Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. lipnja 2017.

 

Bijeljinski mučenik

5. kolovoza 2008.
uz 95-tu obljetnicu rođenja i 65-tu obljetnicu mučeničke smrti Ivana Miletića, kapelana u Bijeljini

U petak 26. studenog 1943. partizani su ubili bijeljinskog kapelana vlč. Ivana Miletića a s njime sestru bijeljinskog župnika Ivana Fuchsa, gospođu Karolinu Marković i župnu kuharicu Karolinu Klinovsky. Mjesto njihove pogibije nije poznato; jedni su pričali da je bilo u vojničkom logoru u gradu, drugi opet su tvrdili da je to bilo negdje u okolici Bijeljine. Partizani su kasnije pričali da nisu vidjeli čovjeka koji se manje bojao smrti od vlč. Milietića.

Ivan Miletić rodio se 6. rujna 1913. god. u Starom Petrovom Selu, gdje su se doselili njegovi preci iz Like. Gimnaziju je polazio u Novoj Gradiški, Brodu na Savi i u Visokom. Poslije ispita zrelosti ušao je 10. listopada 1934. u sarajesku bogosloviju, ali je uborzo potom morao poći na odsluženje vojnog roka u Bileću gdje ostao punih devet mjeseci. God. 1935. započeo je željeni bogoslovski studij u gradu na Miljacki. U 4. tečaju bogoslovije, 30. travnja 1939. zaređen je za svećenika vrhbosanske nadbiskipije. Derventa je bilo prvo mjesto njegova pastorlanog djelovanja gdje je ostao nepuni godinu dana. U prosincu 1940. premješten je za upravitelja župe Višegrad gdje se za vrijeme ratnih borbi oko Višegrada krajem 1941. i početkom slijedeće godine pokazao pravim duhovnim pastirom. Ranjenim domobranima je dijelio utjehu vjere, previjao im je rane, nosio ih u bolnicu. A kada je hrvatska vojska bila primorana napustiti Višegrad, s njima se povukao i vlč. Miletić. U Dobrunu ga je prepoznao pravoslavni pop, četinički zapovjednik i vratio ga nazad u Višegrad. Tu je ostao nekoliko tjedan interniran od Talijana i četnika.

U velječi 1942. god. proveden je preko Srbije do Zagreba. Poslije toga bio je razriješen dužnosti upravitelja višegradske župe i imenovan kapelanom u Bijeljini gdje će ostati do svoje mučeničke smrti.

Kada su ratni nemiri zahvatili bijeljinsko područje u kolovozu 1943. kapelan Miletić je ostao u župi na skrovitom mjestu da bi bio vjernicima na pomoći. Taj je partiznaski napad na grad trajao nekoliko dana, a onda su se napadači povukli. Krajem rujna ponovno su napali Bijeljinu a kapelan Miletić se sklonio na tavan drvarnice i tu skrivao od 20. listopada do 20. studenog. I toga dana su upala petorica naouružankih partizana u župsku kuću tražeći «popa Miletića». Uhvatili su ga i svezana doveli u svoju komandu. Sutradana, u nedjelju 21. studenog odveden je iz Bijeljine i vodan po okolnim mjestima od jedne do druge partizanske komande. Njegovi su ga mučitelji 24. studenog vratili u Bijeljinu i svezana smjestili u zgradu gimnazije. «Dan prije strijeljanja uspjelo je nekim katolicima doći do vlč. Miletića. Malo su njime razgovarali i to u prisustnosti partizana. Lice mu je bilo blijedo, natečeno, oči stisnute, zarastao u gustu bradu i kosu. Leđa su mu bila sva izranjena i ognojena, a košulja uz njih prilijepljena. Ipak je bio prilično vedar i nasmijan.» (Vrhbosna 1944, br. 4-5). Svi pokušaji bijeljinskih katolika da se njihov duhovni pastir pusti na slobodu propali su. Mučki je ubijen samo zato što je ljubio Stvoritelja života i svoj narod, što je propovijedao ljubavi prema svakom čovjeku. To njegove ubojice nisu mogle podnijeti.