Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. studenoga 2017.

 

31. NEDJLJA KROZ GODINU (A)

5. studenoga 2017.
Najveci medju vama neka vam bude posluzitelj.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« (Mt 23,1-12).

________________

 

U prežalosnom razdoblju Katoličke crkve kada je papa stolovao u Avignonu (1305-.1378.) umjesto u Rimu, uspjelo je svetoj Katarini Sienskoj godine 1377. uz mnoge muke, doći tamo do njega. Usrdno i odlučno molila ga je i zaklinjala da se vrati u Rim. A papa uznemiren vikne: «Ja da se vratim iz ovog lijepog i zdravog krajolika, iz svoje domovine u Rim?!» «Sveti Oče, Vaša domovina jest Stolica svetog Petra u Rimu!» - odvrati Katarina. «Ali, Rim je pun buntovnika, razbojnika i kuge», uzvraća papa. «Ne ostaje Vam drugi put, Sveti Oče, nego put u Vječni grad», uporna je bila Katarina. Papa je dugo šutio, a onda upokoren tiho je izjavio: »Dobro, vratit ću se u Rim.»

A kasnije, za Zapadnog raskola u Crkvi, kada su u Crkvi bila dvojica, odnosno trojica papa, Katarina je pisala pod kraj svoga života drugom, odviše naglom, papi Urbanu VI.: «Pravednost bez milosti prije je nepravedna nego pravedna.» Trojici, pak, kardinala raskolnika pisala je: «Vi lude glave, koje ste tisuću puta zaslužile smrt! »

Prorok Malahija veli: «Govori Gospodin: A sad vas opominjem, svećenici! Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču…»

U evanđelju Isus opominje i kori vjerske učitelje i nositelje vlasti u židovskoj vjerskoj zajednici. Oni su na leđa vjernika natovarili na stotine zakona koje oni sami nisu izvršavali. Vješti u izigravanju propisa, oni su za sebe uvijek našli izgovor da ih ne vrše. Oni lijepo govore, ali sami ne čine što od drugih traže. A ono što čine, ponajprije čine stoga da ih drugi vide i za to hvale. I svojom nošnjom i svojim vladanjem nastojali su biti drukčiji u želji da drugima upadnu u oči kao oni koji druge nadilaze. Glumili su i svetost ne bi li ih drugi više cijenili i hvalili. Njima su morala pripadati prva sjedala u bogomoljama, prva mjesta na gozbama. Njih je trebalo pozdravljati ne jednostavnim i uobičajenim načinom, nego pokazujući pri pozdravljanju naročito strahopoštovanje prema njima. Za sebe su tražili počasne naslove: Rabi (učitelj), Otac, Vođa.

Sve je to Isus govorio «mnoštvu i svojim učenicima». Preneseno u naše vrijeme, to se tiče ne samo crkvenih, vjerskih službenika nego i cijelog Božjeg puka. Crkvenih ljudi doduše prvenstveno, ali i svakog vjernika svjetovnjaka. Samo valja biti malo pošten i iskren pa priznati da je tu govor o manama ljudskim općenito. Zaista, malo je onih ljudi koji ne traže za sebe čast i bolje mišljenje o sebi nego zaslužuju; malo ih je koji se ne pretvaraju da bi o sebi dali što povoljniji dojam. I još se samo ovo zapitajmo: cijene li vjernici one crkvene ljude koji nose titule, one na visokim položajima i izazovno odjevene ili možda vjernici više cijene jednostavne, skromne i povučene svećenike?! Doista, današnje evanđelje, kao uostalom i oni prijekori što smo ih čuli preko proroka Malahije, mora biti svima ispit savjesti.

Braćo i sestre! Nikako ne bi bilo pošteno ni pravedno da ponukani time što smo čuli ili nam je rečeno, bez provjere, kritiziramo vjerske službenike.

Čuli smo koliko je svetoj Katarini Sienskoj bilo na srcu dobro Crkve pa je najviše crkvene dužnosnike korila najoštrijim riječima. Danas, na žalost, kritiziraju, kore i optužuju zlonamjernici, i to često lažnim ili barem iskrivljenim tužbama. Još se neki i hvale da su i oni vjernici. A sav taj otrov pokupili su iz usta najgorih mrzitelja vjere i Crkve. Tužno je da dobronamjerni i ozbiljni šute, a trebali bi oni, i to na pravom mjestu, slično kako je to činila sveta Katarina, svojom riječi - pisanom i usmenom - progovoriti. Amen.