Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  22. ožujka 2017.

 

Mučenik iz Dobrinje

13. svibnja 2015.
Uz 73. obljetnicu mučeništva gradačačkog župnika Jakova Barišića, rodom iz Dobrinje
„Razbojnici su ga uhvatili, izmrcvarili i umorili. On je vjerno služio Bogu i narodu kao svećenik i župnik. Junački je ostao na braniku naroda i svoje crkve do smrti, i mrtav je crkvu očuvao, da nije bila opljačkana i oskrvnjena“. Tim je riječima vrhbosanski kanonik Marko Nedić priopćio čitateljima uglednog časopisa „Vrhbosna“ umorstvo gradačačkog župnika Jakova Barišića u petak 15. svibnja 1942. god. Jedna časna sestra iz čardačkog samostana u svom je pismu upućenog časnoj Majci opisala njegovo mučeništvo:

Barisic_Jakov„Na Spasovo, u 10 sati navečer je počela pod gradom velika pucnjava. Odmetrnici su opkolili grad sa svih strana; računaju da ih je moralo biti preko dvije tisuće. Ujutro su oko 8 sati unišli u grad.

Vojska se povukla u kulu a također se i mnogo civila sklonilo u tvrđavu. Iz svega se vidi, da je odmetnicima bio cilj da poubijaju istaknute Hrvate i opljačakaju grad. Preč. gosp. župnik bio je sigurno prvi na redu. On je upravo bio odslužio sv. Misu. Kako je popio kavu pošao je da zvoni na uzbunu, pošto su se odmetnici nešto prije toga bili ušutkali, a onda nanovo pojavili. Jedan mu dječak dotrča javiti, da su odmetnici tu. Otišao je u stan, možda da štogod još uzme, kad ga odmetnici uhvatiše. Pričali su neki iz grada, koji su se bili sakrili da su mu savjetovali da rekne da je Srbin., na što im je on odgovorio: „Ja sam katolik i Hrvat i spreman sam za vjeru i dom umrijeti.“ Kada su ga počeli mučiti on se glasno prekstio i počeo moliti Oče naš. Ne zna se sve točno, kako je teklo mučenje, samo se vidi na tijelu na više mjesta ubod nožem te jedan ili dva hica. Noge su mu bile isparane noževima. Zgulili su mu kožu sa tjemena i čela, jednu stranu lica posve izrezali, također nos i bradu. Ne zna se kada su mu glavu nakazili, da li živome ili mrtvom. Sirota majka kaže, da ga je vidjela isti dan u petak mrtva na mjestu gdje su ga mučili, pokraj staze između župskog stana i crvke i veli da mu lice nije bilo iznakaženo. Hrvatski vojnici su ga našli mrtva s još sedmoricom građana. Četnici su cijeli petak pljačkali župski stan i potom ga zapalili. Crkva je ostala netaknuta. Četnici su zapalili još pet do šest kuća. Sahranjen je sa još šest žrtava u ponedjeljak, 18 svibnja na mjesnom groblju u Gradačcu. Zašto se na vrijeme nije sklonio? Za njega je bilo nezamislivo ostaviti svoj vjernički puk, crkvu i župski ured.“

Svećenik i mučenik Jakov Barišić ugledao je svjetlo dana 5. studenoga 1890. u Dobrinji (kod Modriče). Poslije četiri godine pučke škole u Modriči odlazi u travničko sjemenište, a poslije ispita zrelosti prelazi u bogosloviju u Sarajevo. Iza svršenog trećeg tečaja bogoslovjije, 2. srpnja 1913. bio je zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu. Uz prvi Svjetski rat god. 1914. imenovan je župnikom u Pećinama gdje ostaje četiri godine, a potom je kratko vrijeme službovao u Rostovu i Kandiji. God. 1919. imenovan je župnikom u Gradačcu gdje ostaje sve do svoje smrti.

Voditeljica križarica u Gradačcu godpođa Z.: ovako je okarakterizirala župnika Barišića: „Njegovi divni savjeti, prijekori i pouke su nas učvršćivali u dobru. Preko dvadeset godina sam slušala njegove sažete propovijdi i uvijek su bile nove; nanovo su preporađale, čeličile svakoga, tko ih je pomno pratio. Puno je čitao i sabirao po cijeli tjedan što će u nedjelju reći svome narodu... Nikada nije ništa tražio za sebe. U svemu je bio jako skroman. Nikada nije volio da se što razglaba na dugo i široko bez smisla ...

Bože, kako je bio dobar. Tri križarice su otišle na rad u Njemačku. Materijalno im je pomogao. Na opraštaju je plakao kada im je govorio i savjete davao za daleki strani svijet."