Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. kolovoza 2017.

 

Poratni Garevac: Kuća u japiju (6. dio)

18. rujna 2008.
Piše: Anto Burić, svećenik
 

Neposredno poslije Drugoga svjetskog rata u Garevcu je bilo svega nekoliko ciglom zidanih kuća. Bile su to kuće garevačkih kulaka* i nekoliko bogatijih domaćina. Većina garevačkih kuća u predratno vrijeme, a takve su dočekale i kraj rata, gradile su se u japiju* od ćerpiča*. Pojam «kuća u japiju» je značio da su okvirni dijelovi kuće: ćoškovi*, kosnici, vijenci, direci* i nosivi dijelovi oko vrata i pendžera*, bili od drvenih greda uglavnom hrastovih. Tako načinjena drvena konstrukcija je radi bolje stabilnosti na svim ćoškovima  učvršćivana željeznim klamfama*. Prostor između tako složene drvene konstrukcije popunjavao se ćerpičom.

Kada je domaćin odlučio praviti novu kuću izabrao je i obilježio prostor na kojem će kuća biti sagrađena. Prije nego je počeo bilo što raditi, domaćin ili domaćica bi uzeli vodice* i uz molitvu poškropili teren. Tek nakon toga počela je gradnja. Prvo je zidan ili bolje rečeno pravljen fodument*. U ono vrijeme nije se koristio beton pa je fodument zidan od kamena. Budući da u Garevcu nije bilo kamena, za zidanje je korišten kamen koji je kopan u brdskim selima iznad Modriče i dovezen za gradnju. Za dovoz kamena odabran je jedan dan i organizirano iz sela po desetak volovskih zaprega. Dužnost domaćice za čiju će kuću biti dovezen kamen je bila da za sve sudionike ovog karavana pripremiti «torbu», objed koji će sudionici ponijeti sa sobom. «Torba» se sastojala od kruva (kruha), soli, slanine, luka, sira i neizostavno rakije. Pribor za jelo nije se spremao, nije ga skoro ni bilo, jer se jelo prstima a svaki od sudionika imao je čakiju* za rezanje slanine i luka.

Početak gradnje je išao tako što su na četiri ćoška buduće kuće postavljena četiri velika kamena. To su bili nosači buduće kuće, svetopisamsko «ugaono kamenje». Ova četiri kamena nosača ukopani su u zemlju desetak-dvadeset centimetara. Nakon toga na svakoj od ove četiri ravnine na sredini između ugaonih kamenova postavljen je još po jedan veliki kamen koji će podupirati vijence na njihovoj sredini. Preostale šupljine između ugaonih kamenova i ovih u sredini nekad su se naknadno popunjavle kamenjem a ponekad i nisu. Prostor ispod kuće kasnije će služiti kao idealno sklonište kokošima i ćukovima* u vrijeme kiše i ljetne žege. Neke kokoši će u ovom prostoru napraviti sebi mjesto gdje će nesti jaja. Ako se otkrije njihovo skrovište dužnost djece je bila svaki dan zavući se pod kuću i donijeti jaja. No bilo je i «pametnih» koka koje nisu «kakoćale» kada su snijele jaje, nego su svakodnevno tiho napuštale gnijezdo dok nisu skupile dovoljan broj jaja da izlegu i ispod kuće, na radost i iznenađenje domaćice, kasnije izvedu čitavo jato pilića.

Kada je donji vijenac bio sklopljen i postavljen, učvršćen je na svim ćoškovima željeznim klamfama. Nakon toga na scenu je stupao najbolji (h)oroz* koji se do tada šepurio po avliji*. Naime adet* je bio na vijencu tek započete kuće otsjeći glavu (h)orozu i tako okrvaviti vijenac nove kuće. Odakle ovaj adet vuče svoj korijen, nikome nije bilo poznato, no nije ni bilo važno. Svi su se ravnali prema onoj narodnoj: «Bolje da propadne selo nego običaj». Poslije toga (h)orozu je bilo mjesto u loncu na radost dunđera*. Po završetku donjeg vijenca postavljeni su na ćoškovima direci, zatim kosnici i napokon gornji vijenac. Svi ćoškovi i kosnici na sastavima su učvršćivani klamfama. Ovim je drvena konstrukcija ili «japija» bila privedena kraju i moglo se početi s krovnom konstrukcijom. Kada su postavljeni svi rogovi* i pante*, iznad dva srednja roga podignuta je vodoravna letva o koju će se vješati darovi koje će komšinice* donositi majstorima. Darovi su se sastojali od dijelova odjeće, pokoje flaše* rakije, peškira* i slično. Kada bi neka komšinica donijela dar glavni majstor je izvikivao, oglašavao dar blagoslivljajući domaćicu. Ponekad je oglašavanje uz zazivanje blagoslova bilo pomalo izazivačko. Na primjer: «Narode čuj i počuj! Manda Pere Vrgalića donijela je na dar peškir, pečenog (h)oroza, pitu gužvaru i poluoku* rakije. Fala joj! Sinove ženila, (k)ćeri udavala, S MLADIM SPAVALA...» i tome slično. Kada je krovna konstrukcija bilo gotova kuća je pokrivena biber crijepom i kuburama na vrhu.

