaviti. Među vjernicima je bio i velečasni Miroslav Agostini, također umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je svojim poznatim baritonom za vrijeme mise predvodio pjevanje s pukom. Nakon mise obavljena je posveta župe Pale fatimskoj Gospi. Na svom putu kroz Istočnu Bosnu nakon Pala Gospin kip je "otputovao" u Goražde, a poslije odlazi u sarajevsku katedralu. Na zadnju subotu u mjesecu listopadu na brdu Kondžilo u Komušini Vinko kard. Puljić posvetit će cijelu biskupiju Bezgrešnom Srcu Marijinu.

 

POSVETA BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU

Ove godine se obilježava stota obljetnica od početka Gospinih ukazanja u Fatimi. U tim ukazanjima Gospa je pozvala Crkvu na posvetu njezinu Srcu.

Kada je papa Pio XII, 1942. godine posvetio čitav svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, buktio je strašni Svjetski rat u kojem su mnogi narodi stradali, a ljudske žrtve bivaie milijunske, od početka Fatimaskih ukazanja i Gospina poziva na pokoru prošlo je tek 25 godina.

Nakon Drugog svjetskog rata Papa je 1948. godine ponovno posvetio svijet Blaženoj Djevici Mariji, a 1952. s posebnim pogledom na Rusiju i njezine narode.

Potom su se mnoge zajednice posvećivale Srcu Ma­rijinu - redovničke, župne, sjemenišne, a tu i tamo i biskupijske.

Odaziv nije bio tako prihvaćen, barem ne u onoj mjeri koliko je snažno Marija izrazila svoj poziv za tim.

Sveti papa Ivan Pavao II. je 1979. u Czestochowi [Čenstohovi] obavio čin svečane posvete Majci Crkve, svojom osobnom posvetom preko gesla ,,Totus tuus!", (Potpuno - san tvoj) posvetom domovine, čovječanstva, Europe i Rima, posvećujući na­rode ,,savezom ljubavi" i pozivajući ih na ,,civilizaciju srca". Godine 1984. isti je Papa obnovio posvetu cijeloga svijeta, posebno Rusije, i ujedno pozvao biskupe da takvu posvetu obave u svojim mjesnim Crkvama.

Kard. F. Kuharić učinio je to za hrvatski narod prigodom velikog Euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici 9. rujna 1984. u povodu završnog slavlja 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata. Na toj je svečanosti tada sudjelovalo oko pola milijuna našega katoličkoga puka.

Posveta je pravi kršćanski program, a polazi iz središta Spasenja da bi stigla do središta kršćanskoga srca.

Naša Mjesna Crkva o ovoj obljetnici Marijina poziva u Fatimi na posvetu njezinu Prečistom Srcu - a nakon teških kušnji koje smo proživljavali i stradavanja u Do-movinskom ratu, kao i u sadašnjim kušnjama kojima je uzrok u našoj političkoj, druš tvenoj i ekonomskoj stvarnosti - zeli izvršiti ovu posvetu. Time se želimo zaštititi zagovorom Blažene Djevice Marije, osnažiti svoju vjeru i krenuti putem obraćenja.

Sve ovo zahtijeva jače pastoralno zauzimanje. No posveta ne traži neku visoku teološku spremu ni izvanredne vanjske metode. Snaga posvete nije u izobrazbi, nego u srcu kršćana, u dosljednom provođenju kršćan­skoga života. Kao ni krunica, tako ni posveta ne traži pametnjakoviće, nego vjerne i ustrajne Božje sluge.

Gospa u Fatimi poziva vodstvo Crkve i vjerujući puk, koji nisu dosljedni, na posvetu da bi to postali.

Glavna teškoća posvete je u ,,voljama" koje se vrlo teško izvlače iz svoje mlitavosti, nedosljednosti, živalaštva i uhodanih staza grijeha. Da bi se mrtva duša probudila, nisu potrebne teološke, nego milosne trube, sve do strašnih truba Sudnjega dana. Da bi se iskrčila šikara grijeha, potrebne su jaka molitva i pokora, jer je đavao zarobio duše, a taj se rod ,,ne izgoni, osim molitvom i pokorom"(Mk9,29J.

Cijelo kršćanstvo niknulo je iz premilosrdnog Srca Boga našega (Lk 1,78), a objavilo se kroz Kristovo milosrdno Srce. I uz Njega: Marijino. Posveta naših srdaca tim presvetim Srcima označava ,,nutarnje prihvaćanje" njihove spasonosne ljubavi da bi iz takvih posvećenih srdaca izraslo vanjsko življenje po Evanđelju i teznja prema nebeskoj domovini svetih. Ondje sve opravdane čeka Srce našega Otkupitelja da nam zauvijek otvori kuću Očevu. Uz Njega majčinski kuca Srce Marijino da nas privede konačnom Kristovu spasenju u slavi vječnoga života.

Dakle, isplati se posveta velikom Znamenu Božje ljubavi i našega oslobođenja svima koji žele postići konačno spasenje, a još više onima koji žele postići vlastitu svetost na zemaljskom hodočašću.

(Pripremio Anto Burić, umirovljeni svećenik)