Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. kolovoza 2017.

 

70. obljetnica mučeništva modričkog kapelana

24. ožujka 2014.
Modričkog kapelana Rikarda Weissa partizani su mučili i strijeljali 24. ožujka 1944. godine.

Weiss_RikardO mučkom ubojstvo modričkog kapelana Rikarda Weissa uoči Blagovijesti, 24. ožujka 1944. god. se u modričkom kraju malo pričalo, a još se manje znalo. A i oni koji su znali i mogli nešto reći o njegovom mučeništvu nisu se usudili otvoreno pričati bojeći se posljedica tadašnjih okrutnih vlastodržaca. Povod da su ga partizani mučki ubili bio je razgovor što ga je kapelan Rikard s njima vodio u župnom stanu u Modriči. U razgovoru ih je Rikard zapitao zašto su ubili njegova kolegu vlč. Ivana Miletića, kapelana u Bijeljni. „Miletić je bio razbojnik, bandit... bandit...!“ povikao je jedan od njih. „Pa što ste vi onda?“ zapitao je kapelan Rikard. To ih je toliko povrijedilo, da su mu na odlasku rekli, da mu to nikada neće oprostiti. Prošlo je od toga petnaestak dana. A onda su tri večeri, prije nego je bio odveden bez povratka, dolazile partizanske ophodnje u župsku kuću, tvrdeći da traže neku sumnjivu osobu.

Četvrte večeri su ga odveli. Upravo je bio svršio krunicu koju je svaki dan redovito molio. Bilo je oko devet sati navečer. Čim su mu rekli da ga traže, mirno je odgovorio, da će odmah poći, samo dok se spremi, premda je bio svjestan, da će onoga, koga oni noću traže, pojesti noć. Javio je to župniku, koga je ta vijest duboko potresla. Uzeo je sa sobom krunicu i brevijari ono najnužnije. Skupa s njime pošao je i župnik Franjo Jurić. Putem su razgovarali a onda se oprostili. Župnik je otišao u zapovjedništvo u Modriču da se informira i inervenira. Partizansko zapovjedništvo mu je odgovorilo, da se ne treba ničega bojati, ništa mu se neće dogoditi, nego na tužbu „hrvatske brigade“ mora ići komandi područja u Gradačac. Svezana su ga odveli u Gradačac s pedesetgodišnjim, na smrt bolesnim, Ivanom Stanićem. Kako se dalje odvijao tijek saslušanja nije ništa poznato. Mnogobrojne rane na njegovom tijelu govore da su ga teško mučili. Zna se da je sve muke hrabro podnio, pa su sami partizani kasnije pričali da su rijetko doživjeli takvo hrabro držanje. Jedan od zatvorenika, koji je bio s njime, kasnije je pričao da je, premda izmučen, bio potpuno miran i predan u ruke Božje. Cijelo slobodno vrijeme je provodio u molitvi, a zatvorenike je tješio, ispovijedao i pripravljao na smrt. Odveli su ga u čevtvrat navečer, 23. ožujka, a strijeljali u petak u 10 sati navečer. Njegovi zadnji trenuci ovozemaljskog života nisu poznati. Izgleda da su ga strijeljali u zatvoru i mrtva odvukli na jednu njivu gdje su ga pokopali s drugim ustreljanim. Svukli su ga i između sebe razdijelili njegove haljine. Te je noći nastao strahovit vjetar koj je nosio krovove s kuća. I nebo je pokazalo zgražanje na taj zgnusni čin. Partizani su dali za javnost priopćenje u kojem stoji da je streljan kao Njemac, zato što je „ljude vrbovao u ustaške bande“ i što je narod poticao na bunu i slično. Čim se saznalo za njegovu smrt, sestre iz čardačkog samostanu zamolile su partizansko zapovjedništvo da ga pokopaju na njihovom groblju. Odgovorili su da po njihovim pravilima zločinac nije vrijedan da počiva među poštenim ljudima ali da će o toj molbi još razmisliti. To je trajalo sve do onoga trenutka kada su se partizani morali povući. 24. travnja je iskopan, prenešen u čardačku crkvu i tu bio izložen. Bio je strahovoto iznakažen, sav plav od udaraca. Streljali su ga s tri hica: jednim u usta, koji je izašao iznad desnog uha, drugim u prsa, a trećim u trbuh. Nakon svečane zadušnice pokopan je na samostanskom groblju časnih sestara Služavki Maloga Isusa u Čardaku.

Rikard Weiss je ugledao svjetlo dana 7. kolovoza 1916. u Doboju. Nakon ispita zrelosti u travničkom sjemeništu u lipnju 1935. ulazi u Sarajevsku bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1939., a Mladu misu je služio u župnoj crkvi u Travniku 21. svibnja 1939. Za mladomisničko geslo si je uzeo riječi iz knjige Otktivenja: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti krunu života“ (Otk 2,10). Njegovi ga poglavari potom poslaše u Pećnik za upravitelja župe gdje je ostao do rujna 1940., a odatle odlazi u Rostovo kod Travnika. Potom je službovao kao kapelan u Sarajevu, Brčkom i u Sarajevu. U prosincu 1942. imenovan je duhovnikom časnih sestara u Čardaku, a u ožujku 1943. preuzima dužnost domobranskog dušobrižnika. Početkom rujna iste godine imenovan je kapelanom u Modriči gdje je ostao sve do svoje smrti. Kapelan Rikard Weiss je bio vedar, društven i prijazan, a prema siromasima uvijek darežljiv. U sebi je znao divno povezati njemačku marljivost i savjesnost s hrvatskom gostoljubivošću.

         Presuda