Sav posao oko izgradnje nove kuće radili su seoski dunđeri* najjednostavnijim alatom. Vaservaga* je u to vrijeme još uvijek bila nepoznata pa se nivelacija određivala «od oka». Razumije se da se ponekad znalo desiti (uglavnom zbog viška rakije u krvi) da kuća bude malo (h)erava* što nije nikome osobito smetalo.

Sva drvena građa koja je ugrađivana u kuće obrađivana je ručno: ručnom testerom*, sjekirom, bradvom* i keserom*. Kada je drvena konstrukcija bila dovršena, šupljine na zidovima i dumena* su ispunjane ćerpičom. Nakon što je kuća bila ozidana ostavljena je tako da se zidovi osuše. Tada se pristupilo malterenju* zidova. Za materenje zidova upotrebljavala se glina pomiješana s pljevom. Malter se nanosio rukom bez nekog posebnog alata. Kada su zidovi bili potpuno suhi krečili* bi se zagašenim živim krečom kojeg su proizvodili mještani brdskih mjesta posebno u Pećniku i dovozili u Modriču te prodavali. Jedno vrijeme bila je moda da se u kreč stavlja boja (farba), uglavnom plava. Kreč se na zidove nanosio kefom*.

Proces pravljenja ćerpiča tekao je ovako: Iskopana je rupača duboka do jednog metra a veličina je bila određivana time koliko će se ćerpiča praviti. U rupaču se stavljala glina koja je obilno polivena vodom a zatim bi se po glini posipala (p)šenična pljeva (pliva). U ovom slučaju pljeva pomiješana s glinom služila je kao vezivi materijal.  Nakon posipanja pljeve ulazilo je u jamu po nekoliko osoba, vrlo često i djeca i gazili bi odnosno gaženjem mijesili glinu i pljevu. U međuvremenu nadolijavala se potrebna količina vode i dodavala pljeva. Proces miješanja trajao je po nekolkiko sati i bio je vrlo zamoran. Kada bi se dobila ujednačena smjesa potrebne čvrstoće pristupilo bi se pravljenju ćerpiča. Odmah uz rupu sa glinom pripremljen je prostor na koji će se iz kalupa odlagati ćerpič na sušenje. Ovaj prostor morao je biti potpuno čist, bez trave i ravan da ćerpič ne bi, kada se postavi, izgubio oblik. Prostor za odlaganje ćerpiča ožuljan je, dakle – skinuta je trava te je sav prostor posut kumsalom* (kumom) da se ćerpič ne zalijepi za podlogu u vrijeme sušenja. Za pravljenje ćerpiča pripremljen je kalup (kaluf) oblika i veličine današnje pune cigle. Kalup je pravljen od podnice* i imao je zatvoreno dno i sve četiri strane. Otvoren je bio samo s gornje strane. Na užim vanjskim stranama imao je prikovanu je po jednu letvicu koje su služile kao ručke. Od jačih podnica na jakoj konstrukciji (nogarima) skovan je astal* u visini p(oj)asa. Na njega se po podnici u tezgerama* uzvlačilo blato – obrađena glina od kojeg će se praviti ćerpič.

