Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  26. srpnja 2017.

 

Zašto su Garevljani željeli da im nadbiskup "odstrani duhovnog pastira?"

3. listopada 2008.
......................

Spor između Garevljana i župnika Marka Baotića nastao je onoga trenutka kada je odlučeno da se u Garevu sagradi škola, nekoliko mjeseci nakon što je novi župnik preuzeo župu. Župnik Baotić je želio da se škola sagradi u blizini župne crkve koja se tada nalazili pored staroga puta u Gornjanima (u Perićima), kako bi djeca mogla svako jutro dolaziti na sv. Misu. Ipak Garevljani su se odlučili sagraditi školu u zaseoku Lužani. Kasnije je nastao nesporazum između crkvenih otaca i „duhovnog pastira“ oko ključa crkvene kase i lemuzne. Dekan Ilija Oršolić iz Tolise u svome pismu od 11. siječnja 1884. piše: Dođe mi pismo od župnika iz Gareva koji se prituži da je iskao ključ od prakaratura Marijana Andrića. Marijan mu je odgovorio: ne daju ključa ni lemuzne da se ona ne šalje veleć: bolje je da se kod nas porazdijeli na veću fajdu već na manji interes da se šalje u Sarajevo.

U svome dopisu od 17. siječnja 1884. Nadbiskupski ordinarijat javlja ocu dekanu da se garevački župnik potužio da mu Marijan Andrić ne da ključeve od crkvene kase, da pođe i pouči spomenutog crkvenog oca kako crkveni zakon dopušta raspoloživi crkveni novac posuđivati uz sigurnu hipoteku.

U svome dopisu od 26. svibnja 1884. god. piše župnik Baotić Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevo: Školu pako koju su godine 1882 dne 14.maja dovršili te mene za nju kod prisvitlog ordi riata obtužili da im ja podpomoći ne pružam niti mojega truda na korist njihove mladež ne ulažem.  Ja sam odma kod početka gradnje školske zgrade obćinske starešine nagovarao i molio da bi školu u blizini od l00 do 150 hvati kod crkve i župničkoga stana sagradili da im mladež svako jutro ranu misu pohajati može. Ali surovi i nemarni žitelji privoli školsku zgradu nasred sela podići što je u daljini od župničkoga stana 1 sat oda udaljiše, te si sami i učitelja Martina Gregorovića pogodiše koji sav svoj trud i godine za njihovu mladež ulagaše. Nemarni pako žitelji nehtedoše učitelju pogođenu plaću na vrime odplaćivati nego mu zaustaviše. Ovaj se morade Kotarskoj oblasti za pomoć moliti pošto je pomoć pružena ovih nemarni žiteljih potegoše svoju mladež iz škole s riečim da ni njihovi stari nisu škole učili pa su ipako kruha jeli i da njimi škola ništa ne koristi pa da je više ni držati neće. Učitelj pako koji je do sada svagda ćudorednog ponašanja bio bavi se još u školskoj zgradi očekujući od prisvitlog upraviteljstva obavist. Stoga sam prisiljen prisvitli ordinariat pokorno zamoliti da bi nemarne žitelje putem uredovne vlasti opomenuo da se za gori navedene razloge urednije od sada ponašati imadu.

 

Ponizni očekujući blagosov i utiehu

Marko Baotic župnik

26-05-1884

Nadbiskupski ordinarijat potom je u svome dopisu od 5. lipnja iste godine zamolio dekana Oršolića u Tolisi da točno ispita jedno i drugo poimence, razmiricu i neslogu sa crkv. otci te blagim, ali i odlučnim postupkom neslogu skrši i o svemu Ordinarijat obaviesti.

Dekan Ilija Oršolić je 12. kolovoza priopćio Ordinarijatu u Sarajevu da je pitanje lemuzne i ključeva crkvene kase riješio na zadovoljstvo svih stranaka.

 

Problem škole i plaćanja garevačkom učitelju više se u dopisima nigdje ne spominje. Očito da je upozorenje iz Nadbiskupskog ordinarijata imalo pozitivan učinak.