Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  24. studenoga 2017.

 

27. nedjelja kroz godinu (A)

8. listopada 2017.
Kamen sto ga odbacise graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo cudo u ocima nasim!

Čitnje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

«Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

«Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima:

Kamen što ga odbaciše graditelj postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!

Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« (Mt 21,33-43)

______________

 

Isus prispodobom vinograda sažima povijest izraelskog, svoga naroda, koji »ubija proroke i kamenuje one što su njemu poslani«, i dobiva svoj vrhunac nevjere i nepravde u ubojstvu Sina Božjega.

Slika prispodobe uzeta je iz društvenih prilika u Galileji u Isusovo vrijeme. Postoje veleposjednici, većinom stranci. Tako i ovaj domaćin, veleposjednik, posadio je vinograd, ogradio ga ogradom da ga obrani od zvjeradi i stoke, iskopao u njemu tijesak u kamenu (klet) i podigao kulu da stražar može bdjeti nad vinogradom.

Domaćin u svoje vrijeme pošalje svoje sluge da uzmu njegov urod. Ali vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, drugog opet kamenovaše. Gospodar posla više njih, ali oni i s ovima postupiše jednako. Naposljetku posla sina svoga misleći: »Poštovat će mog sina.« Vinogradari ugledavši ga rekoše: »Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!« I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju!

Prispodobu je Isus rekao narodu, posebno vođama naroda: glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. I postavlja im pitanje:»Kada dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradom?« Gospodin je s bolju i plačem, kao presudu nad Jeruzalemom, izgovorio ovu prispodobu. I pušta da odgovore oni kojima je upravljena prispodoba.

Svaka prispodoba je izazov za slušače, koji presuđuju ispravno i jasno, misleći da se to njih ne tiče. Tako i sada glavari svećenički i starješine naroda presudiše zapravo sebi:»Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati urod u svoje vrijeme.«

U Isusovoj prispodobi, vinograd je kraljevstvo Božje. Bog je tijekom duge povijesti slao svoje proroke i poslanike. Ne samo što ih nisu poslušali nego su ih istukli, kamenovali, pobili. I Otac šalje sada svoga Sina, ali i njega»izbace iz vinograda i ubiju«. Židovi su odbacili kamen zaglavni, a on postaje zaglavnim kamenom novoga zdanja, tj. novog izabranog naroda. Židovima će se oduzeti kraljevsvo i dat će se narodu koji»donosi njegove plodove«. Isus najavljuje novi izabrani narod, koji će imati svoj novi Hram, novu žrtvu, koja je prinesena jednom zauvijek»izvan vinograda«, izvan židovskih ustanova i bogoštovlja.

Isus pripodobu danas ne govori više židovskom narodu, nego meni, tebi, zajednici vjernika, mome narodu. Isus se nada od nas da ćemo donositi rod u pravdi i pravičnosti, a mi naprotiv često odgovaramo na Božju ljubav i dobrotu nepravednošću, nemarom za Božju stvar, mržnjom i osvetom. Međutim, Isusova nada neće propasti. Božje će se kraljevstvo predati narodu koji će donositi rod. Povijest nam to potvrđuje. Gdje su danas bujne kršćanske zajednice: Filipi, Efez, Milet, Hipon, Kartaga? To čeka i naš narod, i Europu, ako ne donosi urod svoj. Velika je to i teška opomena.

Sami sebi izričemo presudu, i to presudnu. Bog nam je u Isusu Kristu očitovao svoju ljubav, ali i svoj sud. Samo ako odgovorimo na Očevu ljubav koja nam se očituje u Sinu, ljubavlju i dobrotom, čupamo iz svojega srca klice mržnje i bezdušne osvete, bogohulnu kletvu i psovku; ako ljubimo Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe, slušamo Božju riječ i opslužujemo ju, drugim riječima ako donosimo urod, bit ćemo Božji narod, Božje kraljevstvo, i čeka nas sretna i sigurna budućnost.