I astal na kome će se praviti ćerpič također je posut kumsalom da se glina ne hvata za njega. Pored majstora koji će praviti ćerpič bila je karlava* s vodom kojom će pićula* prije svakog novog stavljanja gline ovlažiti kalup iznutra. Osoba koja je pravila ćerpič stavila bi pokvašen kalup ispred sebe, posula bi ga iznutra kumsalom da se glina, odnosno ćerpič kod istresanja lakše odvoji od kalupa, napunila bi kalup glinom, nekoliko puta podigla i udarila njime o astal i dobro nagnjela da ne ostanue u ćoškovima šupljine. Pored sebe je ta osoba imala mali pucanj – jača šiba savijena u obliku slova U, čiji su krajevi bili spojeni žicom. Mogli bismo reći mali luk. Ta osoba, nakon što je napunila i dobro stresla glinu u kalupu, uzela bi pucanj i vukući napregnutu žicu po gornjim rubovima kalupa otsjekla bi i skinula višak gline koji je prelazio preko gornjeg ruba kalupa. Tako napunjen kalup pićula bi odnio i prevrnuo na mjesto koje je pripravljeno za sušenje ćerpiča. Posebno je trebalo voditi računa da se kod podizanja kalupa ne pokvari oblik ćerpiča. Kada je ćerpič istresen iz kalupa, prazan kalup pokvašen je i vraćen na novo punjenje. Osoba koja je pravila ćerpič redovito je radila sa dva ili tri kalupa. Osobe koje su nosile kalupe na istresanje zvali su se pićule, a njihov posao pićulanje. Pićulanje je bio težak i posebno djeci mrzak posao, jer je trebalo hodati cijeli dan tamo amo i to uglavnom po suncu. Tako napravljen ćerpič sušio bi se po dan dva a zatim bi se prevrtao prvo na bočnu stranu a potom na suprtnu dok se ne osuši. Na koncu je složen u obliku zida, nekoliko redova u visinu, tako da je ostavljan prostor za prozračivanje i dalje dosušivanje. Potpuno osušenim ćerpičom zaziđivani su otvori između japije - drvene kućne konstrukcije, kostura. Brižno se pazilo da u vrijeme sušenja ćerpiča ne dođu krmci* kojih je uvijek bilo puno. Njima je pak bilo posebno drago, ako im se pružila prilika, prošetati preko ćerpiča i preroviti ga i tako upropastiti cjelodnevni pa i višednevni trud. Kokoši su nanosila manje štete ali su i one znale ostaviti otiske stopala i izmet na svježem ćerpiču. Poseban problem u ovom poslu predstavljala je kiša. U ono vrijeme nije bilo dugoročnih prognoza da bi se moglo znati hoće li biti kiše nekoliko sljedećih dana ili neće. Nije bilo ni današnjih najlona za pokrivanje pa se u slučaju kiše ćerpič pokrivao slamom. No slama je mogla zaštititi ćerpič samo od malih količina kiše. Velike i dugotrajne kiše znale su upropastiti sav trud. I iz ovog je vidljivo kako se naš čovjek borio sa svagdašnjim izazovima života.

___________

*adet = običaj iz narodnog života. Tur. adat. RSR.

*astal = stol. Mađ. asztal. RSR.

*avlija = dvorište seoske kuće. Tur. avli. RSR:

*bradva = tesarska sjekira široke oštrice – tesla. HER.

*čakija = džepni nož sa sklopivom oštricom. Tur. caku. RSR.

*ćerpič = nepečena, na suncu sušena opeka za gradnju kuća. Tur. kerpic. RSR.

*ćošak = ugao. Tur. kose. Perz. kuše. RSR.

*ćuko = pas. Reg.

*direk = stup, greda. Tur. RSR.

*dume(n) = pročelje potkrovlja. Reg.

*dunđer = starinski stolar i graditelj, istovremeno drvodjelja, tesar i zidar. Tur. dulgur. Perz. dulger. RSR: 

*flaša = boca. Njem. flasche. RSR

*fodument = temelj. Reg. Lat. fundamentum. RSR.

*herav = kriv, iskrivljen. Tur. ergi. RSR.

*horoz = pijetao. Tur. hurus. RSR.

*japija = građevno drvo. Tur. yapi. RSR.

*karlava = karlica, drvena posuda. Njem. kärle. RSR.

*kefa = četka. Tur. kefe. RSR.

*keser = vrsta tesarske sjekire. Tur. RSR.

*klamfa = na oba kraja savijeno šiljasto željezo. Reg. Njem klampner = limar. RSR.

*komšinica = susjeda. Tur. komšu. RSR

*kreč = vapno. Tur. kirec. RSR.

*krme = svinja. Izvedenica – krmača. HER.

*kulak = seljak čiji posjed prelazi zemljišni maksimum. Rus. RSR.

*kumsal = pijesak, pržina. Tur. RSR.

*malterenje = žbukanje. Njem. Mörtel. RSR:

*panta = gredica koja služi za spajanje rogova na krovu. Tur. payvand = veza, spona. RSR.

*pendžer = otvor na zidu kuće kroz koji ulazi svjetlo i zrak. Tur. pencere. Perz. pengere. RSR.

*peškir = ručnik. Tur. peskir. Perz. Pišgir. RSR.

*pićula = poslužitelj kod pravljenja ćerpiča. Reg.

*podnica = daska. Reg

*poluoka = boca od pola litra. Reg.