Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  23. lipnja 2017.

 

Strijeljan za Boga i Hrvatsku

2. rujna 2008.
Mučeništvo Jure Radmana iz Svilaja

Fra Bono Ravlić,autor knjige Svjetlo u tami (2003.) ovako piše Juri Radmanu, mučeniku iz Svilaja: „Nikada neću zaboraviti zatvorska kazivanja o životnoj drami i sudbini studenta Jure Radmana iz Svilaja... Bio je srednjeg stasa, dobro razvijen, nabijen snagom i voljom kao što su to bili gotovo svi muškarci te podvučjačke krajine. I sam sam poznavao Juru Radmana, učenika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i franjevačkog bogoslova. Sretali smo se i u Svilaju i u Potočanima. Juro je dolazio k meni iz Svilaja u Potočane, a često sam ga nalazio samoga u crkvi utonutog u molitvu tražeći u tuzi pomoć i milost od Gospodina za svoj ispaćeni narod, posebno ljude Posavine koji su se nalazili u bezizlaznom položaju. Razgovarali smo o svemu i svačemu, ali razgovor bi se uvijek vraćao na rat, na tragediju toga kraja.Juro, iako od mene mladi nekih desetak godina, u raščlambama političke i društvene stvarnosti bio je istančaniji, a u sudovima o budućnosti Hrvata, a posebno onih u Posavini, vedriji i pun nade.

Duboko uronjen u misterij svijeta i u nazočnost Boga u njemu, Juro je sagledavao i proricao kraj patnji hrvatskog čovjeka, a time i pobjedu dobra nad zlom. Nije se trsio zaci i medu ljude i s njima razgovarati i tješiti ih.Naravno da je kao takav bio pod prismotrom doušnika i udbaša, koji su i u misnim sastancima gledali urotnike protiv komunističke vlasti, kao i u susretima pojedinaca tajne dogovore i izmjene vijesti o kretanjima „odmetnika“.

Radman_JureJuro je uhićen dok se molio u crkvi. Doušnici su ga pratili, dojavili oznašima da je ušao u crkvu, a ovi su mu za vrijeme molitve stavili lisičine na ruke. Odveli su ga ne nekom rasklimanom teretnjaku u Odžak, a potom u usorski zatvor. Tu je pripremljen za suđenje u Sarajevu. Osuđen je na 20 godina robije, da bi ta kazna kasnije bila preinačena u smrtnu. Juro Radman umoren je u zeničkom zatvoru, a prije toga bio je podvrgnut raznim torturama. Polomili su mu ruke i noge, a glava mu je bila sva u ranama. Nabujalo lice bilo je prekriveno modricama kada je bio dokrajčen i doslovno zaoran u temelje nove zgrade.“

 

Dr. Marijan Jukić umirovljeni odvjetniku iz Zagreba, ovako je opisao Jurino mučeništvo:

U ono vrijeme u našem kraju - selima Bosanske Posavine vladale su strašne prilike. U vremenu od svibnja 1945. do kraja 1947. u Bosanskoj Posavini pobijeno je oko 2500 Hrvata (općina Odžak, Bos. Samac, Bos. Brod i Modrica). U toj situaciji jedna grupa ljudi pobjegla je u obližnju planinu Vučijak, gdje se održala sve do polovice 1947. kada je bila konačno uništena ili rasturena.

U toj situaciji pok. Jure bio je bijela vrana u svom selu i trn u oko Ozni. Odmah 1945. bio je osumnjičen da je u vezi s odmetnicima i da im pomaže na razne načine.

Da bi otklonio tu sumnju tražili su od njega da radi za Oznu i da se u najvećoj mjeri angažira u radu s omladinom. Pošto u toj raboti nije htio sudjelovati u mjeri u kojoj je Ozna od njega tražila, došlo je do krivičnog procesa protiv njega, Ive Grgića iz Potočana, Deleše Odića iz Odžaka i Blaža Gudelja iz Svilaja Gornjeg, svih iz općine Odžak.

Nekoliko dana prije uhapšenja Jure je bio kod mene u Zagrebu, tražio savjete što da radi, jer je bio u teškoj situaciji. Savjetovao sam mu da se više ne vraća kući i da odmah putuje u Istru i da nastoji prebaciti se u Italiju. On je prihvatio moj savjet, ali se ipak vratio u Svilaj gdje je odmah i uhapšen. Bio je u zatvoru u Bosanskom Brodu i prve noći uspio je pobjeći. Sklonio se kod jednog seljaka u Kopanici odakle je pismom zatražio novčanu pomoć od Sofije Benić iz Svilaja Donjeg. Međutim, to je pismo palo u ruke Ozne i Juro je ponovno uhapšen.

Suđenje pok. Juri i drugovima održano je krajem 6. mjeseca 1947. u Doboju pred prijekim sudom Knoj-a. Samo suđenje trajalo je nešto više od dva sata i nakon jednog prekida od 10 do 15 minuta, izrečena je presuda koja je bila unaprijed sastavljena od Ozne.

Pokojni Juro osuđen je na smrt strijeljanjem, a drugi sudionici na kaznu zatvora od 5 do 15 godina.

Juro je strijeljan u sedmom mjesecu 1947. u Zenici. Na zidu ćelije svojom krvlju nacrtao je veliki znak križa, a ispod križa napisao je: „Ovdje je strijeljan za Boga i Hrvatsku Juro Radman, bogoslov iz Svilaja (Odžak).“

 

Iza Jure je ostalo potresno pismo kojega je pisao svojoj majci Mariji uoči strijeljanja. Evo toga pisma:

 

Draga i mila majko!

Nijedna dlaka s čovječje glave ne spada bez Božje volje - kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemnog svijeta ne ide sigurno bez Božje volje tj. Bog je tako htio, pa ja, evo, sada svoj život polažem na oltar Domovine.

Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati, nego budi prava majka, maji Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi i tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltar vjere i Domovine.

Draga majko, ostavljam ti ostalu braću i sestre. Odgoji ih i othrani kao prave ljude, prave Hrvate i valjane katolike. Ne zaboravi, majko, da ćemo se jedanput sastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majk Djevice Marije.

Ja, draga majko, odlazim u nebo, djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojeni rođacima, gdje ću skupa s njima i vas jednom dočekati. A sada svi skupa molite Boga za naše duše, da ih Bog primi k sebi.

Draga majko, nikoga ne krivite radi mene, niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život Ja vas predajem u ruke Božje, ruke njegove Presvete Majke, sv. Josipa i u rul i zaštitu sv. Ante. Neka vas oni čuvaju i prate pri svakoj vašoj kretnji i misli.

A sada zadnji pozdravljam i u dušu cjelivam tebe, slatka i mila majko, zatit svu dragu braću i sestre: Slijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravljam svu svoju familiju, svu milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja vama opraštam

Dragi rodo Ilija, brini se za moju sitnu braću i sestre. To je moja zadnja želja koju sam od tebe zaprosio. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamolit paroka neka za moju dušu rekne sv. misu.

 

Ostajte s Bogom.